Odlomak

Pregled opšte književnosti

Podrazavanje je jedan od najvaznijih pojmova poetike kojim se oznacava odnos izmedju stvarnosti I umetnickog ostvarenja. Za Platona podrazavanje predstavlja oponasanje privida stvarnosti, odnosno predmeta iz realnog sveta koji su vec imitacija onoga sto postoji u svetu ideja. On ukazuje na stetno dejstvo podrazavanja jer navodi publiku na empatiju, a poistovecivanje publike sa slabim karakterima moze dovesti do toga da covek pocne sam da podrazava dogadjaje I junake iz knjizevnih dela, sto je lose ako su oni los primer. On je prema meri (kolicini) podrazavanja podelio knjizevne vrste:

1. mimeza – cisto podrazavanje – komedija I tragedija
2. dijegeza – jednostavno pesnikovo pripovedanje – ditiramb
3. kombinacija oba – ep

Aristotel podrazavanje posmatra kao urodjenu aktivnost , kao osnovno sredstvo ucenja.

Teonomija – boziji zakon koji je iznad ljudskog I bezrezervno se postuje.

Tragicka krivica – uzroci greha, gotovo da se podudara sa harimatijom (prelazak iz srece u nesrecu zbog loseg postupka junaka)

Stihomitija – oblik dijaloga u anatickoj drami koji se sastoji iz kratkih replika obicno od jednog stiha. Najcesce se koristi u najdramaticnijem trenutku zbog povecanja napetosti desavanja.

Dramska (tragicka) ironija – situacija u kojoj publika sa autorom zna sta se desava na pozornici ili sta je izreceno, a dramska lica su u neznanju. Publika moze da predvidi ishod koji junak ne ocekuje. Naziva se I tragickom ironijom I pod njom se podrazumeva srljanje junaka u propast zbog pogresnih pretpostavki, nagli preokret na gore kada se cinilo da junaku ne preti opsanost cime se pojacava kontarst izmedju srecnog I sudbinskog.

Organska trilogija – je sklop tri dela koja su medjusobno usko povezana istom tematikom I jedinstvom radnje. Delovi su takvi da se nijedan ne moze izbaciti a da se znatno ne promeni sustina I tok radnje, povezani su kauzalno.

Teomahija se tumaci na dva nacina:

1. borba izmedju bogova koja predstavlja cestu temu mitova (Primer ovakve teomahije moze se naci u Homerovim epovima gde ratuju bozanstva koja zauzimaju suprotne strane u Trojanskom ratu.)
2. pobuna protiv bozanskog poretka I njihovih nacela I normi. Zavisno od konteksta pobuna moze znaciti I fizicko suprotsavljanje ili samo narusavanje bozanskog poretka zbog cega dolazi do ljutnje bogova.

Teodiceja je bozanska pravda, objasnjava postojanje Boga u svetu u kome postoji zlo. U tom znacenj se prvi put javlja kod Lajbnica pocetkom 18. veka. U uzem smislu je teoloski pojam koji objasnjava kontardikciju da uprkos Bozijoj pravednosti u svetu I dalje ima zla. (U Eshilovoj Orestiji teodiceja ili bozanska promisao coveka koji je zgresio kroz kaznu I muke vodi do saznanja o zlu)

Empatija – sazivljavanje; pre svega je termin psihologije koji oznacava projekciju utisaka na publiku, citaoca ili gledaoca.

Hamartija – greska ili zabluda; junak dela u zabludi ili neznanju sto pokrece niz katastrofa. (Aristotelov primer za hamartiju je radnja Sofoklovog junaka Edipa) Ranije je prema stoickoj I hriscanskoj tradiciji hamartija tumacena kao mana, tacnije moralni nedostatak junaka.

Hibris – u najsirem smislu oznacava drskost I preteranu samouverenost zbog koje covek krsi bozanske zakone I pravila drustvenog ponasanja. U izvornoj upotrebi oznacava cin kojim se nanosi nepravda I bol zrtvi I kojim se zrtva sramoti. Savremena upotreba termina hibris je zasnovana na tumacenju prema kojem ljudi gordim I samovoljnim ponasanjem krse norme bogova vredjajuci na taj nacin njihovu cast I oni ih kaznjavaju. (Milos Djuric govori da Eshilovi junaci postaju bogoborci, ustaju protiv bozanske pravde I zakona, a to je nasilnistvo, hibris I izaziva gnev bogova.)

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari