Primjena mjernih uređana u grafičkoj proizvodnji

Kontrola kvalitete reprodukcije boje

Mjerni uređaji koji se koriste za kontrolu kvalitete u toku reprodukcijskog procesa su: denzitometri, kolorimetri i spektrofotometri. Najtačnije informacije o boji postižu se spektrofotometrijskim mjerenjima. Dobivene spektralne vrijednosti boje, mogu se određenim matematičkim postupcima (preko CIEXYZ modela) prevesti u bilo koji oblik tristimulusne informacije, koje se mogu dalje koristiti za konstrukciju tristimulusnih modela prikaza boja (kao npr. CIELAB). Iz dobivenih vrijednosti, matematičkim izrazima za ukupnu kolorimetrijsku razliku, mogu se dobiti objektivni podaci o kvaliteti reprodukcije boja.

Povijest izražavanja boja numerički

Različiti ljudi u prošlosti su izmislili metode, često koristeći kompleksne formule, za kvalificiranje (ili određivanje) boje i izražavajući je numerički sa ciljem učiniti je mogućom da svatko komunicira bojama još lakše i još preciznije. Te metode pokušavaju osigurati način izražavanja boja numerički, na vrlo sličan način kako mi izražavamo dužinu ili težinu. Na primjer, 1905. američki umjetnik A.H. Munsell izmislio je metodu za izražavanje boja koja upotrebljava određen broj papira u boji klasificirane prema njhovim tonovima (Munsell Hue), svjetlina (Munsell Value) i zasićenost (Munsell Chroma), za vizualne usporedbe sa uzorkom boje. Kasnije, nakon raznovrsnih eksperimenata, ovaj sistem je bio obnovljen za stvaranje Munsell Renotation Sistema, dok je Munsell sistem trenutno u upotrebi. U ovom sistemu, svaka dana boja je izražena kao kombinacija slovo/broj (H V/C) u odnosima njihovih tonova (H), svjetline (V) i zasićenosti (C) vizualno izmjerenih koristeći Munsell tablice boja. Ostale metode za izražavanje boja numerički, razvijane su sa strane internacionalnih organizacija zaokupljenih svjetlom i bojom, Commission Internationale de l’Eclairage (CIE). Dvije najpoznatije ovakve metode su Yxy prostor boja, razvijen 1931 na temelju tristimulusne vrijednosti XYZ definiranih CIE-om, i L*a*b prostorom boja, razvijenim 1976. da osigura više ujednačenih razlika u boji povezanih sa vizualnim razlikama. Prostor boje (prostor boja – metoda izražavanja boje objekta na svjetlosnom izvoru koristeći neka obilježja, kao što su brojevi) kao što su ove,danas se koriste kroz svijet komunikacije boja.

Mjerni uređaji za kontrolu kvalitete reprodukcije

Boja se ne može mjeriti. Boja nije svojstvo fizičkog svijeta, već psihički doživljaj izazvan fizičkim podražajem (stimulusom). Ono što je moguće mjeriti je upravo taj stimulus, tj. svjetlo koje je ušlo u promatračevo oko i, u njegovom mozgu, proizvelo doživljaj boje. Stimulus koji izaziva doživljaj boje, u fizičkom je pogledu određen ukupnim intenzitetom zračenja, odnosno ukupnom količinom energije koju on prenosi u jedinici vremena na mrežnicu oka i raspodjelom te energije na različite valne dužine.
 

Denzitometar

Denzitometar je uređaj koji mjeri faktor refleksije ili transmisije, odnosno omjer između upadnog svjetla usmjerenog na uzorak i reflektiranog ili propuštenog svjetla koji dođe do fotoćelije u uređaju. Na osnovi dobivenih informacija, denzitometar izračunava optičku gustoću (D), izraženu u obliku logaritamskih vrijednosti. Optička gustoća matematički se definira kao logaritamska vrijednost opaciteta (neprozirnosti). Dakle, optička gustoća je stupanj do kojeg materijali apsorbiraju svjetlo. Što je više svjetla apsorbirano, tj. što je manja refleksija ili transparencija površine, optička gustoća je veća. Za razliku od spektro-fotometara, denzitometri nemaju definirani izvor svjetla. Pri mjerenju boja koristi filtere (definiranih karakteristika) komplementarne bojama čije se gustoće mjere. Koriste se filteri boja aditivne sinteze. Denzitometar mjeri snimljeni materijal (folije, fotografije ili odštampane otiske) pa se koristi poslije snimanja, odnosno za provjeru kvalitete štampe.