Odlomak

Abstract

Finansijsko planiranje se pojavljuje kao metod i instrument finansijskog upravljanja i predstavlja osnovu poslovanja. Dok finansijska kontrola predstavlja praćenje, ispitivanje, ocenjivanje i korigovanje procesa realizacije tih planova.
Ova vrsta kontrole ima dva aspekta: eksterni i interni.
Interna kontrola označava skup mera koje preduzima menadžment u smislu ostvarivanja poslovnih ciljeva. Pomenute mere se mogu definisati i grupisati na sledeći način, i to: zaštita imovine (sredstava) od preteranog trošenja, obezbeđenje pouzdanosti računovodstvenih podataka; dosledna realizacija poslovne politike u svim delovima privrednog društva i ocenjivanje rada sektora, zaposlenih i menadžmenta. Može se podeliti na administrativnu i računovodstvenu kontrolu.
Informisanje i uveravanje mendžmenta da se svi delovi preduzeća pridržavaju osnove poslovnog plana i poslovne politike u analiziranom poslovnom periodu, smatra se temeljnim zadatkom internog nadzora. A interni nadzor nikako ne sme obavljati jedna osoba od njenog početka do kraja kako ne bi došlo do zloupotrebe i prevare. Za internu kontrolu odgovorni su svi u organizaciji: menadžment, upravni odbor, interni revizori i ostalo osoblje.
Interna kontrola se sprovodi od strane revizora i to kroz dve faze: studiranja i ocenjivanja.
U fazi studiranja revizor pribavlja dokaze putem tri forme, i to: standardni upitnici za internu kontrolu, zatim, tekstualno prikazivanje i šematsko prikazivanje. Zatim daje ocenu na osnovu prikupljenih podataka i sastavlja izveštaj.
Finansijska kontrola može biti: preventivna i naknadna.
Kod preventivne kontrole stiču se informacije ne samo o tome kakve poslovne radnje treba obaviti, na koji način i u koje vreme, već kod nje postoje mogućnosti da se u slučaju negativne ocene takve radnje mogu sprečiti, ili kod već započete radnje tok izvršavanja te radnje može obustaviti.
Naknadna kontrola omogućuje da se na osnovu pribavljenih informacija sagledaju nedostaci u utvrđivanju i sprovođenju finansijske politike u proteklom periodu. Na osnovu toga saznanja odgovarajući organi u obavljenim finansijama koriste naknadnu kontrolu kao osnov za donošenje poslovnih odluka o budućim poslovima i, drugo, koriste je radi korekcije već obavljenih poslova, odnosno radi otklanjanja njihovih posledica, ukoliko je to nužno i mogućno.

Rating: 5.0/5. From 1 vote.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari