Promatrajući jednu od najprihvatljivijih pedagoških teorija o razvoju ličnosti, < teorija
samoaktiviteta >, koja kaže da razvoj pojedinca zavisi o nasleđenim dispozicijama , o njegovoj
samoaktivnosti, ali i o okolini u kojoj se razvija, dolazimo do zaključka da je uloga trenera izuzetno
velika u formiranju ličnosti mladih sportista. Stoga je od esencijalne važnosti da sa djecom mlađe i
srednje školske dobi, koja čine populaciju škole rukometa, rade stručno educirani kadrovi, koji
posjeduju psihološka i pedagoška znanja, te primjenjuju odgovarajuće metode s obzirom na dobne
specifičnosti i razvojne značajke mladih rukometaša. Potrebno je podrobnije opisati lik i uloge
trenera u radu sa mladim rukometašima. Od trenera se traži da bude pažljiv, srdačan, strpljiv,
susretljiv, da vjeruje u zajednički uspjeh i rad, da bude mladom rukometašu pri ruci , u svim, pa i u
tzv. kriznim situacijama ili, te da zrači radnom energijom i optimizmom. Trener mora posjedovati
sve karakteristike dobrog učitelja tj. mora biti dobar komunikator, stručnjak i odgajatelj.

2.1 Trener kao komunikator

Komunikacija i međusobno razumevanje od velike su važnosti u trenažnom procesu kako za trenera
tako i za sportistu, čak što više, one su temelj uspešnog rada. Upravo iz ovog razloga komunikacija
između trenera i sportista ne sme biti jednosmerna već dvosmerna. Nažalost u svakodnevnoj praksi
često možemo iz svlačionica čuti negodovanje sportista ( odraslih ili mladih ) da je trener u svojim
stavovima pretvrd, da ne uvažava mišljenja sportista, da ne dopušta čak ni da se mišljenja iznose, te
da ne daje ni najmanji prostror za kreativnost. Ovaj fenomen povezuje se sa karakternim osobinama
ličnosti trenera, ali i sa njegovom nestručnošću, te bi ga u svakom slučaju trebalo izbegavati.
Nezavisno na koji način trener i sportista komuniciraju, potrebno je u svrhu lakšeg i bržeg
razumivanja brinuti se o sledećem:



o dobi sportiste u trenažnom procesu – trener se mora služiti jezikom koji je mladim
sportistima razumljiv, odnosno mora upotrebljavati riječi i termine koji su njima poznati i
dostupni.



o govornoj artikulaciji – trener mora u komunikaciji biti jasan kratak i dovoljno glasan.



o količini informacija – trener ne smije prenositi veliku količinu informacija odjednom.



o dvosmjernosti komunikacije – trener treba sportistima omogućiti da postavljaju pitanja,
treba osigurati prave odgovore i dodatna objašnjenja, onda kada je potrebno vrijeme za
razgovor, što osigurava protočnost međusobnog informisanja i razumjevanja.



o ambijentu i ozračju u kojem se ostvaruje komunikacija – trener treba imati na umu
temperaturu i vlažnost zraka, i slične klimatske uslove..



o telesnom i mentalnom stanju sportista – trener mora brinuti o stanju njihovog zdravlja, o
stepenu njihove motivacije za trening, ukupne pripremljnosti za trening i sl.