Seminarski rad

Predmet: Socijalna medicina

TEMA:

,,

SOCIJALNO MEDICINSKI ZNAČAJ ZDRAVSTVENE 

ZAŠTITE STARIH OSOBA“

Beograd, decembar, 2018. godina 

2

Sadržaj 

1.

UVOD

.....................................................................................................................................................3

2.

ZDRAVLJE OSOBA STARIJE ŽIVOTNE DOBI

................................................................................4

2.1.

Teorija starenja i promjene u starosti

..............................................................................................4

2.2.  Karakteristike starenja:

.......................................................................................................................5

2.3.

Uzroci

.............................................................................................................................................5

3.

GERONTOLOGIJA

...............................................................................................................................6

4.

AKTIVNO STARENJE

..........................................................................................................................7

4.1.  Prevencija obezbeđivanja u funkciji zdravog starenja

........................................................................8

5.

CILJ ZDRAVSTVENE I SOCIJALNE ZAŠTITE STARIJIH OSOBA:

..............................................9

6.

NAJČEŠĆI ZDRAVSTVENI PROBLEMI STARIH

..........................................................................11

7.

ZAKLJUČAK

.......................................................................................................................................13

background image

4

2. ZDRAVLJE OSOBA STARIJE ŽIVOTNE DOBI

     Starost i starenje nisu sinonimi. Starenje je normalan fiziološki proces koji počinje odmah nakon 

rođenja, nepovratan je i u pojedinaca napreduje različitom brzinom. Starost je definisana za godine 

života. Po definiciji UN-a, starost nastupa iza 65-e godine života. Takva osoba se označava kao 

osoba treće životne dobi ili zrela osoba. Po kriterijima SZO, starost se dijeli na tri dijela:

1.raniju starost: 65-74 godine

2.srednju starost: 75 –84 godine

3.duboku starost: od 85 i više godina.

     Socijalno ekonomski razvoj, bolji standard života, dostignuća u medicini i psihologiji, i bolja 

zdravstvena zaštita uslovili su porast broja starih u svijetu. Od antičkog doba do danas morbiditet i 

mortalitet   stanovništva   se   uglavnom   smanjivao   a   prosječno   trajanje   života   se   produžavalo. 

Prosječno trajanje života u antičkom dobu je bilo oko 18 godina, krajem XVIII vijeka 30, u XIX 

vijeku 40, početkom XX vijeka 46, a danas u razvijenom svijetu preko 70 godina.

2.1. Teorija starenja i promjene u starosti

      Starenje počinje od početka života i rezultat je progresivnih degenerativnih promjena. Ono 

podrazumijeva biološke, socijalne i psihološke procese (bio- psiho socijalni proces).Starenje se 

može tumačiti sa različitih aspekata, koji se mogu grupisati u dvije osnovne teorije. To su biološka i 

socijalna teorija. Po biološkoj teoriji u organizmu čovjeka se javljaju postepene biološke promjene 

u ćelijama. Glavni ,,krivac,, starenja je oštećenje na nivou dezoksiribonukleinske kiseline (DNK), 

zbog čega dolazi do gubitka fiziološke adaptibilnosti na spoljnu sredinu. Starost ćelija dovodi do 

promjena prije svega u endokrinom i nervnom sistemu.

     Socijalna teorija starenja razmatra niz faktora koji utiču na starenje. Za starenje su odgovorni: 

predispozicija,   konstitucija,   ranije   bolesti,   egzogeni   faktori,   životni   „put“   čovjeka.   Po   ovim 

shvatanjima postoje socijalno-ekonomski preduslovi dugovječnosti (standard, rad u normalnim 

uslovima,  normalni   sistem   penzionisanja,   način   korišćenja   slobodnog   vremena, 

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti