Odlomak

I – POJAM MEĐUNARODNOG MATERIJALNOG KRIVIČNOG PRAVA

Pravo kao društvena pojava može se posmatrati i doživljavati na više načina:
•   Samo jedna u nizu mnogobrojnih društvenih pojava koje u tom slučaju pokušavamo razlikovati od drugih pojava te vrste.
•    Ogromna masa pravnih pravila kojima se uređuju raznovrsni društveni odnosi.
•    Sistem prava, kojeg treba razlikovati od pojma pravnog poretka. Pravni poredak se sastoji iz

  •         normativnog elementa – iz pravnih normi (opštih i pojedinačnih),
  •             faktičkog elementa – stvarnog ljudskog ponašanja

Pravni sistem je tvorevina koju čine

  •             pravne ustanove (institucije), kao niži, i
  •             pravne grane kao viši element tog sistema.

U pravnoj teoriji postoje razne podele pravnih sistema, od kojih je za nas najvažnija ona koja pravne sisteme deli na
•unutrašnji pravni sistem (sistem određene države) i na
•međunarodni pravni sistem (sistem međunarodnog prava).

U okviru ovih sistema sva njihova pravna pravila sistematizuju se u određene pravne grane, pa se tako međunarodna krivičnopravna pravila sistematizuju u granu međunarodnog prava koja se naziva međunarodnim krivičnim pravom.
•    Medunarodno krivično pravo se određuje kao skup propisa medunarodne zajednice država ili ugovora između pojedinih država kojima se radi zaštite međunarodnih odnosa (međunarodnog mira i bezbednosti čovečanstva) određuju međunarodna krivična dela i sankcije prema njihovim učiniocima.
•    Međunarodno krivično pravo predstavlja skup pravila i propisa sadržanih u aktima međunarodne zajednice i ugovorima zaključenim između pojedinih zemalja kojima se određuju međunarodna krivična dela i sankcije u cilju očuvanja međunarodnog mira i bezbednosti čovečanstva, kao i skup propisa kojima se predviđaju uslovi o pružanju međunarodne pravne pomoći u pogledu primene krivičnih sankcija prema učiniocima krivičnih dela.
•    Međunarodno krivično pravo se određuje kao ukupnost krivičnopravnih normi vezanih za međunarodne odnose.
•    Značajna je i definicija prema kojoj međunarodno krivično pravo obuhvata “kako međunarodnopravne aspekte krivičnog prava, tako i krivičnopravne aspekte međunarodnog javnog prava. Osim toga, ono obuhvata i supranacionalno krivično pravo koje je tek u nastajanju”. Međunarodno krivično pravo se pravno upotpunjuje kroz unutrašnje pravne sisteme na koji način se uspostavlja jedna nova veza između država.
Poseban značaj ima odnos
•međunarodnog krivičnog prava prema međunarodnom javnom pravu, kao i odnos
•međunarodnog krivičnog prava i međunarodnog privatnog prava.

Kada govorimo o odnosu međunarodnog javnog i međunarodnog krivičnog prava, onda se, prvenstveno, misli na njihove dodirne tačke, iako se ove dve grane prava ponegde i suštinski razlikuju.
Na primer, dok je u međunarodnom javnom pravu dovoljno postojanje načela nullum crimen sine iure, za međunarodno krivično pravo nužno je načelo nullum crimen sine lege. Uz to, direktna primena međunarodnog prava može se samo izuzetno dozvoliti, i to samo ukoliko unutrašnje pravo neko društveno negativno ponašanje ne predviđa kao krivično delo, a postoji opšta saglasnost da se radi o takvom delu. To je jedan od načina stvaranja supranacionalnog krivičnog prava. No, ne bi se smelo dozvoliti da načelo zakonitosti po svom kvalitetu bude lošije od onog što važi u nacionalnom (unutrašnjem) krivičnom pravu. Međunarodno javno pravo prožima međunarodno krivično pravo duhom internacionalizma čime se ublažava egoistička koncepcija apsolutnog suvereniteta država, a koncepcija međunarodnog povezivanja dolazi do izražaja. Za odnos međunarodnog krivičnog prava i međunarodnog javnog prava možemo reći da je to odnos prožimanja i dopunjavanja – međunarodno krivično pravo ništa ne oduzima od međunarodnog javnog prava, nego samo detaljnije razrađuje pojedine njegove norme, i to u domenu krivičnog prava i njegovih institucija.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari