Odlomak

1. Uvod
Sport je deo društvene nadgradnje… sport je nastao kao posledica čovekove potrebe za kretanjem… sport je multidisciplinarna naučna disciplina i kao takav u sebi nosi stručne nazive, nastale u njemu srodnim naukama. Taktika je jedan od njih. Pojam taktike potiče iz vojne terminoligje i neraskidivo je vezan za pojam strategije, gde se strategija definiše kao cilj, a taktika kao način ostvarivanja istog. Vezano za sport, taktika se definiše kao primena sveukupnih idnividualnih, grupnih i ekipnih dejstava u postizanju maksimalnog sportskog rezultata. To ujedno podrazumeva odabir adekvatnih, ekonomičnih rešenja za rešavanje datih situacija u nadigravanju. Apostrofiranje individualnih, grupnih i ekipnih dejstava nas vodi u najčešću podelu na individualnu, grupnu i ekipnu taktiku. Ova podela, naravno, važi za grupne sportove. Pojedini autori ovu podelu smatraju prevaziđenom, ali nas praksa i dalje uči da postoji veliki broj situacijačije rešavanje zavisi isključivo od indvidualnih mogućnosti za odabir pravih rešenja u datom trenutku. Povezivanje više individualnosti nas vodi u dejstvo grupe, a kasnije i tima. Svaka sportska disciplina nosi sopstvena taktička obeležja, definisana pravilima igre, ali se jednostavnost u ideji i jednostavnost u realizaciji nameću kao dva opšta prihvat-ljiva oblika. Jedna od uobičajenih manjkavosti taktiziranja je kopiranje već viđenog, onoga što je trenutno aktuelno i moderno. Kopije, i kada su veoma verne, ipak su odraz već viđenog, što znači da su manje iznenađujuće i manje efikasne. Mnogo je teže suprotstaviti se nepoznatoj, neuobičajenoj varijanti, jer prvo je treba otkriti, a potom i naći rešenje za nju. To nas dovodi do stanovišta da taktika može biti efikasna na višem ili nižem nivou. Odatle i stav da nema loše taktike, već samo njen loš ili bolji, tj. dobar izbor. Taktiziranje je sposobnost satkana od kreativnosti, intuitivnosti, iskustva i intelektualnih mogućnosti. Kreativnost se ogleda u stvaralačkoj mogućnosti sportiste da u datom trenutku primeni taktičku varijantu koja u sebi nosi njegovo lično obeležje. Intuicija u sportsko-taktičkom smislu pretpostvalja odabir taktičko-tehničkih kretnji na osnovu predosećaja, tj. nasluivanja na koji način bi “protivnik” mogao…
…reagovati. Intelektualnost znači da kreativnost i intuicija omogućavaju jednostavnost realizacije osnovne taktičke ideje. Međusobna povezanost strategije i taktike je očigledna i u sportu, ali sport ne bi zauzimao zasluženo, visko mesto, u življenu savremenog čoveka da u svakom svom segmentu nije otišao korak dalje od srodnih mu nauka (biologija, fiziologija, socio-logija…), tj. korak bliže samomčoveku. Korak dalje se ogleda u (pored uzajamnosti strategije i taktike) u neraskidivoj, obrnuto proporcionalnoj, ičesto pogrešno tumače-noj vezi između taktike i tehnike. Naime, od tehnički superiornih sportista ili timova se “očekuje” isto tako taktiziranje na viskom nivou. Nije li upravo tehnički podređenima neophodan veći broj komplikovanih taktičkih varijanti radi ostvarivanja cilja. Taktiziranje, u osnovi, nosi obeležje dvosmernosti. To znači da se pri odabiru i realizaciji taktičkih zamisli mora računati na uticaj protivničkog taktiziranja. Ovo vodi u procenu prihvatljivosti taktičkih zamisli, koja se odnosi na one koji treba da je realizuju, kao i na one na kojima ta zamisao treba da se ispolji. Odatle stav o odnosu vrednosti u planiranju i realizaciji taktike. Vrsta vrednosti koja se “troši” trebalo bi da bude manje značajna od one koja se “kupuje”. Zato se nikada najboljem napadaču ne daje najteži odbrambeni zadatak. Veoma je bitno kada treba početi sa obučavanjem taktike kod mladih sportista. Opšte privaćen stav (neki sportovi su to definisali i pravilima) da rano insistiranje na izrazitim taktičkim sistemima može negativno uticati na razvoj sportista. To se ogleda u šablonskom izvršavanju kretnih zadataka, što vodi ka nemogućnosti proširivanja motoričkog stereotipa koje u sportskim igrama predstavlja poželjnost najvišeg nivoa. Promenljivost situacije sa svoje strane nosi aktiviranje intelektualno motoričkih mehanizama, što otvara mogućnost izgradnje sopstvenog stila koji na vrhunskom nivou prerasta u model za indetifikaciju, odnosno dragocenu tehničku inovaciju. Sa druge strane, razvoj taktičkog mišljenja treba negovati od samog početka obučavanja i usavršavati ga uporodo sa usavršavanjem sportske tehnike. Tome u prilog govori i struktura trenažnog rada mlađih kategorija u sportskim igrama i košarci (prema Sozanskom,1985) gde se govori da usmerenost trenažnog rada koja se odnosi na učenje i usavršavanje tehničko-taktičkih zadataka treba biti zastupljeno sa 47,4% u uzrastu od 9 do 10 godina; sa 58,1% u uzrastu od 11 do 12 godina; sa 62,8% u uzrastu od 13 do 14 godina; 64,1% u uzrastu od 15 do 16 godina i 67,8% u uzrastu od 17 do 18 godina.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Više u Sport

Komentari