Marginalizam
2
UVOD
Marginalistička revolucija, krajem 19. veka i razvoj neoklasične ekonomije označili su
kretanje ka metodološkom individualizmu, od pluralizma ka dedukciji, od dinamičnosti ka
statičnosti. Marginalisti su, suprotno od nastojanja klasične političke ekonomije, insistirali da
ekonomija mora da postane i bude vrednosno neutralna nauka, oslobođena pitanja sta treba činiti.
Ekonomija je, gubitkom prideva politička, u dobroj meri izgubila društvenu i istorijsku
komponentu, odnosno stpen društvo određuje ekonomske koncepte i uticaj istorijskog iskustva
na ekonomsku analizu. Pitanje koje se postavlja je, da li je marginalistička revolucija
predstavljala preoblikovanje ekonomske teorije ili su se još u okviru klasične političke
ekonomije postepeno stvarali uslovi za desocijalizaciju i deistorizaciju ekonomske nauke, kao i
kakve su posledice ovi procesi imali na odnos ekonomske nauke i oslalih društvenih nauka.
Umesto analiziranja ukupne privrede, marginalizam se zalaže za ponašanje pojedinca. Umesto
proizvodnje, naglasak je na razmeni dobara na tržištu. Nastoji se da se maksimiziraju koristi u
ekonomskim transakcijama, a to se postiže izjednačavanjem marginalnih troškova i marginalnih
koristi. Korišćenje marginalnih veličina u analizi ponašanja aktera na tržištu dovelo je do naziva
pravca – marginalizam.

4
proizvoda po radnoj vrednosti i to je učinio koristeći apstraktno-deduktivni metod.Rikardo i
rikardijanci su razvili apstraktne teorijske modele i zaključke dobijene na bazi tih modela
primenjivali na složeni stvarni svet.
Po mišljenju Maltusa, Rikardova greška je što je pokušavao da sve pojednostavi i
generalizuje, kao i nespremnost da se teorije provere u praksi. Za Maltusa, nasuprot Rikardu,
politička ekonomija je praktična nauka, pa se, na osnovu toga, osnove svake ekonomske teorije
moraju bazirati na empirijskim opservacijama. Na osnovu njih se izvode zaključci koji se mogu
proveriti i potvrditi u praksi. Maltus koristi i deduktivni i induktivni metod ali sa naglaskom na
induktivni metod. Po njegovom mišljenju politička ekonomija bliža je nauci o moralu i policiti
nego matematici.
Mil definiše političku ekonomiju poput Rikarda, odnosno kao apstraktnu nauku, čiji
metod podrazumeva rezonovanje na bazi datih pretpostavki. Jedna pretpostavka je o pojedincu,
kao
homo economicusu
, koji nastoji da poveća svoje bogatstvo. Iako Mil smatra političku
ekonomiju kao nauku o
homo economicusu
i njegovom ponašanju, on to gledište modifikuje time
što političku ekonomiju posmatra kao aproksimativnu nauku, čije premise i zaključci moraju da
se koriguju neekonomskim faktorima i saznanjima drugih društvenih nauka. To podrazumeva
primenu induktivnog metoda i rezonovanja na bazi datih pretpostavki. Praksa je važna za
političku ekonomiju u svrhu verifikacije teorijskih zaključaka, pa je Mil pokušao da poveže svoje
principe sa praktičnim problemima, što podrazumeva razmatranje širokog spektra društvenih i
etičkih elemenata.
Marks je, polazeći od Smitovog učenja, predmet političke ekonomije shvatio u najširem
smislu, tako da uključuje društvene i istorijske elemente. Privreda i društvo se ne mogu odvojiti,
a društveni karakter ekonomskih odnosa je najznačajniji. Osnovni predmet njegove analize je
način proizvodnje, a osnovna jedinica su društvene klase. O pojedincima govori samo kao o
nosiocima klasnih interesa. Marks analizira kapitalistički način proizvodnje i odgovarajuće
proizvodne odnose u cilju otkrivanja ekonomskog zakona kretanja modernog društva.
Istorijska škola nastojala je da se udalji od rikardijanske političke ekonomije i preteranog
naglaska na deduktivni metod. Ova škola je dala koristan uvid u odnos između ekonomske
teorije i njenog društvenog i istorijskog sadržaja, doprinela nastanku „društvene ekonomike“ kao
i razvoju američkog institucionalizma. Za pripadnike istorijske škole, zadatak društvene nauke je
otkrivanje zakona istorijskih promena. Politička ekonomija je nauka koja se bavi zakonima
razvoja privrede jedne zemlje. Ekonomski zakoni su relevantni sa aspekta vremena i prostora.
Stojanović B. 2007. Ekonomski anali, 90.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti