Javne financije

JAVNE – državne
FINANCIJE – lat. kraj ; novčane činidbe

Privatni sektor – privatne i pravne osobe.
Javni sektor – država koja posluje i obavlja neke funkcije i zadovoljava potrebe ljudi.
Država nije idealni poduzetnik.
Javne financije su se javile kako bi ispravile nedostatke privatnog sektora.
Javne financije su se pojavile u doba robovlasništva.
Porezi su već u kapitalističkim državama bili najvažniji javni prihod, (kapitalistička država – porezna država).
Karafa je izučavao namete robovlasnika… Javne financije se jako izučavaju od 15. st. do danas – skolastici, merkantilisti, fiziokrati (Smith, Ricardo..)
U 18. i 19. st. javili su se Mill i Friedman kao začetnici modernih javnih financija.
U doba velike krize se javio Keynes, opredijelio se za ekonomiku ponude.

Tržište je pod određenim uvjetima savršen mehanizam.

Javne financije postoje kako bi djelovale u slučajevima kada je tržište neučinkovito, posebno u slučajevima manjkave ponude javnih dobara, zbog internalizacije vanjskih učinaka, u slučaju kad trebaju onemogućiti monopol, u slučaju pitanja preraspodjele dohotka.
Funkcije javnih financija:
1. Alokacijska
2. Redistribucijska
3. Stabilizacijska
Nikada ne djeluju odvojeno.

– Alokacijska ima zadatak da raspoloživa sredstva u državi usmjeri namjenski, na optimalan način, na onaj dio koji služi zadovoljavanju javnih potreba ili financiranje javnih dobara.
– Redistribucijska se tiče same preraspodjele dohotka unutar obitelji, tj. međuregionalne, međusektorne raspodjele.
– Stabilizacijska se javlja kada je gospodarski sustav izbačen iz ravnoteže, a intervencijom države, mjerama fiskalne politike treba se djelovati na ostvarivanje stabilnosti nacionalnog tržišta.
Alokacijska funkcija – zadovoljavanje javnih dobara, tj. proces kojim se ukupna upotreba resursa dijeli između privatnih i javnih dobara i kojim se odabire određena kombinacija javnih dobara
Javna dobra se ne mogu osigurati tržišnim sistemom, za razliku od privatnih dobara.
Koristi od javnih dobra nisu ograničene samo na jednog određenog potrošača koji kupuje to dobro nego su dostupne i drugima. Potrošnja takvih proizvoda od strane različitih pojedinaca nekonkurentna je u smislu da to što jedna osoba uživa neku korist ne smanjuje dostupnost te koristi i drugima (poboljša se kvaliteta zraka, rezultat će biti jednako dostupan svima koji taj zrak udišu). Bilo bi neefikasno isključiti bilo kojeg potrošača iz sudjelovanja u koristima jer njegovo sudjelovanje ne smanjuje potrošnju nekog drugog. Koristi od javnih dobara nisu određena pravom vlasništva nekog pojedinca pa tržište ne može funkcionirati. Budući da su koristi dostupne svima potrošači se neće dobrovoljno javiti da plate ponuđačima tih dobara. Veza između proizvođača i potrošača se raskida i država se mora uključiti u zadovoljavanje javnih potreba. Isto se mora uključiti kada je potrošnja konkurentna tj. kada bi isključivanje bilo opravdano, ali nemoguće ili skupo. Tada se država mora uključiti zato što tržište ne može riješiti situaciju.
Kod zadovoljavanja privatnih dobara tržišni mehanizam je efikasan jer se zasniva na razmjeni, a razmjena se javlja tamo gdje postoji isključivi vlasnik imovine koja se treba razmjenjivati (primjena načela isključivanja – efikasno rješenje).