Socijalno medicinska zaštita starih osoba
Seminarski rad
Predmet: Socijalna medicina
TEMA:
,,
SOCIJALNO MEDICINSKI ZNAČAJ ZDRAVSTVENE
ZAŠTITE STARIH OSOBA“
Beograd, decembar, 2018. godina
2
Sadržaj
ZDRAVLJE OSOBA STARIJE ŽIVOTNE DOBI
................................................................................4
Teorija starenja i promjene u starosti
..............................................................................................4
4.1. Prevencija obezbeđivanja u funkciji zdravog starenja
........................................................................8
CILJ ZDRAVSTVENE I SOCIJALNE ZAŠTITE STARIJIH OSOBA:
..............................................9
NAJČEŠĆI ZDRAVSTVENI PROBLEMI STARIH
..........................................................................11

4
2. ZDRAVLJE OSOBA STARIJE ŽIVOTNE DOBI
Starost i starenje nisu sinonimi. Starenje je normalan fiziološki proces koji počinje odmah nakon
rođenja, nepovratan je i u pojedinaca napreduje različitom brzinom. Starost je definisana za godine
života. Po definiciji UN-a, starost nastupa iza 65-e godine života. Takva osoba se označava kao
osoba treće životne dobi ili zrela osoba. Po kriterijima SZO, starost se dijeli na tri dijela:
1.raniju starost: 65-74 godine
2.srednju starost: 75 –84 godine
3.duboku starost: od 85 i više godina.
Socijalno ekonomski razvoj, bolji standard života, dostignuća u medicini i psihologiji, i bolja
zdravstvena zaštita uslovili su porast broja starih u svijetu. Od antičkog doba do danas morbiditet i
mortalitet stanovništva se uglavnom smanjivao a prosječno trajanje života se produžavalo.
Prosječno trajanje života u antičkom dobu je bilo oko 18 godina, krajem XVIII vijeka 30, u XIX
vijeku 40, početkom XX vijeka 46, a danas u razvijenom svijetu preko 70 godina.
2.1. Teorija starenja i promjene u starosti
Starenje počinje od početka života i rezultat je progresivnih degenerativnih promjena. Ono
podrazumijeva biološke, socijalne i psihološke procese (bio- psiho socijalni proces).Starenje se
može tumačiti sa različitih aspekata, koji se mogu grupisati u dvije osnovne teorije. To su biološka i
socijalna teorija. Po biološkoj teoriji u organizmu čovjeka se javljaju postepene biološke promjene
u ćelijama. Glavni ,,krivac,, starenja je oštećenje na nivou dezoksiribonukleinske kiseline (DNK),
zbog čega dolazi do gubitka fiziološke adaptibilnosti na spoljnu sredinu. Starost ćelija dovodi do
promjena prije svega u endokrinom i nervnom sistemu.
Socijalna teorija starenja razmatra niz faktora koji utiču na starenje. Za starenje su odgovorni:
predispozicija, konstitucija, ranije bolesti, egzogeni faktori, životni „put“ čovjeka. Po ovim
shvatanjima postoje socijalno-ekonomski preduslovi dugovječnosti (standard, rad u normalnim
uslovima, normalni sistem penzionisanja, način korišćenja slobodnog vremena,
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti