1
PARKIRALIŠTA
Potreba za mirovanjem vozila je neizbježan pratioc svih vidova saobra
ć
aja.
Č
injenica je da
putni
č
ki automobil provede više od 90% vremena u stanju mirovanja. Zato se obezbje
đ
ivanje
uslova za mirovanje – parkiranje vozila postavlja kao polazni uvjet za funkcioniranje
saobra
ć
ajnog sistema.
U velikim gradovima ukupne potrebe se kre
ć
u u granicama 1,3 do 1,8 parking mjesta po
jednom vozilu, odnosno oko 25 – 40 m
2
/PA ure
đ
enih saobra
ć
ajnih površina. U prijevodu, to
zna
č
i da na nivou od 1
PA/porodicu
parkiranje putni
č
kih vozila može da angažuje prostor koji
je ravan polovini stambenih potreba.
Iz ovoga možemo izvu
ć
i dva zaklju
č
ka:
1.
da je individualni saobra
ć
aj krajnje neracionalan
2.
da parkiranje predstavlja veliki urbanisti
č
ki problem
č
ije rješavanje zahtijeva osmislen
pristup kako u društveno – ekonomskom, tako i u tehni
č
kom pogledu.
PLANERSKE OSNOVE MIRUJU
Ć
EG SAOBRA
Ć
AJA
Problem parkiranja vozila javlja se na oba kraja jednog putovanja. To se naravno dešava na
razli
č
itim lokacijama gradskog podru
č
ja i razli
č
itim vremenskim periodima tokom dana.
Prostorni zahtjevi miruju
ć
eg saobra
ć
aja su kako smo ve
ć
rekli višestruko ve
ć
i od objektivnih
mogu
ć
nosti za njihovo ispunjenje. Kako su zahtjevi za parkiranjem posljedica izbora
korisnika, jer za isto putovanje je mogu
ć
e koristiti i drugo sredstvo prijevoza npr. javni
prijevoz, u ovom slu
č
aju
mogu
ć
nosti
moraju
dominirati
potrebama
, a njihovo odmjeravanje
predstavlja suštinski planersko – urbanisti
č
ki zadatak.
Dva naj
č
eš
ć
a kraja putovanja u gradu su mjesto stanovanja i druge aktivnosti (rad, trgovina,
rekreacija i sl.). Stoga je logi
č
no da se planerski stav prema pojavi parkiranja vozila razli
č
ito
formuliše u zavisnosti od uzroka pojave.
Parkiranje uz stan
je neminovnost i njegove razmjere se ne mogu umanjiti mjerama
selektivnog korištenja putni
č
kog automobila. Parkiralište uz stan je sastavni dio tzv. opreme
stana pa treba da se gradi iz istih sredstava i pod ravnopravnim uslovima stavlja na
raspolaganje korisnicima.
Parkiranje uz druge aktivnosti
je posljedica li
č
nog izbora korisnika te je mogu
ć
e odre
đ
enim
mjerama svesti zahtjeve na odre
đ
eni nivo. Ova parkirališta po pravilu treba da obezbjedi
korisnik gradskog prostora i to na dva na
č
ina:
-
izgradnjom parkirališta na sopstvenoj lokaciji pod unaprijed definisanim urbanisti
č
kim
uvjetima uz obavezu upravljanja, eksploatacije i održavanja;
-
izdvajanjem sredstava korisnika gradskog prostora na osnovu zakonskih propisa i
formiranjem fondova za izgradnju javnih parkirališta kojima upravlja posebna
komunalna služba grada.
2
PROSTORNA I VREMENSKA KONCENTRACIJA
Pošto su najve
ć
e gustine atraktivnih urbanisti
č
kih sadržaja locirane u centralnoj zoni grada, to
se i najve
ć
a koncentracija zahtjeva za parkiranjem javlja u tom prostoru, a istovremeno su u
toj zoni i najmanje mogu
ć
nosti da se obezbjede potrebni kapaciteti. Tako
đ
er, u istoj zoni se
javljaju istovremeno potrebe parkiranja i za stanovnike podru
č
ja i za posjetioce bez zna
č
ajnih
mogu
ć
nosti kombinovanog korištenja istih kapaciteta parkiranja.
Č
esto je jedino mogu
ć
e objektivno rješenje da se korištenje putni
č
kih automobila ograni
č
i,
odnosno, potencijalni korisnici usmjere na druge vidove kao što je javni gradski prijevoz.
Što se ti
č
e vremenske koncentracije miruju
ć
eg saobra
ć
aja saglasne su aktivnostima uz koje se
zahtjevi javljaju. Me
đ
utim, vršni periodi miruju
ć
eg saobra
ć
aja su pomjereni u odnosu na
vršne periode teku
ć
eg saobra
ć
aja.
Slika 1
Usporedni prikaz vremenske raspodjele miruju
ć
eg i teku
ć
eg saobra
ć
aja u centru grada
O
č
igledno je da se najve
ć
e optere
ć
enje kapaciteta parkiranja u centru grada javlja u periodu
smanjenog obima teku
ć
eg saobra
ć
aja. Sli
č
no tome, najve
ć
e optere
ć
enje kapaciteta parkiranja
uz stanovanje javlja se tokom no
ć
i.
Najvažniji pokazatelji koji se koriste kao numeri
č
ki indikatori funkcionalnih karakteristika su:
srednje vrijeme zadržavanja na parkiralištu (
č
asova/vozilu) i koeficijent dnevne izmjene
(vozila/mjestu/dan).
PRINCIPI PLANIRANJA KAPACITETA PARKIRANJA
U procesu urbanisti
č
ko – saobra
ć
ajnog planiranja jedna od osnovnih dilema je koliko parking
– mjesta obezbjediti za odre
đ
ene vrste aktivnosti (stanovanja, rad, trgovina i sl.) i u kojim
dijelovima grada (centralna zona, obodno podru
č
je, i sl.).
Kod podru
č
ja sa dominantnom aktivnoš
ć
u stanovanja izvan centra grada problem se relativno
jednostavno rješava normativnim pristupom. Naime, pošto parkiranje uz mjesto stanovanja
predstavlja viši stepen društvene obaveze, danas je normalno zahtijevati
1,2 – 1,3 parking
mjesta
po stambenoj jedinici.
