Lično mišljenje o stoičkoj filozofiji

MIŠLJENJE (saznanje) MOŽE BITI:
1.
Ideološko
– iskustva i način razmišljanja grupe kojoj slučajno i sami
pripadamo – projektujemo i uopštavamo na društvo u celini
2.
Dogmatsko
kao religijski, nametnuti sistemi
3. Magijsko
4.
Zdravorazumsko
– zaključci se izvode na osnovu iskustva (npr. pre ćemo
naći posao ako steknemo fakultetsku diplomu). Tačnost ovako izvedenih
zaključaka nije sporna, ali nam ne daje odgovor na pitanje ZAŠTO je to tako,
a još teže je PREDVIDJATI samo na osnovu zdravog razuma (države vodjene
samo zdravim razumom svojih vodja, mogu potrošiti ogromna sredstva na
naoružanje, koje će usled promenjenih geopolitičkih okolnosti postati
nepotrebno ili čak zloupotrebljeno).
5. NAUČNO SAZNANJE:
Zasniva se na osnovnim
NAUČNIM PRINCIPIM
A:
A)
Objektivnost
–
uzeti u obzir sve raspoložive relevantne iskustvene
podatke i tragati za novim, oslobadjajući se subjektivnog. Sve u cilju
traganja za činjenicama koje bi mogle dovesti u pitanje polazne
pretpostavke
. U delovima SOCIOLOŠKE TEORIJE i SOCIOLOŠKI
METOD- pogledaćete šta su o tome govorili Dirkem, pozitivisti i Veber.
Po njima, istraživač mora da se oslobodi ličnih stavova, individualnih i
grupnih uticaja i nteresa. Ali to je u sociologiji teško, jer istraživači su
deo društva, postoje i pritisci.Medjutim, moraju se truditi da stepen
objektivnosti povećaju prepoznajući slabosti, ne podležući pritisku,
pomoću metoda koji to omogućavaju.
B)
Pouzdanost
– .
Pouzdano je samo ono znanje do koga mogu doći i drugi
istraživači ako koriste iste israživačke tehnike
(ako npr. koriste anketu
sa istim upitnikom, istu metodologiju, a dobiju različite podatke o npr.
tome koliko će koja partija dobiti na izborima – neko je pogrešio u
nekoj fazi istraživanja). I inače, neki stav se smatra pouzdanim tek
kada se proverom potvrdi u dovoljnoj meri (uz sve navedno).
C)
Preciznost
–
sve mora biti precizno saopšteno da bi se moglo proveriti.
Tome služe definicije, klasifikacije i merenja i tako se značajno povećava
preciznost
. Kad god mogu, koriste se KVANTITATIVNI ISKAZI. Npr:
umesto „U poslednje vreme je došlo do povećanja stope razvoda
brakova u Srbiji“ – bolje je navesti da je u Srbiji udeo razvedenih s
obzirom na broj sklopljenih brakova povećan sa 20,6% na 21% u

2007.godini (ovaj iskaz ima veću saznajnu vrednost). Ali, teško je sve
izraziti brojkama, procentima i sl. Recimo, statistički je lakše izraziti
npr. materijalni standard, nego stepen demokratizacije jednog
društva.
D)
Opštost
–
teorijska nauka ima za cilj otkrivanje, tj. objašnjenje
pravilnosti koje postoje u stvarnosti, iznalaženje uzroka. Teorijsko
znanje zanemaruje ono što je pojedinačno, prolazno i nebitno, a ističe
ono što se odnosi na veći broj pojedinačnih pojava odredjene vrste (tako
je čak i u tz. mikrisociologiji)
UDŽBENIK, str. 8. :
„ Trudimo se da između proučavanih pojava
ustanovimo određene pravilnosti“.
E)
Sistematičnost
–
u nauci, stvaranje teorija ima za cilj da se u njima
poveže što više iskustvenih iskaza, tj. naučnih zakona
. Pojmovi se
povezuju u uredjenu i logički neprotivrečnu celinu (što se vidi u npr.
medicinskom leksikonu, sociološkom i sl.)
________________________________________________________________________
SAZNAJNI CILJEVI SOCIOLOGIJE
kao teorijske (mada i empirijske) nauke su:
OBJAŠNJENJE i RAZUMEVANJE društvenih pojava, ali neki teoretičari insistiraju
na jednom, drugi na drugom od ovih ciljeva. Usresredjuju se u istraživanju na
jedno, pa vidimo velike razlike i u sociološkim teorijama. Sociologija teži da
istraži UZROKE, UTICAJE DRUŠTVENIH POJAVA JEDNIH NA DRUGE i da PREDVIDI
društvene pojave.
Neki teoretičari
smatraju da je cilj sociologije:
I:
Da
objasni
društvene pojave
OBJAŠNJENJE
je
naučni iskaz kojim se neka pojava povezuje sa drugim pojavama
da bi se utvrdio
uzrok
njenog nastanka, njeno
porekl
o,
funkcija
i sl.
Ali to je u
sociologiji teško, jer svaka pojava obično ima više uzroka.Objašnjenje se odnosi


III:
Neki teoretičari smatraju
da razumevanje
društvene pojave
ujedno
znači i
njeno
objašnjenje
(pojava je objašnjena ako pravilno protumačimo smisao koji
ljudi daju svojim aktivnostima.
PREDVIDJANJE
onoga što bi se moglo odigrati u
BUDUĆNOSTI
u sociologiji je
teško (u meteorologiji, kamo li u sociologiji), pa je u sociologiji moguće tragati
samo za
VEĆOM VEROVATNOĆOM
da se nešto dogodi na predvidjeni način
NAUČNI ZAKON U SOCIOLOGIJI
NAUČNI ZAKONI uopšte –
sadrže suštinske, relativno stalne veze i odnose
medju pojavama.
Iz gore navedenih razloga, naučni zakoni u sociologiji su VIŠE HIPOTETIČKI
FORMULISANA ( ali ISKUSTVENA) UOPŠTAVANJA. To ne znači da ih nema,
oni su podloga naučnog objašnjenja. Oni su zbog dinamike društvenog života
i PODLOŽNIJI PROMENAMA od zakona u prirodnim naukama (a i ovi su
podložni promenama – zato govorimo o relativnoj trajnosti naučnih zakona).
Primer za naučni sociološki zakon je ZAKON DRUŠTVENE PODELE RADA –
jer je podela rada bila i biće zastupljena u svim društvima (o podeli rada .
više u delu RAD I EKONOMSKI ASPEKTI DRUŠTVA)
DEFINISANJE SOCIOLOGIJE
SOCIOLOGIJA je NAUKA O DRUŠTVU
(societas + logos)
Ona je:

DRUŠTVENA
nauka – za razliku od prirodnih (kriterijum ove podele nauka je
PREDMET PROUČAVANJA), zato što proučava društvene pojave, a ne npr. zašto
pada kiša).
(UDŽBENIK str. 11.) POZITIVISTI I ANTIPOZITIVISTI:
Pozitivisti smatraju da je cilj sociologije OBJAŠNJENJE PRAVILNOSTI, tj.
traženje uzroka društvenih pojava. Kao što u prirodi, na nula stepeni se
voda smrzava, tako u društvu postoji pravilnost da npr. u ekonomskim
krizama opada procenat razvoda i jača stabilnost braka. Važno je po njima,
zato, PRIMENJIVATI METODE PRIRODNIH NAUKA.
Antipozitivisti se sa gore pomenutim ne slažu, kažu da te metode nije uvek
lako primeniti u društvenim naukama, a sociologija i prirodne nauke se
značajno razlikuju. RAZUMEVANJE JE CILJ SOCIOLOGIJE (motiva aktera u
određenom kontekstu), jer ljudi se u istoj situaciji mogu različito ponašati-
npr. u slučaju požara mogu izgoreti ako se parališu, ali mogu i pobeći,
pokušati da ga ugase...Za razliku od njih, u prirodi, drvo će izgoreti (ako ga
ljudi ne ugase)
OPŠTA
je za razliku od posebnih društvenih nauka (npr. ekonomije,
politikologije...), a kriterijum ove podele nauka je OBIM PREDMETA proučavanja.
Dok recimo ekonomija proučava samo ekonomske pojave, politikologija-političke
i sl. , sociologija proučava SVE DRUŠTVENE pojave i njihov MEDJUUTICAJ (npr.
uticaj politike na ekonomiju i obrnuto – npr. odluka o izgradnji fabrike „Fruktal“
u bivšoj Jugoslaviji je doneta pod direktnim uticajem politike, a ne po proceni
ekonomskih stručnjaka).
Npr.
(UDŽBENIK str. 7.) Ličnim problemom Georga Nojrera, kupoholičara, se
neće baviti sociologija, „lek“ za potrošačku maniju će mu ponuditi
psihologija. Sociologija se bavi objašnjenjem masovne društvene potrošnje,
tz. „POTROŠAČKIM DRUŠTVOM“, kada se čak većina članova jednog društva
Više u Filozofija
Imanuel Kant i njegova filozofija
- Filozofija
- UNIVERZITET U BANJA LUCI Filozofski fakultet · Banja Luka
- 27 stranica
Obrazovanje kao komponenta karijernog vođenja i savetovanja u tranzicionim periodima profesionalnog razvoja odraslih
- menadzment
- UNIVERZITET U BEOGRADU - Filozofski fakultet · Beograd
- 581 stranica
Roditeljsko vaspitanje
- Osnovi pedagogije
- UNIVERZITET U BEOGRADU - Filozofski fakultet · Beograd
- 28 stranica