PRIKAZ I ZNAČAJ KOMPONENTI INTELEKTUALNOG KAPITALA U SAVREMENOM OKRUŽENJU

AN OVERVIEW OF THE COMPONENTS OF INTELLECTUAL CAPITAL IN THE MODERN ENVIRONMENT AND ITS 

SIGNIFICANCE 

Novica Pavlović

, Željko Račić

Rezime

:   Znanje   je   oduvek   predstavljalo   najvažniji   resurs   preduzeća,   što   je   posebno   naglašeno   u   današnjim   uslovima 

poslovanja. Izrazito jaka konkurencija koja egzistira na svim tržištima i u svim poslovnim delatnostima, kao i visok stepen 
razvoja tehnologije, koja je zbog lako dostupnih informacija na dohvat ruke svim zainteresovanim kompanijama, u velikoj meri 
otežavaju zauzimanje dobre tržišne pozicije. Razvoj informacione tehnologije, doprineo je tome da se čitava ekonomija u sve 
većoj meri oslanja na neopipljive resurse. Nosilac svih neopipljivih komponenti poslovanja je znanje menadžera i zaposlenih,  
koje   integrisano   u   adekvatnu   organizacionu   strukturu,   sa   akcentom   na   zadovoljenje   potreba   potrošača,   čini   jezgro 
kompetentnosti organizacije i osnov za stvaranje konkurentske prednosti. Što je veći intelektualni kapital neke kompanije, veća  
je  i  njena sposobnost kreiranja superiorne  vrednosti u  odnosu na  konkurenciju. Cilj  ovog  rada  je  da prikaže komponente 
intelektualnog kapital, kao i njihov značaj i ulogu u uslovima savremenog poslovanja.

Ključne reči: 

znanje, ljudski kapital, strukturni kapital, relacioni kapital, intelektualni kapital.

Abstract

: The knowledge has always meant the most important resource of a business entity, which is particularly emphasized 

in today’s business conditions. A strong competition existing in all markets and all business activities as well as the high extent 
of technology development which is at hand to all interested companies due to accessible information hinder the process of 
gaining a good market position. The development of information technology has contributed to the fact that the whole economy 
relies   more   and   more   on   intangible   assets.   The   bearer   of   these   intangible   components   of   business   is   managers’   and 
employees’ knowledge, which as integrated in the adequate organizational structure and with the stress on meeting customers’ 
needs, makes up the core of the organization’s competence and the basis for making competitive advantage. The greater is the 
intellectual capital of a company, the greater is its ability to form superior values regarding the competition. The aim of this paper 
is to show components of the intellectual capital as well as its significance and role in today’s business conditions.

Key words:

 

knowledge, human capital, structural capital, relationship capital, intellectual capital.

1. UVOD

Na početku trećeg milenijuma dolazi do razvijanja novih, savremenih oblika organizovanja preduzeća, gde u prvi plan izbija 
znanje kao najbitniji resurs, koji se može posmatrati i kao input i kao output organizacije [6]. Intelektualni kapital preduzeća, u 
čijoj se osnovi nalazi znanje, predstavlja portfolio nevidljive imovine preduzeća i veoma je važan deo njegove ukupne imovine. 
Iako se ne nalazi u bilansu stanja, neosporno je da on ima određenu vrednost, koja zauzima sve veći procenat u odnosu na 
ukupnu   vrednost   kompanije.   U   uslovima   poslovanja,   koje   karakteriše   višak   ponude   u   odnosu   na   potražnju,     sve   je   više 
delatnosti koje se oslanjaju na znanje, kao na osnovni resurs za svaranje konkurentske predosti i profita. Vrednost neopipljive 
imovine, danas u kompanijama može biti višestruko veća od vrednosti materijalne imovine. Na primer kompanija Microsoft je, 
1998.g. imala 32,3 puta veću vrednost intelektualnog kapitala u odnosu na vrednost vidljive imovine [5]. Intelektualni kapital 
obuhvata brojne elemente, koji su u stalnoj međusobnoj interakciji, a koji su vezani za tržište, strukturu preduzeća i čoveka kao  
najvažnijeg elementa koji poseduje znanje, kao bazu efikasne upotrebe resursa za kreiranje zadovoljavajuće vrednosti za 
preduzeće i njegove stejkholdere. 

2. STRUKTURA INTELEKTUALNOG KAPITALA

Intelektualni   kapital   je   složena   kategorija   koju   čini   nekoliko   osnovnih   elemenata:   ljudski   kapital,   strukturni   kapital   i   kapital  
sadržan u odnosima sa potrošačima [7]. 

Slika 1

.   Tržišna vrednost poslovnog subjekta i intelektualni kapital

2.1. LJUDSKI KAPITAL

U novoj ekonomiji ljudski kapital predstavlja noseći stub intelektualnog kapitala i osnovnu vrednost organizacije. Bez pomoći 
ljudi, menadžeri poslovnih subjekata ne bi mogli ostvariti svoje ciljeve, što bi dovelo u pitanje njihov opstanak na tržištu.  Ljudski 
kapital se odnosi na lepezu znanja, sposobnosti, veština, iskustava menadžera i zaposlenih, koja su neophodna da bi se klijentu 

 

dr Novica Pavlović, profesor, Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad, Srbija

 

Željko Račić, saradnik u nastavi, Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad, Srbija

TRŽIŠNA VREDNOST

FINANSIJSKI KAPITAL

INTELEKTUALNI KAPITAL

LJUDSKI

KAPITAL

STRUKTURNI

KAPITAL

RELACIONI

KAPITAL

1

pružila   superiorna   usluga   (u   čiji   je   sastav   uključen   i   proizvod).   On   je   individualan,   nije   u   vlasništvu   poslovnog   subjekta   i 
pojavljuje se kao generator inovativnih potencijala poslovnih sistema. Takođe, ljudski kapital predstavlja pokretačku snagu 
intelektualnog   kapitala   i   čini   osnovu   tržišne   vrednosti   poslovnih   subjekata,   naročito   kod   preduzeća   posluju   u   intelektualno 
intenzivnim industrijskim granama. 

Vrednost pomoću koje je moguće ostvariti konkurentsku prednost, oslanja se u velikoj meri na neopipljive elemente.Privreda 
sve   više   postaje   „beztežinska“,   što   ilustruje   primer   da   je   1984.   godine   u   ukupnim   troškovima   jednog   računara   hardver 
učestvovao sa 80%, a softver sa 20%, dok danas imamo obrnutu situaciju. Takođe, materijalni troškovi prosečnog automobila  
čine samo 16% ukupnih troškova njegove proizvodnje

1

. Posledica ovakvog razvoja tržišta, izbacila je znanje u prvi plan, dok su 

tradicionalna sredstva proizvodnje- sirovine, težak rad i kapital, ostali na drugom mestu, što je rezultiralo činjenicom da danas 
mnoge   razvijene   države   koncept   svog   daljeg   razvoja   baziraju   na   stvaranju   uslova   za   priliv   znanja,   odnosno   ljudi   koji   ga 
poseduju.   Laka   dostupnost   informacija   u   sinergiji   sa   razvijenom   proizvodnom   tehnologijom,   doprinose   skraćivanju   „veka 
trajanja“ znanja. Ciklus inovacija- imitacija- unifikacija je sve kraći, što rezultira činjenicom da ono što danas predstavlja znanje,  
sutra je već uobičajena i dobro poznata materija za mnoge tržišne subjekte. Iako su informacije svima lako dostupne, strateško 
znanje kao izvor konkurentske prednosti, predstavlja privilegiju za organizacije koje kontinuirano obnavljaju i dopunjuju svoje 
intelektualne sposobnosti. Filtriranje i skladno uklapanje informacija u „utrživu“ viziju budućeg poslovanja predstavljaju izvor 
moći savremenog doba [3].
Pored toga što ga treba privući, znanjem treba uspešno i upravljati. Upravljanje znanjem predstavlja identifikaciju, optimizaciju i 
aktivno upravljanje intelektualnim sposobnostima, bilo u obliku eksplicitnog znanja sadržanog u veštačkim izvorima ili u obliku  
implicitnog znanja sadržanog u samim pojedincima ili zajednicama. Eksplicitno znanje nastaje iz različitih izvora i lako se može  
kodifikovati u dokumente, procese ili praksu (uključuje sve nivoe spoznaje koji se mogu pretvoriti u vizuelnu prezentaciju, reči ili 
brojeve).   Sa   druge   strane,   implicitno   znanje   je   ugrađeno   u   ljudsko   iskustvo   i   rad.   Ono   se   teško   može   registrovati   i  
dokumentovati i odnosi se na lična znanja ugrađena u iskustvo u obliku pravila, vrednosti i intuicije. Optimizacija eksplicitnog  
znanja   postiže   se     konsolidovanjem   njegovih  veštačkih   izvora   i   obezbeđivanjem   uslova   za   nesmetano   korišćenje,   dok   se 
optimizacija   implicitnog   znanja   postiže   formiranjem   zajednica   za   razmenu   i   povećanje   njegovog   kvantuma.   To   znači,   da 
organizacija koja maksimalno želi da iskoristi znanje koje poseduje, mora upravljati pomenutim komponentama i njihovom 
međusobnom interakcijom, čiji je cilj pokretanje inovacija u organizaciji[2]. 

Slika 2.

 Komponente ljudskog kapitala 

2

2.2. STRUKTURNI KAPITAL

Organizacija poslovanja predstavlja sistem uz pomoć kog se znanja i ideje transformišu u produktivne outpute. Strukturni kapital  
podrazumeva operativnu filozofiju i organizacione sposobnosti, koje se razvijaju da zadovolje zahteve tržišta i čiji su zadaci da 
ubrzaju protok znanja u poslovnom subjektu i van njega. Iako predstavlja izvor znanja i ideja, ljudski kapital je beskoristan bez  
sistema i kanala koji ga mogu učiniti produktivnim. Strukturni kapital je vlasništvo poslovnog subjekta i služi kao logistička  
podrška i pokretač pretvaranja ljudskog kapitala u produktivnu vrednost. Trendovi organizacije poslovanja usmereni su ka 
identifikaciji ključnih procesa, njihom kontinuiranom poboljšavanju u pravcu zadovoljenja potreba sve zahtevnijih potrošača. 
Ovom procesu predhodila je praksa transformacije dubokih vertikalnih organizacionih struktura u horizontalne, pliće oblike, čime 
je znatno ubrzan protok informacija kroz organizaciju, što je rezultiralo stvaranjem kvalitetne baze za transformaciju inovativnih 
ideja i znanja u produktivne outpute. Dessler [1] za kreiranje horizontalne korporacije predlaže sledeće korake:

- identifikaciju strateških ciljeva,
- analizu ključnih kompetitivnih prednosti za ispunjenje ciljeva,
- definisane ključnih procesa,
- organizovanje usmereno na procese a ne na funkcije, gde svaki proces treba da poveže zadatke koji se na njega odnose da bi 

proizvod-uslugu prilagodio potrošaču,

- eliminaciju aktivnosti koje ne povećavaju vrednost ili ne doprinose ključnim ciljevima,
- smanjivanje na minimum broja poslovnih funkcija i personal po odeljenjima, čuvajući pri tom ključna stručna znanja,
- zapošljvanje menadžera ili timova kao vlasnika svakog ključnog procesa,
- kreiranje multidisciplinarnih timova za vođenje svakog procesa,
- određivanje posebnih karakteristika ciljeva,
- dodeljivanje autoriteta zaposlenima i njihovo adekvatno informisanje, i

1

 

Business, Jonas Riderstrale, Kjel Nordstrom (2003). 

Karaoke Kapitalizam, Management for mankind, Beograd: Plato

2

 

Petty, R. and Guthrie, J.: ″The Case for Reporting an Intellectual Capital: Evidence, Analysis and Future Trends″, Dahiya, S.B. 
(Ed.), The Current State of the Business Discipline, Spellbound Publications, Rohtak, 2000, p.19

SPOSOBNOST LJUDI

ICDQM.

(2008). 

Zbornik radova- 

Upravljanje kvalitetom i 
pouzdanošću

. Čačak: 

Izdavački centar DQM

SPOSOBNOST UČENJA

profesionalno iskustvo
metodi obuke
obrazovanje menadžmenta
nivoi obrazovanja i veština

razmena znanja
sposobnost rešavanja problema
sposobnost menadžmenta
grupe za uvežbavanje
preduzetništvo
liderstvo
podaci o rastu

LJUDSKI KAPITAL

2

background image

Želiš da pročitaš svih 4 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti