Odlomak

Uvod
Od bronhijalne astme u Srbiji boluje oko osam odsto dece, a broj pacijenata se povećava iz godine u godinu. Uprkos velikoj paleti lekova za kontrolisanje astme, i dalje određen broj dece zbog akutnih astmatičnih napada završi na bolničkom lečenju. Samo za prethodnih godinu dana, prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ zbog problema sa astmom u bolnicama u Srbiji je ležalo oko 3.900 pacijenata mlađih od 20 godina.
Astma se definiše kao hronična upala disajnih puteva koja izaziva njihovu povećanu preosetljivost na razne spoljašnje uticaje. Oni uzrokuju suženje disajnih puteva, zbog čega se javljaju tegobe u vidu osećaja otežanog disanja, kašlja, osećaja tištanja i zviždanja u grudima. Tegobe su najčešće noću i/ili u ranim jutarnjim satima, ali mogu biti i tokom dana.

1. Potvrda bronhijalne astme
Kada se bolest potvrdi, pacijentu se savetuju preventivne mere u smislu smanjivanja koncentracije alergena u okruženju u kojem živi, načina života i ishrane. Takođe se preporučuje primena odgovarajućih antiupalnih preventivnih lekova, sa ciljem temeljne kontrole bolesti. Svoje pacijente obučavamo o postupcima i u slučaju pogoršanja i nedovoljne kontrole bolesti.
2. Lečenje bronhijalne astme
Za lečenje bronhijalne astme koriste se dve grupe lekova. To su oni za brzo otklanjanje simptoma i oni za prevenciju simptoma. Izbor lečenja određuje se prema stepenu kontrole astme, terapiji koju bolesnik već dobija, farmakološkim svojstvima i dostupnosti različitih vrsta lekova, kao i u skladu sa ekonomskim uslovima.
Prednost se daje inhalatornom načinu primene lekova (putem udisanja) jer se tako postiže neposredan kontakt leka s velikom površinom traheobronhijalnog stabla; početak delovanja je brz; primenjuju se male doze lekova, a mogući neželjeni efekti su mali. Treba imati na umu neophodnost pravilne tehnike inhalacije.
3. Lekovi u profilaksi bronhijalne astme
Osnovni ciljevi farmakološkog tretmana bronhijalne astme su stabilna kontrola simptoma bolesti, uz redukovanje učestalosti i težine akutnih pogoršanja, kao i reverzija postojeće opstrukcije vazdušnih puteva. Lekovi u terapiji bronhijalne astme podeljeni su u dve grupe:
1. lekovi za dugotrajnu kontrolu simptoma astme i
2. lekovi za brzo otklanjanje simptoma akutnog napada i egzacerbacija astme.

3.1. Lekovi za dugotrajnu kontrolu simptoma astme

3.1.1. Inhalacioni glukokortikoidi
Inhalacioni glukokortikoidi se koriste kao lekovi prvog izbora u dugotrajnoj kontroli simptoma astme i ovoj grupi lekova pripadaju beklometazon-dipropionat, budesonid, flunizolid, flutikazon-propionat, monometazon-furoat i triamcinolon-acetonid. Primena terapijskih doza u uglavnom ne dovodi do značajnije sistemske resorpcije. Stoga se najčešće opisuju neželjena dejstva lokalnog karaktera, kakva su npr. kašalj, suvoća grla, disfonija ili oralna kandidijaza. Bolesnicima se stoga preporučuje da posle primene inhalacionih glukokortikoida isperu usnu duplju. Pažljivim titriranjem dnevnu dozu treba svesti na minimalnu količinu leka koja obezbeđuje adekvatnu efikasnost i kontrolu simptoma bolesti.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 12 stranica
  • Farmakologija -
  • Školska godina: -
  • Seminarski radovi, Skripte, Medicina
  • Srbija,  Beograd,  Visoka medicinska škola strukovnih studija 'Milutin Milanković u Beogradu  

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari