Monetarna ekonomija Evropske unije
MASTER RAD Monetarna ekonomija Evropske unije
UVOD
Ocene doprinosa regionalnih integracija rastućoj globalizaciji veoma su oprečne.
To se ističe naročito u domenu procena koliko regionalne integracije doprinose
liberalizaciji međunarodne trgovine. Može se reći da problem proističe iz samog
karaktera integracije. Najbolja solucija bila bi slobodna trgovina i nesmetano kretanje
faktora proizvodnje, zašta je uslov svet bez ikakvih distorzija…
Argumenti za i protiv,
skeptični stavovi o korisnosti regionalnih integracija, ili oni koji osvetljavaju specifične
aspekte, prisutni su u velikoj i širokoj lepezi. Često su povezani sa pitanjem otvorenosti
privrede prema inostranstvu.
Međunarodna trgovina i međunarodni trgovinski odnosi naročito su dobili na
značaju u savremenim tržišnim uslovima u procesu globalizacije, kako ekonomskog tako
i političkog sistema. Globalizacija predstavlja proces koji međunarodnoj ekonomiji daje
novu dimenziju koja podstiče i usavršava međunarodnu razmenu. Globalizacija sprečava
svaku autarhiju i podstiče liberalizaciju. Da li je to stvarno tako?
Prema podacima svetske trgovinske organizacije danas u svetu postoji oko sto
regionalnih trgovinskih sporazuma. Od tog broja više od 80% svih regionalnih sporazuma
se odnosi na regionalne trgovinske sporazume. Zbog potrebe ovog master rada mi ćemoo
se usredsrediti na Evropsku uniju i njenu monetarnu ekonomiju.
Ideja monetarne unije je veoma stara i smatra se da potiče iz antičkih vremena.
Osim antičke Grčke i Starog Rima i njihovih osvojenih teritorija, kao oblike monetarnih
unija treba pomenuti i monetarnu uniju Engleske i Škotske (1707), monetarnu unifikaciju
Italije (1861), Latinsku monetarnu uniju (nastalu na predlog Belgije, 1865), skandinavski
monetarni sistem (1873-1920), monetarnu uniju između Belgije i Luksemburga (1923),
kao i monetarnu unifikaciju zapadne i istočne Njemačke u periodu nakon Hladnog rata.
EU se figurativno prikazuje kao konstrukcija ujedinjena pod istim
krovom
, sa
tri
stuba
. EMU je deo prvog stuba u strukturi EU.
Ideja za stvaranje EMU je prvi put pomenuta na samitu u Hagu 1969, zatim je
zanemarena, da bi '80-ih počele pripreme za uvođenje nove valute.
Kvrgić, G. Nikolić, A. (2015),
Teorija i planiranje privrednog razvoja
, Visoka škola za poslovnu
ekonomiju i preduzetništvo, Beograd.,str.246.
1
MASTER RAD Monetarna ekonomija Evropske unije
Prvi značajan korak je bilo uvođenje EMS (Evropskog monetarnog sistema) 13.
marta 1979, na osnovu odluke Saveta ministara sa Briselskog samita 1978. EMS se
zasnivao na mehanizmu ograničenja za međusobne fluktuacije valuta zemalja članica EU
pod nazivom ERM (
Exchange Rate Mechanism
). To je bio sistem fiksiranih deviznih
kurseva koji bi se povremeno prilagođavali tržišnim kriterijumima. Uveden je i EKI
(
ECU - European Currency Unit
) - monetarna jedinica koja je predstavljala različite
fiksirane količine svake od valuta u EMS-u. Pre nego što je 1979. nazvana ECU,
monetarna jedinica se zvala
UA - Unit of Account
i
EUA - European Unit of Account
.
EMS je nastao zbog straha pojedinih Zemalja, kao što su Nemačka, Austrija,
Belgija, Holandija i Luksemburg, da će usled inflatornih drugih valuta njihova valuta
postati skuplja i otežati izvoz. Zemlje sa inflatornom valutom su imale probleme sa
uvozom, koji je neprestano poskupljivao, a tu spadaju Italija, Španija i
Portugal. Španija je ušla u EMS 1989, Britanija 1990, a Portugal 1992. godine.
U stručnim i naučnim krugovima Evropska unija je široko zastupljena tema na
prostoru zemalja koje teže da postanu njeni punopravni članovi. Literatura je sve
bogatija sadržajima vezanim za EU iz raznih oblasti (politike, prava, ekonomije,
ekologije, ljudskih prava, tehnologije, poljoprivrede i tako dalje). Takođe, svi mediji
pružaju mogućnosnost javnosti da konstantno prati informacije, direktno ili indirektno
vezane za Evropsku uniju. Uprkos tome, građani nemaju pravu predstavu šta ona
predstavlja, a i ako je imaju, uglavnom je ispunjena predrasudama i zabludama. Sadržaj
rada teži da pruži jasniju sliku monetarne ekonomije Evropske unije, njenu specifičnost i
koji su razlozi njenog nastanka i postojanja, prvenstveno sa ekonomskog aspekta.
2

MASTER RAD Monetarna ekonomija Evropske unije
jedan boj ekonomista smatra da su TNK nosioci globalizacije i da globalizacija u stvari
predstavlja izbor strategije kojim TNK nastupaju na međunarodnom tržištu i na taj način
osvajaju međunarodni prostor. Drugi ekonomisti smatraju da se pod globalizacijom
podrazumeva proizvodnja i distribucija istih proizvoda na svetskom tržištu. Za neke
političare globalizacija znači da mogu deo svog suvereniteta preneti na neke
nadnacionalne vlasti, itd.
Jedno je sasvim sigurno da proces globalizacije vodi do poništenja identiteta,
poništenja različitosti i dovodi do stvaranja potpune uniformisanosti.
Dakle može se reći da globalizacija predstavlja međuzavisnost i dostupnost
pojedinih ili svih delova svetskog tržišta. Delovanje multinacionalnih kompanija na
svetskom tržištu, koje se u poslednjih tridesetak godina razvilo do neslućenih razmera,
mnogi autori jednostavno su nazvali globalizacija. Pojedini autori fenomen rastućih
transnacionalnih interakcija nazivali su globalnom formacijom (
Chose - Dunn
- 1991.
godine) ili globalnom kulturom (
Robertson
- 2002. godine) ili globalnim sistemom (
Slair
- 1991. godine) ili globalnim procesom (
Friedman
- 1994. godine).
Bez obzira kako se globalizacije definiše ona ima više dimenzija, od kojih se
posebno izdvajaju: ekonomska, društvena, politička, kulturna, verska, pravna, sportska
itd. Se ove dimenzije globalizacije međusobno su povezane na veoma složen način i
direktno utiču na međunarodnu ekonomiju. Ako je globalizacija višedimenzionalna
transnacionalna interakcija, onda svako jednostrano i pojednostavljeno tumačenje
globalizacije neće dovesti do potpunog razumevanja procesa koji je postao dominantan u
nekoliko poslednjih dekada 20. veka i čije se tendencije nastavljaju i u 21. veku, već će
dovesti do pogrešnih zaključaka, a samim tim i do pogrešnih rešenja u dimenzioniranju
makroekonomskog ambijenta.
1.2.Oblici ekonomskih integracija
Pod integracijama u ekonomiji podrazumevaju se procesi, oblici, stanja, pojave i
tokovi povezivanja ekonomskih subjekata u cilju stvaranja ili jačanja određenih celina.
Beslać, M. (2013),
Međunarodna ekonomija
, Visoka škola za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo,
Beograd.,str.115
4
MASTER RAD Monetarna ekonomija Evropske unije
Ekonomska integracija podrazumeva saradnju ekonomskih subjekata koja uklanja gotovo
sve prepreke u međusobnoj razmeni i koja isključuje svaku autarhičnost. Integracijom se
postiže veliki broj pozitivinih efekata, kao što su proširenje tržišta, povećanje proizvodne
razmene i potrošnje, snižavanje troškova primenom koncepta ekonomije obima, jačanje
konkurencije, brzi privredni rast i razvoj, lakše rešavanje problema kao što su inflacija,
nezaposlenost itd. Međutim ekonomske integracije imaju i svoje negativne elemente, koji
su sadržani u odricanju od dela nacionalnog i eknomskog suverenitteta, većeg uticaja
kriminalnih i drugih elemenata, proširenje puteva droga itd.
Iz Tabele 1 mogu se sagledati razvojne faze regionalne ekonomske integracije i
kako se u svakoj od njih može povećati stepen integrisanosti:
U zoni slobodne trgovine se uspostavlja slobodan protok robe i usluga i ukidaju
sve carine i kvote u međusobnoj razmeni zemalja članica, a zadržavaju se
nacionalne carinske tarife u odnosu na treće zemlje.
U carinskoj uniji se definiše zajednička carinska politika u odnosu na treće
zemlje.
U zajedničkom tržištu se uspostavlja slobodno kretanje rada i kapitala. Zajedničko
tržište je prostor koji obuhvata više politički odvojenih i nezavisnih država na
kojima se sučeljavaju ekonomski faktori ponude i tražnje bez bilo kakvih
ograničenja nacionalnih politika.
U ekonomskoj uniji postoji obaveza harmonizacije ekonomskih politika.
U ekonomskoj monetarnoj uniji postoji unificirana ekonomska politika sa
jedinstvenom monetarnom politikom i zajedničkom centralnom bankom.
Beslać, M. (2013),
Međunarodna ekonomija
, Visoka škola za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo,
Beograd.,str.119
Beslać, M. (2013),
Međunarodna ekonomija
, Visoka škola za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo,
Beograd.,str.120
5

MASTER RAD Monetarna ekonomija Evropske unije
međusobnoj trgovini i prometu. Iz tog razloga usvojena je jedinstvena carinska tarifa i
formirana carinska unija. Ovi ugovori su potpisani na neodređeno vreme.
1965. godina - U Briselu, iste države su potpisale Ugovor o fuziji organa tri
zajednice koje su spajanjem formirale organe Evropske ekonomske zajednice (EEC).
Potpisani ugovori iz 1951.godine i 1957.godine postali su konstitutivna povelja EEC koja
se drugačije naziva Rimski ugovori.
1973. godina - Danska, Irska i Velika Britanija su pristupile EEC.
1981. godina - Evropskoj ekonomskoj zajednici pridružila se i Grčka.
1986. godina - Nove države članice EEC postale su Španija i Portugalija. Iste
godine u Luksemburgu potpisan je Jedinstven evropski akt (SEA) kojim je izvršena prva
revizija Rimskih ugovora. Jedinstven evropski akt stupio je na snagu 1. juna 1987
godine. Cilj SEA bio je stvaranje jedinstvenog evropskog prostora i uspostavljanje i
funkcionisanje jedinstvenog unutrašnjeg tržišta kao početne tačke na putu stvaranja
monetarne i političke unije. Jedinstveno unutrašnje tržište je tržište jedinstvenog
ekonomskog prostora bez unutrašnjih nacionalnih granica unutar koga je obezbeđeno
kretanje robe, ljudi, usluga i kapitala. SEA je postao institucionalna osnova za tzv. Belu
knjigu o implementaciji jedinstvenog unutrašnjeg tržišta. Države članice EEC bile su u
obavezi da do 31. XII 1992.godine usvoje sve mere u cilju uspostavljanja jedinstvenog
unutrašnjeg tržišta, kao pretpostavke za dalji proces ekonomske i političke integracije.
1992.godine, Jedinstven evropski akt inkorporisan je u Mastrihtski sporazum.
1991. godina - U Mastrihtu decembra 1991. godine države članice EEC potpisale
su Ugovor o EU koji je stupio na snagu 1. novembra 1993. godine. Ugovorom o EU
Evropska ekonomska zajednica (EEC) prerasla je u Evropsku uniju (EU). Sa
prerastanjem EEC u EU uspostavlja se zajednička spoljna i bezbedonosna politika i
saradnja u oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova, uvodi se pojam državljanstva,
zajednička ekonomska politika proširuje se na zajedničku saobraćajnu politiku.
Ugovorom o EU ozvaničeno je uvođenje monetarne unije (EMU). Uređen je sistem
centralnih banaka i osnivanje Evropske centralne banke (ECB) kao samostalne i
nezavisne institucije i institucionalnog stuba monetarnog sistema buduće EMU.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti