SADRŽAJ

UVOD..............................................................................................................................................3

1. KOMPONENTE DRUŠTVO I ISTORIJA U EKONOMSKOJ NAUCI....................................4

2. MARGINALISTIČKA REVOLUCIJA......................................................................................6

3. OSNOVNE IDEJE MARGINALISTA.......................................................................................8

3.1. AUSTRIJSKA ŠKOLA............................................................................................................ 9

3.1.1. Karl Menger.......................................................................................................................9

3.1.2. Fridrih Vizer....................................................................................................................10

3.1.3. Eugen Bem Baverk.......................................................................................................... 10

3.2. LOZANSKA ŠKOLA............................................................................................................ 11

3.2.1. Osnovne ideje..................................................................................................................11

3.2.2. Opšta privredna ravnoteža...............................................................................................11

3.4. KEMBRIČKA ŠKOLA.......................................................................................................... 12

3.4.1. Maršalova teorija vrednosti............................................................................................. 13

ZAKLJUČAK................................................................................................................................14

2

UVOD

Marginalistička revolucija, krajem 19. veka i razvoj neoklasične ekonomije označili su 

kretanje   ka   metodološkom   individualizmu,   od   pluralizma   ka   dedukciji,   od   dinamičnosti   ka 
statičnosti. Marginalisti su, suprotno od nastojanja klasične političke ekonomije, insistirali da 
ekonomija mora da postane i bude vrednosno neutralna nauka, oslobođena pitanja sta treba činiti. 
Ekonomija   je,   gubitkom   prideva   politička,   u   dobroj   meri   izgubila   društvenu   i   istorijsku 
komponentu, odnosno stpen društvo određuje ekonomske koncepte i uticaj istorijskog iskustva 
na   ekonomsku   analizu.   Pitanje   koje   se   postavlja   je,   da   li   je   marginalistička   revolucija 
predstavljala   preoblikovanje   ekonomske   teorije   ili   su   se   još   u   okviru   klasične   političke 
ekonomije postepeno stvarali uslovi za desocijalizaciju i deistorizaciju ekonomske nauke, kao i 
kakve  su posledice ovi procesi imali na odnos ekonomske nauke i oslalih društvenih nauka.

Umesto analiziranja ukupne privrede, marginalizam se zalaže za ponašanje pojedinca. Umesto 
proizvodnje, naglasak  je na razmeni dobara na tržištu. Nastoji se da se maksimiziraju koristi u 
ekonomskim transakcijama, a to se postiže izjednačavanjem marginalnih troškova i marginalnih 
koristi. Korišćenje marginalnih veličina u analizi ponašanja aktera na tržištu dovelo je do naziva 
pravca – marginalizam.

background image

4

proizvoda po radnoj vrednosti i to je učinio koristeći apstraktno-deduktivni metod.Rikardo i 
rikardijanci   su   razvili   apstraktne   teorijske   modele   i   zaključke   dobijene   na   bazi   tih   modela 
primenjivali na složeni stvarni svet.

Po   mišljenju   Maltusa,   Rikardova   greška   je   što   je   pokušavao   da   sve   pojednostavi   i 

generalizuje, kao i nespremnost da se teorije provere u praksi. Za Maltusa, nasuprot Rikardu, 
politička ekonomija je praktična nauka, pa se, na osnovu toga, osnove svake ekonomske teorije 
moraju bazirati na empirijskim opservacijama. Na osnovu njih se izvode zaključci koji se mogu 
proveriti i potvrditi u praksi. Maltus koristi i deduktivni i induktivni metod ali sa naglaskom na 
induktivni metod. Po njegovom mišljenju politička ekonomija bliža je nauci o moralu i policiti 
nego matematici.

Mil   definiše   političku   ekonomiju   poput   Rikarda,   odnosno   kao   apstraktnu   nauku,   čiji 

metod podrazumeva rezonovanje na bazi datih pretpostavki. Jedna pretpostavka je o pojedincu, 
kao  

homo   economicusu

,   koji   nastoji   da   poveća   svoje   bogatstvo.   Iako   Mil   smatra   političku 

ekonomiju kao nauku o 

homo economicusu

 i njegovom ponašanju, on to gledište modifikuje time 

što političku ekonomiju posmatra kao aproksimativnu nauku, čije premise i zaključci moraju da 
se koriguju neekonomskim faktorima i saznanjima drugih društvenih nauka. To podrazumeva 
primenu   induktivnog   metoda   i   rezonovanja   na   bazi   datih   pretpostavki.   Praksa   je   važna   za 
političku ekonomiju u svrhu verifikacije teorijskih zaključaka, pa je Mil pokušao da poveže svoje 
principe sa praktičnim problemima, što podrazumeva razmatranje širokog spektra društvenih i 
etičkih elemenata.

Marks je, polazeći od Smitovog učenja, predmet političke ekonomije shvatio u najširem 

smislu, tako da uključuje društvene i istorijske elemente. Privreda i društvo se ne mogu odvojiti, 
a društveni karakter ekonomskih odnosa je najznačajniji. Osnovni predmet njegove analize je 
način proizvodnje, a osnovna jedinica su društvene klase. O pojedincima govori samo kao o 
nosiocima   klasnih   interesa.   Marks   analizira     kapitalistički   način   proizvodnje   i   odgovarajuće 
proizvodne odnose u cilju otkrivanja ekonomskog zakona kretanja modernog društva. 

Istorijska škola nastojala je da se udalji od rikardijanske političke ekonomije i preteranog 

naglaska na deduktivni metod. Ova škola je dala koristan uvid u odnos između ekonomske 
teorije i njenog društvenog i istorijskog sadržaja, doprinela nastanku „društvene ekonomike“ kao 
i razvoju američkog institucionalizma. Za pripadnike istorijske škole, zadatak društvene nauke je 
otkrivanje   zakona   istorijskih   promena.   Politička   ekonomija   je   nauka   koja   se   bavi   zakonima 
razvoja privrede jedne zemlje. Ekonomski zakoni su relevantni sa aspekta vremena i prostora.

2

2

 Stojanović B. 2007. Ekonomski anali, 90.

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti