Odlomak

Uvod

Ovaj rad nastoji da približi korisnicima računarskih mreža sam postupak nastajanja jedne računarske mreže. Nastoji da čitav ovaj postupak prikaže upravom svetlu, kao vrlo složen postupak koji prati niz veoma bitnih odluka koje se tiču kabliranja, izbora protokola iz fizičkog sloja i sloja veze podataka i izbora međumrežnih uređaja (habovi, svičevi, ruteri i bežične pristupne tačke). Dakle već je jasno da se ovaj rad bavi fizičkim projektovanjem računarskih mreža. Dakle projektovanje računarskih mreža od samog početka moramo sagledati kao složen, nimalo laički posao.
Rad se sastoji iz četiri poglavlja. Poglavlja, od prvog ka četvrtog, govore najpre o nekim najosnovnijim stvarima vezanim za računarske mreže, da bi se kasnije dotakle samog problema fizičkog projektovanja računarskih mreža.
U prvom poglavlju biće reči o osnovama umrežavanja, biće objašnjeno šta su to računarske mreže, koja je njihova svrha i koje su mogućnosti računarskih mreža, biće reči o podeli računarskih mreža (LAN, MAN, WAN), i o topologiji računarskih mreža (zvezda, prsten, magistrala, rešetka, bežična).
U drugom poglavlju biće reči o OSI modelu, referentnom modelu za povezivanje otvorenih sistema, načinu na koji mrežni hardware i software omogućavaju komunikaciju. Različite funkcije pri prenosu podataka razvrstane su u sedam slojeva, i o njima će biti reči u ovom poglavlju.
Treće poglavlje predstavlja razradu teme ovog rada, dakle govori o fizičkom projektovanju računarskih mreža i to o projektovanju akademskih mreža. Biće reči o izboru tehnologija i uređaja, biće objašnjeno sve u vezi kabliranja, topologiji kabliranja, vrsti kablova, kao i o svemu sto je bitno po pitanju ethernet-a.
Četvrto, poslednje poglavlje, govori o komercijalnim mrežama. Biće reči o tehnologijama za udaljeni pristup, što definitivno predstavlja temu koja danas zaokuplja pažnju svih koji na bilo koji način dotiču računarske mreže. Biće reči o protokolima vezanim za ovu tehnologiju kao i o nezaobilaznom ISDN-u, kao i o udaljenom pristupu kablovskim modemom.

 

Uvod u osnove umrežavanja

U najjednostavnijem obliku, mrežu čine dva računara koja su povezana kablom, što im omogućava da zajednički koriste podatke i dele resurse. Umrežavanje se, koliko god da je sofisticirano, zasniva na ovom najjednostavnijem obliku. Možda ideja povezivanja dva računara kablom danas ne spada u vrhunska dostignuća, ali u prošlosti je bila upravo to – vrhunsko dostignuće u oblasti komunikacija, dok danas primat polako preuzimaju bežične mreže, te stoga možemo bežično umrežavanje nazvati vrhunskim dostignućem u oblasti komunikacija. Računarske mreže su se razvile iz potrebe stalnog zajedničkog korišćenja informacija. Računari su moćni zato što mogu da obrađuju ogromne količine podataka i to veoma velikom brzinom. Nekada je bilo neophodno da korisnici odštampaju ili kopiraju dokumente ukoliko žele da ih neko drugi menja i uređuje. Ovaj način rada poznat je kao „rad u samostalnom okruženju”. Kopiranje datoteka sa jednog računara na drugi računar, a uz pomoć nekog prenosnog medijuma, ponekad je nazivano i „kvazi-umrežavanje”. Kvazi-umrežavanje ima ozbiljna ograničenja kada su u pitanju udaljeni korisnici ili veća količina podataka. Ali, kada bi jedan računar povezali sa drugim računarima i uređajima, tada bi on mogao da deli podatke sa drugim računarima i da koristi zajednički štampač. Ovaj način povezivanja računara i drugih uređaja naziva se računarska mreža, a koncept zajedničkog korišćenja resursa – umrežavanje

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Informacione tehnologije

Više u Skripte

Komentari