Odlomak

UVOD
Vek koji smo ostavili za nama doneo je sa sobom mnoge inovacije, koje su suštinski promenile život ljudi. To je bio vek u kome je čovek zaplovio vazduhom, otišao u svemir i na Mesec. Vek satelita. Vek komunikacije i globalizacije. Vek koji je doneo najkrvavije ratove u istoriji čovečanstva. Vek u kome se začelo atomsko doba. Vek razvoja računara. U odnosu na prethodne vekove, bio je to vek sa najvećim promenama i svakako, veoma dramatičnog razvoja nauke na mnogim poljima.
Sada, kada stojimo na vratima novog milenijuma, sa pravom se pitamo šta nam on donosi. Teško je iz sadašnje perspektive sagledati kako će, ono što je nagovešteno u drugoj polovini prošlog veka, obeležiti prvi vek novog milenijuma. Utvrđeno je da se radi o biotehnologiji, čiji osnov predstavlja molekularna genetika, genetički inženjering, a rezultati ove nauke vode ka kontrolisano i ciljno genetički izmenjenim organizmima i klonovima.
Slika broj 1.
Sigurno je, sada već i neizbežno, da su ovi genetički modifikovani organizmi (GMO) postali deo našeg svakodnevnog života. Pitanja etičke i tehnike prirode, koja stižu sa novom tehnologijom, a može se reći i industrijom, mnogobrojna su. Genetika je tako, od nauke kojom se ekskluzivno bavila relativno malobrojna naučna zajednica, postala tema za diskusiju raznovrsne populacije: kompetentnih, nekompentnih, profesionalaca, amatera, zaljubljenika, senzacionalista, umerenih, gorljivih, opreznih, radoznalaca. Podela mišljenja je neminovna i ona je u ljudskoj prirodi, mada nije sve u retorici i akademskoj diskusiji, kao što se u šali kaže: »Nije sve u ljubavi, ima nešto i u novcu«. Ovde se, medjutim, niko ne šali. Dok jedni očekuju da će ova tehnologija uneti mnoge pozitivne promene u naš život, značajno podići i unaprediti kvalitet življenja otvarajući neslućene perspektive, drugi izražavaju otvoren strah pred mogućim posledicama prebacivanja gena iz organizma u organizam, pobijanjem svih prirodnih prepreka. Prema prvima, reč je o revolucionarnom koraku za dobrobit čovečanstva, te preporučuju hranu koja je istovremeno i lek, hranu obogaćenu novim hranljivim vrednostima, kao i biljke koje su otporne na herbicide i štetočine. Drugi GMO tehnologiju smatraju potencijalnom i sasvim realnom opasnošću, koja preti ljudskoj okolini, stvara monstruozne organizme. Smatraju je i nedovoljno usavršenom i ispitanom što se tiče uticaja na ljudsko zdravlje, poigravanjem granicama koje je priroda ili božanska ruka postavila.

GM tehnologija je postala deo našeg života i poznavanje ove tehnologije je veoma važno ne samo za naučnike, već i za najšire grupe proizvođača, potrošača i stanovništva uopšte, koje se već suočava, ili će se tek suočiti sa produktima GMO-a. Ako je prošli vek bio vek nauke, predviđanja govore da će ovaj vek biti vek informacija. Da bi javnost zauzela pravilan stav i formirala mišljenje o GM tehnologiji i posledicama ove tehnologije potrebno je da ima pravovremenu, lako razumljivu i objektivnu informaciju.

KAKO SE IDEJA O GENETSKOJ MODIFIKACIJI RAZVIJALA?
Genetika je nauka koja je počela da se razvija kao samostalna naučna disciplina sredinom XIX veka, zahvaljujući eksperimentima sveštenika Gregora Mendela iz Brna (Moravska). Mendel je 1865, ukrštajući razne sorte graška (Pisum sativum), postavio osnovne zakonitosti u nasleđivanju osobina. On je predpostavio da postoje jedinice naslednosti, koje se prenose iz generacije u generaciju. Nekako u isto vreme (1869), Belgijanac F.Mišer nesvesno je izolovao DNK (dezoksiribonukleinsku kiselinu) radeći eksperimente u kuhinji vlastelinskog dvorca u Tibingenu (Virtemberg). Ova dva otkrića, koja su u to vreme prošla nezapaženo, postavila su temelje genetike kao moderne nauke u XX veku.
Već 1902. Bejtson uvodi naziv »gen« za naslednu jedinicu koja utiče na pojavljivanje i razvoj osobine organizma. Tridesetak godina kasnije (1927), koristeći vinsku mušicu (Drosophila melanogaster), Miler otkriva da X-zraci mogu da izazovu promene u naslednom materijalu, koje se prenose na potomstvo, tzv. Mutacije. Tokom 1941. Bidl i Tejtum, eksperimentišući sa gljivom Neurospora crassa, doprinose postavljanju teorije »jedan gen – jedan enzim«. Ova teorija, malo modifikovana, važi i danas. Barbara MekKlintok, radeći na kukuruzu (Zey mays), 1950. dokazuje postojanje pokretnih naslednih elemenata, transpozona. Dve godine kasnije, Lederberg i Zinder otkrivaju transdukciju, prenos genetičkog materijala putem virusa. Te 1952. Herši i Marta Čejz dokazuju da je DNK nosilac naslednih osobina, koristeći bakteriju Escherichia coli i virus T2 bakteriofag. I tada, 28. februara 1953. ulazeći u pab »Orao« u Kembridžu, Frensis Krik je objavio: »Otkrili smo tajnu života!«.
On i Džejms Votson su upravo to i uradili otkrivši strukturu dezoksiribonukleinske kiseline (DNK). Ovo je bio prelomni trenutak u razvoju genetike i kamen temeljac razvoja molekularne genetike, koja će posle nekoliko decenija dovesti do stvaranja genetički modifikovanih organizama. 1962. godine Votson i Krik su dobili Nobelovu nagradu za ovo otkriće.
Šesdesete su donele otkrića vezana za regulaciju rada gena i sintezu proteina. Tokom sedamdesetih godina učinjen je krupan eksperimentalni korak u putevima i enzimskim sistemima za prenos gena iz organizma u organizam. Osamdesete su donele početak komercijalizacije dotadašnjig istraživanja i početak procvata industrijske biotehnologije a 1981. je doneta dozvola državnih organa SAD (United States Food and Drug Administration-FDA) za plasman na tržištu prvog rekombinantnog proteina, huimanog insulina za dijabetičare, dobijenog rekombinacijom gena u kulturama mikroorganizama. Poslednja decenija prošlog veka donela je ubrzanu komercijalizaciju transgenih organizama, posebno u poljoprivredi, ali i dalja istraživanja na polju molekularne genetike. Već sredinom devedesetih godina GM poljoprivredne kulture postaju, sve više i više, sastavni deo američke poljoprivrede i naglo zauzimaju sve veće površine. Istorijske 1997. u Roslin institutu u Edinburgu (Škotska), svet je ugledalo jagnje Doli. To je bio prvi sisar dobijen tehnikom transgenog kloniranja. Ovo je otvorilo put ka kloniranju ljudi, sličnim tehnikama. Prvi kompletan hromozom čoveka (hromozom 22), je ispitan (sekvencionisan) 1999. Početkom novog milenijuma, 2000. godine, završeno je grubo sekvencionisanje ukupne DNK čoveka. Preko polovine površina pod sojom i pamukom i oko trećine površina pod kukuruzom u SAD, zauzimaju transgeni usevi. Preko 40 vrsta poljoprivrednih, genski inženjerovanih kultura je odobreno za tržište u ovoj zemlji a 60-70% proizvoda u američkim samoposlugama sadrži komponente transgenih organizama. Nova era je počela.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Jedan komentar na “Genetski modifikovani organizmi”

Igor95V says:

Odlicnoo svaka cast 😀

Komentari