FAKULTET ZA EKOLOGIJU

SEMINARSKI RAD

TEMA: Oporavak ekosistema od požara

STUDENT:

                                          PROFESOR:

Delic Sandi                                                                          Prof. dr Vojislav Trkulja

background image

3

2. POJAM EKOSISTEMA

Ekosistem   predstavljaju organizmi koji   žive   u   specifičnom   životnom 

okruženju, kao što su šume ili koralni grebeni i fizički elementi okruženja koji utiču 

na njih. Sam pojam ekosistem osmislio je 1935. godine britanski ekolog Ser Artur 

Džordž   Tensli,   koji   je   opisao   prirodne   sisteme   u   “konstantnoj   razmeni”   između 

njihovih živih i neživih elemenata.Sam koncept ekosistema uklapa se u sistemsko 

shvatanje prirode razvijeno od strane naučnika u cilju pojednostavljenja izučavanja 

odnosa između organizama i njihovog fizičkog okruženja – upravo to je naučno polje 

poznato kao ekologija. Na vrhu hijerarhije je biosfera, cjelokupno životno okruženje 

na planeti. U okviru biosfere postoji nekoliko većih kategorija životnih zajednica – 

bioma, koje obično karakteriše dominantna vegetacija, kao što su pustinje, tropske 

šume ili savane. Biome čine upravo ekosistemi. Živi (biotički) elementi ekosistema - 

biljke, životinje i bakterije koje se nalaze u zemljištu, nazivaju se zajednica. Fizička 

okruženja, tj. abiotičke komponente, kao što su minerali u zemljištu, poznata su kao 

životna sredina ili habitat.

Živi   dio   ekosistema   se   najpreciznije   definiše   posmatrajući   nivoe   ishrane, 

odnosno trofičke nivoe. Zelene biljke čine prvi trofički nivo primarnih proizvođača. 

Biljke pretvaraju energiju Sunca u hranu kroz proces koji se naziva fotosinteza. Na 

drugom nivou, primarne potrošače, tj. biljojede, sačinjavaju životinje ili insekti koji 

se energijom snabdevaju isključivo jedući biljke. Treći trofički nivo čine sekundarni 

potrošači,   mesojedi   koji   se   hrane   biljojedima.   Na   četvrtom   nivou   su   tercijarni 

potrošači, odnosno mesojedi koji se hrane drugim mesojedima. Na kraju, peti trofički 

element se sastoji od razlagača, organizama kao što su gljive ili bakterije koje razlažu 

mrtve organizme na hranljive sastojke koji se mogu ponovo upotrebiti u ishrani.

4

3.  ŠUMSKI POŽARI

Većina šumskih požara rezultat su ljudske nepažnje ili piromanije. Manji broj 

uzrokuju munje. Vremenski uslovi u mnogome određuju podložnost jednog područja 

požarima. Najvažniji faktori   koji utiču na pojavu požara su temperatura,   vlažnost   i 

količina kišnog taloga u toku godine. Ovi faktori utiču na brzinu i procenat isušivanja 

zapaljivih materijala a samim tim i na zapaljivost šume. Brzina i pravac vjetra utiču 

na brzinu isušivanja i raspiruju šumske požare usljed većeg priliva kiseonika. Nivo 

opasnosti od požara može se predvidjeti razmatranjem različitih klimatskih uslova i 

njihovih elemenata i korelaciji sa uočenom zapaljivošću grana i lišća na tlu; ukoliko 

su uslovi ekstremni, pristup neovlašćenim licima u takve šume se strogo zabranjuje.

Mnoge zemlje imaju detaljne programe za zaštitu od šumskih požara a svi se 

zasnivaju   na   prevenciji,   protivpožarnim   mjerama   i   primjeni   kontrolisane   vatre   u 

svrhu   upravljanja   zemljišnim   i   šumskim   površinama.   Tako,   iako   se   organizacije 

uključene u borbu protiv šumskih požara aktiviraju u svim slučajevima, neke požare 

treba samo nadzirati, jer su prirodni dio ekostistema. Apsolutno odsustvo požara 

može izazvati neželjene promjene rasprostranjenosti nekih vrsta biljaka i drveća a i 

uvećati   akumulaciju   lišća   i   grančica   na   tlu   što   može   da   postane   gorivo   za 

katastrofalni požar ogromnih razmjera koji je teško kontrolisati. Štaviše, u nekim 

nacionalnim parkovima u kojima je apsolutni prioritet očuvanje prirodnih uslova bez 

ljudskog uplitanja, požari uzrokovani električnim pražnjenjima se ne gase, već se 

samo nadziru.

Prirodno uzrokovani požari nisu isključivo loš događaj. Nakon katastrofalnog 

šumskog požara 1988. godine u nacionalnom parku Jelouston u SAD, utrvđeno je 

bujanje nekih vrsta drveta i zeljastih biljaka koje su se adaptirale na požare. I ne 

samo   to,   utvrđeno   je   da   požari   nekim   vrstama   bora   služe   kao   katalizator   pri 

razmnožavanju. Naime, šišarke se otvaraju pri požaru čime se oslobađa sjeme koje 

dospjeva u zemlju.

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti