Analiza koncepta zla kroz filozofiju, religiju i psihologiju
Sadržaj:
Zlo
2
Salihović Saida
Uvod
Zlo je širok pojam koji u etici označava negativne ili neprihvatljive aspekte
ljudskog ponašanja i razmišljanja, poput okrutnosti, nepravde, mržnje,
sebičnosti i destrukcije. Ponekad se definiše i kao odsustvo dobra, odnosno
njegova suprotnost.
Problem zla se najčešće povezuje sa nezasluženim zlom koje ljudi trpe, a sa
onim zlom koje ljudi čine.[1] Problem zla su pokušavale da reše razne
filozofije, religije i druge nauke, pa većina teorija zla sadrži i svojevrsno
rešenje tog problema. Česti načini za prevazilaženje problema zla su negiranje
ljudske slobode, odricanje želje, konačna pobeda dobrog počela ili prihvatanje
neiskorenjivog dualizma.[1]
U velikom broju kultura, pojam zla se koristi za opisivanje onoga što donosi
patnju i smrt — suprotno od dobra, koje označava život, mir i slogu. U nekim
religijama se zlo predstavlja kao aktivna sila, koju personifikuje Satana,
Ahriman, Mara, itd. Međutim, pojmovi dobra i zla umnogome zavise od
moralnih shvatanja društva koje ih određuje, pa se često zlim naziva svako
ponašanje protivno vladajućoj religiji.
Grčki izraz za zlo je kakia, čije je prvobitno značenje »ono što je loše — što
čovek želi da izbegne«, kao što je fizički bol, bolest, patnja, nesreća, svaka
vrsta povrede.[2]
Zao je onaj koji je sklon zlu. Onaj koji čini zlo naziva se zlikovac, zločinac i
zlotvor. Nosilac zlobe je zlobnik. Zloga je izrazito zla narav čiji su pokazatelji
zla volja, zla namera, zluradost, pakost i slično. Zloupotreba je upotreba
dobrog ili neutralnog čina u zle svrhe i još se naziva manipulacija.[4]

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti