Odlomak

Uvod

Kjoto protokol je protokol koji je dodatak United Nations Framework Convention on Climate Change (UNFCCC), tj. Konvenciji Ujedinjenih Nacija o klimatskim promjenama,  koji je usmeren na borbu protiv globalnog zagrevanja. UNFCCC je međunarodni ekološki sporazum koji se tiče postizanja stabilizacije koncentracije gasova koji izazivaju efekat staklene bašte (gasovi staklene bašte) u atmosferi, na nivou koji bi sprečio kritične antropogene promene klimatskog sistema Zemlje.

Kjoto Protokol

Protokol je inicijalno usvojen 11. decembra 1997. godine u Kjotou, Japanu, i stupio je na snagu 16. februara 2005. godine. Od novembra 2009. godine 187 zemalja su potpisale i ratifikovale ovaj sporazum.
Po Protokolu, 37 industrijalizovanih zemalja (zvane „Zemlje Aneksa I”) obavezale su se na smanjenje četiri gasa staklene bašte (ugljen dioksid, metan, azot oksid, sumporheksaflorid) i dve grupe gasova (fluorougljovodonici i perfluorokarbonska jedinjenja) koje proizvode.
Zemlje Aneksa I, su se sporazumele da smanje svoju ukupnu emisiju gasova staklene bašte za 5.2% od nivoa na kom su oni bili 1990. godine. Ovo ne uključuje emisije prouzrokovane međunarodnim aviotransportom i brodskim saobraćajem, ali su u dodatku industrijskim gasovima, kojima se bavi Montreal Protocol on Substances that Deplete the Ozone Layer (Montrealski protokol o supstancama koje utiču na smanjenje ozonskog omotača) iz 1987. godine.
Kao benchmark, nivoi emisije iz 1990. godine, su prihvaćeni Konferencijom potpisnica UNFCCC gdje su vrednosti potencijala globalnog zagreavanja izračunati od strane IPCC (Intergovernmental Panel on Climate Change) u svom Second Assessment Report (drugi izveštaj o proceni). Ove cifre se koriste za prevođenje raznih gasova staklene bašte u ekvivalente emisije ugljendioksida uzimajući u obzir sve izazivače (izvore).
Ovaj protokol dozvoljava nekoliko takozvanih fleksibilnih mehanizama, kao što su trgovanje emisijama, mehanizam čistog razvoja, i zajedničku implementaciju, da bi se omogućilo Zemljama Aneksa i da ispune svoje ciljeve u smanjenju emisije gasova staklene bašte, tako što im je omogućeno da kupuju smanjenja emisija, bilo preko finansijske razmene, projekata koji smanjuju emisije zemljama koje ne pripadaju Aneksu I, od drugih Zemalja Aneksa I, ili od Zemalja Aneksa I koje su ispunile više od predviđenog.
Svaka od Zemalja Aneksa I je obavezna da preda godišnji izveštaj o svim emisijama gasova staklene bašte i njihovim izvorima, kao i o načinima za njihovo redukovanje i redukovanim količinama po UNFCCC i Kjoto Protokolu. Ove zemlje određuju osobu (zvanu „izabrani nacionalni autoritet”) da pravi ove izveštaje i da njima upravlja. Ovakvu osobu su izabrale i sve zemlje koje nisu potpisnice Aneksa I. Na slici 1. je prikazano učešće u Kjoto Protokolu, od juna 2009. godine gde su tamno zelenom prikazane zemlje koje su potpisale i ratifikovale sporazum (Kjoto Protokol), siva predstavlja još neodlučene, a crvenom su prikazane zemlje bez namere da potpišu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari