Odlomak

Poper se suprotstavlja gledištu prema kojem se empirijske nauke mogu okarakterisati činjenicom da upotrebljavaju takozvane induktivne metode; tj. gledištu prema kojem bi empirijske nauke bile one kod kojih je logika naučnog otkrića identična sa induktivnom metodom. Uobičajeno je da se jedno zaključivanje naziva induktivnim ukoliko ide od singularnih iskaza, kao što su izveštaji o rezultatima posmatranja ili eksperimenata, prema univerzalnim iskazima, kao što su hipoteze ili teorije.
Poper smatra da sa logičke tačke gledišta uopšte nije očigledno da imamo pravo da izvodimo univerzalne iskaze iz singularnih, bez obzira na to koliko ovi poslednji bili mnogobrojni; naime, za svaki takav zaključak može se ispostaviti da je pogrešan: bez obzira na to koliko smo primeraka belih labudova opazili, to nam ne daje za pravo da zaključimo da su svi labudovi beli.
Budući da osporava indukciju (i to kako logičko, tako i pragmatičko opravdanje indukcije), Poper u svojoj knjizi Logika naučnog otkrića razvija gledište koje naziva deduktivizmom (nasuprot induktivizmu, koji osporava). Ono što je bitno za Poperovo gledište jeste da nema takve stvari kao što je logička metoda dolaženja do novih ideja – prema njegovom gledištu, svako otkriće sadrži jedan iracionalni memenat, ili jednu stvaralačku imaginaciju.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 38 stranica
  • FIlozofija nauke 2 -
  • Školska godina: -
  • Skripte, Filozofija
  • Srbija,  Beograd,  UNIVERZITET U BEOGRADU - Filozofski fakultet  

Više u Filozofija

Više u Skripte

Komentari