Nužna odbrana
Seminarski rad “NUŽNA ODBRANA”
SADRŽAJ:
str.
UVOD
......................................................................................................2
I
POJAM NUŽNE ODBRANE
...........................................................3
1. OSNOV NUŽNE ODBRANE..........................................................3
II
ELEMENTI NUŽNE ODBRANE
...................................................4
1. NAPAD.........................................................................................4
2. ODBIJANJE NAPADA.................................................................5
III
PREKORAČENJE NUŽNE ODBRANE
....................................7
IV
ISTORIJSKI RAZVOJ INSTITUTA NUŽNE ODBRANE
.......8
1.
NUŽNA ODBRANA U RIMSKOM I KANONSKOM PRAVU........8
2.
NUŽNA ODBRANA U SRPSKOM PRAVU...................................9
ZAKLJUČAK
......................................................................................10
LITERATURA
.....................................................................................11
Seminarski rad “NUŽNA ODBRANA”
UVOD
Da bi učinjeno delo bilo krivično delo ono mora da ima sve opšte
elemente krivičnog dela, kao i posebne elemente krivičnog dele o kome se radi.
Naime, zakonska definicija krivičnog dela glasi: “Krivično delo je ono delo koje je
zakonom predviđeno kao krivično delo, koje je protivpravno i koje je skrivljeno“
. Ova
nam definicija ukazuje na četiri opšta elementa krivičnog dela i to: 1) delo (radnja); 2)
predviđenost u zakonu; 3) protivpravnost; 4) krivica. U slučaju nepostojanja nekog
od ovih elemenata, može se govoriti o isključenju postojanja krivičnog dela. Ono se
javlja u slučajevima kada učinjeno delo ima sva obeležja krivičnog dela predviđena
zakonom, ali nije protivpravno ili nije skrivljeno. Takvi slučajevi se smatraju
osnovama za isključenje postojanja krivice i protivpravnosti, odnosno krivičnog dela.
Zakonik nabraja sledeće osnove: 1) Delo malog značaja; 2) Nužna odbrana; 3)
Krajnja nužda; 4) Sila i pretnja; 5) Neuračunljivost; 6) Stvarna zabluda; 7) Pravna
zabluda. To su opšti osnovi isključenja krivice i protivpravnosti
.
Što se tiče nužne odbrane, to je samostalan institut krivičnog prava, a
prvi tragovi o proučavanju ovog instituta potiču još od Aristotela. Ona se spominje još
u rimskom pravu, postojala je i u Dušanovom zakoniku, starom francuskom
krivičnom zakoniku iz 1791. godine itd. Takođe, ustanovu nužne odbrane poznaje i
građanskopravna materija.
Treba napomenuti, da se sem ovih osnova u teoriji krivičnog prava
razmatraju i neki drugi osnovi isključenja krivičnopravne odgovornosti, a to su tzv.
posebni osnovi isključenja krivice ( društvene opasnosti) i protivpravnosti, u koje se
ubrajaju: službeno ovlašćenje, naređenje pretpostavljenog, pravo disciplinskog i
vaspitnog kažnjavanja, samopovreda i pristanak povređenog
.Ove slučajeve Krivični
zakonik izričito ne reguliše, ali su predviđeni u drugim oblastima zakonodavstva, a
svoje mesto i značaj u krivičnom pravu stiču na osnovu principa jedinstva pravnog
poretka jedne zemlje, odnosno, ako je nešto dozvoljeno u jednoj oblasti prava, ne
može biti zabranjeno u drugoj.
Krivični zakonik Republike Srbije, Član 14. Stav 1.
U literaturi se koristi i naziv Opšti osnovi isključenja
društvene opasnosti
i protivpravnosti. S tim u vezi, videti:
Čejović, prof. dr Bora i Miladinović, prof. dr Vidoje,
Krivično pravo – Opšti deo
, Studentski kulturni centar, Niš,
1995, str. 142.
Vid. B. Čejović i V. Miladinović, Op. cit. str. 157.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti