Stvarno pravo

UVOD U STVARNO PRAVO

Stvarno pravo u objektivnom smislu, ili kraće – stvarno pravo, je skup pravnih pravila građanskoga prava koja uređuju neposredno, za svakoga mjerodavno pripadanje stvari osobama.

Subjektivna stvarna prava su ona građanska i to imovinska prava koja svoje nositelje ovlašćuju da određene stvari imaju u svojoj neposrednoj privatnoj vlasti – potpunoj ili ograničenoj, a svim drugim građanskopravnim subjektima zabranjuju da ih u izvršavanju te vlasti samovlasno smetaju.

Zbog suprotstavljenosti privatnoga i javnoga, vrlo izraženoj upravo u stvarnopravnim odnosima, područje djelovanja stvarnopravnoga uređenja u svakom pojedinom pravnom poretku ovisit će uvijek o tome koliko mu prostora ostavlja javnopravni u pravilu upravnopravni režim.

Stvarno pravo na području Europe nastalo je na tekovinama rimskoga prava. Potom se oplemenjen idejama prirodnopravne škole, odatle razvio cijeli sustav pravnih normi – tzv. opće pravo (pandektarno pravo) koje se primjenjivalo na gotovo cijelom području kontinentalne Europe. To tzv. opće pravo neposredan je prethodnik i svojevrstan temelj suvremenoga građanskoga prava u pravnim poretcima kontinentalno-europskoga pravnoga kruga.

Razvoj stvarnopravnoga uređenja obilježen je temeljnim pitanjem – kako pravedno urediti pripadanje stvari osobama. Pripadne li stvar jednome, uskraćena je drugima. Rješenja koja daju prednost privatnome u odnosu na opće nazivaju se individualističkima, liberalističkima, a rješenja koja prednost daju javnom, državnom ili društvenom interesu nazivaju se kolektivističkima. Između ta dva suprotstavljena shvaćanja traje neprekidna borba. I jedan i drugi koncept imao je značajne predstavnike i među znanstvenicima, poglavito filozofima. Tako je individualističko shvaćanje bilo zastupljeno u Aristotela, Lockea, Kanta, Hegela, Fichtea. Kolektivistička shvaćanja bila su zastupljena u djelima Platona, Sv. Ambrosiusa (socijalna etika ranoga kršćanstva), Marxa, Engelsa, Lenjina.

Nastankom SSSR-a iz kontinentalno-europskoga pravnoga kruga izdvojio se novi krug – socijalistički pravni krug. U državama čiji su se pravni poretci uključili u socijalistički pravni krug razvila su se tzv. socijalistička stvarna prava. Nestankom socijalizma i države koje su pripadale tom krugu prilagođavaju svoje pravne sustave kontinentalno-europskom pravnom krugu koji je pretežno individualistički određen iako je i u njima naglašena socijalna nota nakon II. svjetskoga rata.

Integracije koje se događaju u Europi možda će rezultirati i pravnim ujednačavanjem na području građanskoga prava. Naime, Europski je parlament još 1989. donio rezoluciju kojom je pozvao na izradu Europskoga građanskoga zakonika.

Hrvatsko stvarno pravo uključilo se u kontinentalnoeuropski pravni krug uvođenjem austrijskoga GZ, koji je u hrvatskom pravu važio kao hrvatski zakon (OGZ).