Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio Omega369 25. decembar 2012. Prijavi dokument
Pregled opšte književnosti
Podrazavanje je jedan od najvaznijih pojmova poetike kojim se oznacava odnos izmedju stvarnosti I umetnickog ostvarenja. Za Platona podrazavanje predstavlja oponasanje privida stvarnosti, odnosno predmeta iz realnog sveta koji su vec imitacija onoga sto postoji u svetu ideja. On ukazuje na stetno dejstvo podrazavanja jer navodi publiku na empatiju, a poistovecivanje publike sa slabim karakterima moze dovesti do toga da covek pocne sam da podrazava dogadjaje I junake iz knjizevnih dela, sto je lose ako su oni los primer. On je prema meri (kolicini) podrazavanja podelio knjizevne vrste:
1. mimeza – cisto podrazavanje – komedija I tragedija
2. dijegeza – jednostavno pesnikovo pripovedanje – ditiramb
3. kombinacija oba – ep
Aristotel podrazavanje posmatra kao urodjenu aktivnost , kao osnovno sredstvo ucenja.
Teonomija – boziji zakon koji je iznad ljudskog I bezrezervno se postuje.
Tragicka krivica – uzroci greha, gotovo da se podudara sa harimatijom (prelazak iz srece u nesrecu zbog loseg postupka junaka)
Stihomitija – oblik dijaloga u anatickoj drami koji se sastoji iz kratkih replika obicno od jednog stiha. Najcesce se koristi u najdramaticnijem trenutku zbog povecanja napetosti desavanja.
Dramska (tragicka) ironija – situacija u kojoj publika sa autorom zna sta se desava na pozornici ili sta je izreceno, a dramska lica su u neznanju. Publika moze da predvidi ishod koji junak ne ocekuje. Naziva se I tragickom ironijom I pod njom se podrazumeva srljanje junaka u propast zbog pogresnih pretpostavki, nagli preokret na gore kada se cinilo da junaku ne preti opsanost cime se pojacava kontarst izmedju srecnog I sudbinskog.
Organska trilogija – je sklop tri dela koja su medjusobno usko povezana istom tematikom I jedinstvom radnje. Delovi su takvi da se nijedan ne moze izbaciti a da se znatno ne promeni sustina I tok radnje, povezani su kauzalno.
Teomahija se tumaci na dva nacina:
1. borba izmedju bogova koja predstavlja cestu temu mitova (Primer ovakve teomahije moze se naci u Homerovim epovima gde ratuju bozanstva koja zauzimaju suprotne strane u Trojanskom ratu.)
2. pobuna protiv bozanskog poretka I njihovih nacela I normi. Zavisno od konteksta pobuna moze znaciti I fizicko suprotsavljanje ili samo narusavanje bozanskog poretka zbog cega dolazi do ljutnje bogova.
Teodiceja je bozanska pravda, objasnjava postojanje Boga u svetu u kome postoji zlo. U tom znacenj se prvi put javlja kod Lajbnica pocetkom 18. veka. U uzem smislu je teoloski pojam koji objasnjava kontardikciju da uprkos Bozijoj pravednosti u svetu I dalje ima zla. (U Eshilovoj Orestiji teodiceja ili bozanska promisao coveka koji je zgresio kroz kaznu I muke vodi do saznanja o zlu)
Empatija – sazivljavanje; pre svega je termin psihologije koji oznacava projekciju utisaka na publiku, citaoca ili gledaoca.
Hamartija – greska ili zabluda; junak dela u zabludi ili neznanju sto pokrece niz katastrofa. (Aristotelov primer za hamartiju je radnja Sofoklovog junaka Edipa) Ranije je prema stoickoj I hriscanskoj tradiciji hamartija tumacena kao mana, tacnije moralni nedostatak junaka.
Hibris – u najsirem smislu oznacava drskost I preteranu samouverenost zbog koje covek krsi bozanske zakone I pravila drustvenog ponasanja. U izvornoj upotrebi oznacava cin kojim se nanosi nepravda I bol zrtvi I kojim se zrtva sramoti. Savremena upotreba termina hibris je zasnovana na tumacenju prema kojem ljudi gordim I samovoljnim ponasanjem krse norme bogova vredjajuci na taj nacin njihovu cast I oni ih kaznjavaju. (Milos Djuric govori da Eshilovi junaci postaju bogoborci, ustaju protiv bozanske pravde I zakona, a to je nasilnistvo, hibris I izaziva gnev bogova.)
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.