background image

MIŠLJENJE (saznanje) MOŽE BITI:

1.

Ideološko

 – iskustva i način razmišljanja grupe kojoj slučajno i sami 

pripadamo – projektujemo i uopštavamo na društvo u celini

2.

Dogmatsko 

kao religijski, nametnuti sistemi

3. Magijsko

4.

Zdravorazumsko

 – zaključci se izvode na osnovu iskustva (npr. pre ćemo 

naći posao ako steknemo fakultetsku diplomu). Tačnost ovako izvedenih 

zaključaka nije sporna, ali nam ne daje odgovor na pitanje ZAŠTO je to tako, 

a još teže je PREDVIDJATI samo na osnovu zdravog razuma (države vodjene 

samo zdravim razumom svojih vodja, mogu potrošiti ogromna sredstva na 

naoružanje, koje će usled promenjenih geopolitičkih okolnosti postati 

nepotrebno ili čak zloupotrebljeno).

5. NAUČNO SAZNANJE:

Zasniva se na osnovnim 

NAUČNIM PRINCIPIM

A:

A)

Objektivnost 

– 

uzeti u obzir sve raspoložive relevantne iskustvene 

podatke i tragati za novim, oslobadjajući se subjektivnog. Sve u cilju 

traganja za činjenicama koje bi mogle dovesti u pitanje polazne 

pretpostavke

. U delovima SOCIOLOŠKE TEORIJE i SOCIOLOŠKI 

METOD- pogledaćete šta su o tome govorili Dirkem, pozitivisti i Veber. 

Po njima, istraživač mora da se oslobodi ličnih stavova, individualnih i 

grupnih uticaja i nteresa. Ali to je u sociologiji teško, jer istraživači su 

deo društva, postoje i pritisci.Medjutim, moraju se truditi da stepen 

objektivnosti povećaju prepoznajući slabosti, ne podležući pritisku, 

pomoću metoda koji to omogućavaju.

B)

Pouzdanost

 – . 

Pouzdano je samo ono znanje do koga mogu doći i drugi 

istraživači ako koriste iste israživačke tehnike

 (ako npr. koriste anketu 

sa istim upitnikom, istu metodologiju, a dobiju različite podatke o npr. 

tome koliko će koja partija dobiti na izborima – neko je pogrešio u 

nekoj fazi istraživanja). I inače, neki stav se smatra pouzdanim tek 

kada se proverom potvrdi u dovoljnoj meri (uz sve navedno).

C)

Preciznost

 – 

sve mora biti precizno saopšteno da bi se moglo proveriti. 

Tome služe definicije, klasifikacije i merenja i tako se značajno povećava 

preciznost

. Kad god mogu, koriste se KVANTITATIVNI ISKAZI. Npr: 

umesto „U poslednje vreme je došlo do povećanja stope razvoda 

brakova u Srbiji“ – bolje je navesti da je u Srbiji udeo razvedenih s 

obzirom na broj sklopljenih brakova povećan sa 20,6% na 21% u 

background image

2007.godini (ovaj iskaz ima veću saznajnu vrednost). Ali, teško je sve 

izraziti brojkama, procentima i sl. Recimo, statistički je lakše izraziti 

npr. materijalni standard, nego stepen demokratizacije jednog 

društva.

D)

Opštost

– 

teorijska nauka ima za cilj otkrivanje, tj. objašnjenje 

pravilnosti koje postoje u stvarnosti, iznalaženje uzroka. Teorijsko 

znanje zanemaruje ono što je pojedinačno, prolazno i nebitno, a ističe 

ono što se odnosi na veći broj pojedinačnih pojava odredjene vrste (tako 

je čak i u tz. mikrisociologiji)

UDŽBENIK, str. 8. : 

„ Trudimo se da između proučavanih pojava 

ustanovimo određene pravilnosti“.

E)

Sistematičnost

 – 

u nauci, stvaranje teorija ima za cilj da se u njima 

poveže što više iskustvenih iskaza, tj. naučnih zakona

. Pojmovi se 

povezuju u uredjenu i logički neprotivrečnu celinu (što se vidi u npr. 

medicinskom leksikonu, sociološkom i sl.)

________________________________________________________________________

SAZNAJNI CILJEVI SOCIOLOGIJE

 kao teorijske (mada i empirijske) nauke su:

OBJAŠNJENJE i RAZUMEVANJE društvenih pojava, ali neki teoretičari insistiraju 
na jednom, drugi na drugom od ovih ciljeva. Usresredjuju se u istraživanju na 
jedno, pa vidimo velike razlike i u sociološkim teorijama. Sociologija teži da 
istraži UZROKE, UTICAJE DRUŠTVENIH POJAVA JEDNIH NA DRUGE i da PREDVIDI 
društvene pojave. 

Neki teoretičari

 smatraju da je cilj sociologije: 

I:  

Da 

objasni

 društvene pojave

OBJAŠNJENJE 

je 

naučni iskaz kojim se neka pojava povezuje sa drugim pojavama 

da bi se utvrdio 

uzrok

 njenog nastanka, njeno 

porekl

o, 

funkcija

 i sl.

 Ali to je u 

sociologiji teško, jer svaka pojava obično ima više uzroka.Objašnjenje se odnosi  

Page 3 is redacted
background image

III: 

 Neki teoretičari smatraju 

da razumevanje

 društvene pojave 

ujedno

 znači i 

njeno 

objašnjenje 

(pojava je objašnjena ako pravilno protumačimo smisao koji 

ljudi daju svojim aktivnostima.

PREDVIDJANJE 

onoga što bi se moglo odigrati u 

BUDUĆNOSTI 

u sociologiji je 

teško (u meteorologiji, kamo li u sociologiji), pa je u sociologiji moguće tragati 
samo za 

VEĆOM VEROVATNOĆOM

 da se nešto dogodi na predvidjeni način

NAUČNI ZAKON U SOCIOLOGIJI

NAUČNI ZAKONI uopšte – 

sadrže suštinske, relativno stalne veze i odnose 

medju pojavama.

Iz gore navedenih razloga, naučni zakoni u sociologiji su VIŠE HIPOTETIČKI 
FORMULISANA ( ali ISKUSTVENA) UOPŠTAVANJA. To ne znači da ih nema, 
oni su podloga naučnog objašnjenja. Oni su zbog dinamike društvenog života 
i PODLOŽNIJI PROMENAMA od zakona u prirodnim naukama  (a i ovi su 
podložni promenama – zato govorimo o relativnoj trajnosti naučnih zakona). 
Primer za naučni sociološki zakon je ZAKON DRUŠTVENE PODELE RADA – 
jer je podela rada bila i biće zastupljena u svim društvima (o podeli rada . 
više u delu RAD I EKONOMSKI ASPEKTI DRUŠTVA)

DEFINISANJE SOCIOLOGIJE

SOCIOLOGIJA je NAUKA O DRUŠTVU 

(societas + logos)

Ona je:

background image

DRUŠTVENA

 nauka – za razliku od prirodnih (kriterijum ove podele nauka je 

PREDMET PROUČAVANJA), zato što proučava društvene pojave, a ne npr. zašto 
pada kiša).

(UDŽBENIK str. 11.) POZITIVISTI I ANTIPOZITIVISTI:

Pozitivisti smatraju da je cilj sociologije OBJAŠNJENJE PRAVILNOSTI, tj. 
traženje uzroka društvenih pojava. Kao što u prirodi, na nula stepeni se 
voda smrzava, tako u društvu postoji pravilnost da npr. u ekonomskim 
krizama opada procenat razvoda i jača stabilnost braka. Važno je po njima, 
zato, PRIMENJIVATI METODE PRIRODNIH NAUKA.

Antipozitivisti se sa gore pomenutim ne slažu, kažu da te metode nije uvek 
lako primeniti u društvenim naukama, a sociologija i prirodne nauke se 
značajno razlikuju. RAZUMEVANJE JE CILJ SOCIOLOGIJE (motiva aktera u 
određenom kontekstu), jer ljudi se u istoj situaciji mogu različito ponašati- 
npr. u slučaju požara mogu izgoreti ako se parališu, ali mogu i pobeći, 
pokušati da ga ugase...Za razliku od njih, u prirodi, drvo će izgoreti (ako ga 
ljudi ne ugase)

OPŠTA 

je za razliku od posebnih društvenih nauka (npr. ekonomije, 

politikologije...), a kriterijum ove podele nauka je OBIM PREDMETA proučavanja. 
Dok recimo ekonomija proučava samo ekonomske pojave, politikologija-političke 
i sl. , sociologija proučava SVE DRUŠTVENE pojave i njihov MEDJUUTICAJ (npr. 
uticaj politike na ekonomiju i obrnuto – npr. odluka o izgradnji fabrike „Fruktal“ 
u bivšoj Jugoslaviji je doneta pod direktnim uticajem politike, a ne po proceni 
ekonomskih stručnjaka). 

Npr. 

(UDŽBENIK str. 7.) Ličnim problemom Georga Nojrera, kupoholičara, se 

neće baviti sociologija, „lek“ za potrošačku maniju će mu ponuditi 
psihologija. Sociologija se bavi objašnjenjem masovne društvene potrošnje, 
tz. „POTROŠAČKIM DRUŠTVOM“, kada se čak većina članova jednog društva