Odlomak

UVOD

Karijes je danas najčešća bolest savremenog čoveka. Iz tog razloga uloženi su ogromni napori u istraživanju i u otkrivanju idealnog sredstva za prevenciju. Nažalost, karijes je bolest koja nastaje kao uzročnik mnogih faktora. To je i jedan od bitnih i velikih razloga što je bilo vrlo teško otkriti pravu i sigurnu prevenciju. Upravo fluoridima pripada značajno mesto u prevenciji karijesa. Masovna primena fluorida usledila je tek nakon dugih kliničkih istraživanja, kojima je dokazana njihova efikasnost u prevenciji karijesa, kao i neškodljivost po zdravlje ljudi.
Sredinom 50-ih godina fluor počinje da se koristi u prevenciji karijesa na dva načina, u vodi za piće i u sredstvima za održavanje oralne higijene (paste za zube). Još Egipćani su, u periodu 3000. – 5000. pre nove ere, pravili pastu za zube mešajući pepeo volovskih rogova, spaljene ljuske jaja, kamen plovučac i vodu. Nisu imali četkice nego su koristili čačkalice. Hiljadite godine ove ere Persijanci su mešali spaljene školjke puževa i ostriga sa gipsom. Nažalost, tada su te paste bile rezervisane samo za bogate. U 18. veku engleski prašak je sadržao boraks i prodavao se u keramičkim posudama. Jedan od problema sa pastama početkom 20. veka je bio taj što su bile vrlo abrazivne i oštećivale zube. Do II svetskog rata paste su bile pakovane u male tube od legure olova i kalaja. Unutrašnjost je bila obložena voskom jer je otkriveno da je olovo sa tube dospevalo u pastu. Nedostatak olova i kalaja u II svetskom ratu doveo je do pronalaska slojevite tube od aluminijuma, papira i plastike. Plastične tube se koriste od kraja 20. veka. Prelomni trenutak koji je pastu pretvorio u ključnog borca protiv propadanja zuba je bilo otkriće da fluor drastično smanjuje trošenje zuba. Pedesetih godina prošlog veka počinje korišćenje fluora u pastama za zube.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari