UNIVERZITET U BEOGRADU

 

SAOBRAĆAJNI FAKULTET

PREDMET: 

Uvod u informacione sisteme 

Virtuelna stvarnost 

 
 

Milivoje Nikolić, PS180226 

 

 
 
 
 

 
B e o g r a d, 2 0 2 0. 

 

 

      Rezime:  
U radu je, ukratko, prikazan razvoj tehnologije virtualne realnosti, karakteristike različitih 
sistema i prisutni  trendovi u projektovanju proizvoda korišćenjem virtualne realnosti. Dat 
je kratak prikaz razvijanja virtuelne realnosti do najširih primena danas, kao što su igre i 
aplikacije. Igre i aplikacije u virtuelnoj realnosti su sve viže izražene, i teži se ka što većim 
novitetima. Prikazani su osnovni koncepti programiranja igre za virtuelnu realnost, kao i 
vrste korisničkog interfejsa, kontrole i način interakcije korisnika sa virtuelnim svetom. 
Pomenućemo načine kretanja korisnika kroz svet, kao i veoma bitna optimizacija da bi to 
kretanje bilo neometano. Takođe, proširena stvarnost je termin koji se odnosi na sva 
kombinovana   realna   i   virtuelna   okruženja   i   interakcije   čovek-mašina   generisana 
računarskom tehnologijom i nosivim materijalima; o čemu smo prikazali više primera u 
tekstu. 

 

      Ključne reči: VR, AR, aplikacije, naočare, igre 

 

 

      Abstract: 
The   paper   briefly   describes   the   development   of   virtual   reality   technology,   the 
characteristics of different systems and the present trends in product design using virtual 
reality. It gives a brief overview of developing virtual reality to the widest range of 
applications today, such as games and applications. Virtual reality games and applications 
are increasingly featured, and are striving for as much novelty as possible. 
Basic concepts of game programming for virtual reality are presented, as well as types of 
user interface, controls, and how users interact with the virtual world. We will mention 
ways of moving users through the world, as well as very important optimization to keep 
this movement smooth. 
Also,   augmented   reality   is   a   term   that   refers   to   all   the   combined   real   and   virtual 
environments and human-machine interactions generated by computer technology and 
wearables; of which we have shown more examples in the text 

 

      Index terms: VR,AR, applications, glasses, games 

 

background image

 

 

1. UVOD 

Čovek je već od razvoja prvih kompjutera pokušavao stvoriti virtualnu sliku sveta koju bi na jednak  
način, kao i stvarni svet, mogao doživeti svim čulima. Iako još nije u potpunosti ostvarena, ova ideja 
se zajedno sa tehnologijom, u dugom nizu godina pretvara u stvarnost i postiže sve veću primenu u 
mnogim područjma ljudske delatnosti. 

Virtualna stvarnost izbila je u prvi plan pre nekoliko godina, ali 

manje je poznato da ona vuče korene još iz kasnih 1950-ih, iz vremena kada su računari još bili 
veličine manje sobe ili većeg ormara i kada je smatrano da je njihova osnovna i jedina funkcija 
izvođenje komplikovanih računa. Ali mladi inženjer elektronike i bivši mornarički radarski tehničar 
Douglas Engelbart video je u njima nešto više. On je došao do ideje da bi se monitor radara mogao 
povezati sa kompjuterom. U početku su njegove ideje bile odbacivane da bi 1960-ih sve veći broj ljudi 
počeo da uviđa njihov značaj. Simulatori  

letenja su verovatno najznačajniji prethodnici virtualne 

stvarnosti, u čiji je razvoj američka vojska mnogo ulagala, naročito nakon Drugog svetskog rata i 
tokom devedesetih. Sintagmu “virtualna stvarnost” (Virtual Reality – VR) prvi je sklopio Jaron Lanier, 
osnivač firme VPL Research (1989). Virtualna stvarnost je tesno povezana sa multimedijom. Medij je 
nosilac ili prenosilac podataka u računarstvu, a procesi koje obuhvata rad računara sa medijima su 
akvizicija, skladištenje, reprezentacija, razmena, obrada i prezentacija medijskih veza između njih. 
Multimedijalna komunikacija je istovremeno korišćenje više medija ili simultano korišćenje više načina 
komuniciranja. Ona je savremen oblik izražavanja korišćenjem teksta, slike, zvuka, animacija i videa. 
Sa odgovarajućim hardverskim i softverskim komponentama, pomoću multimedijalnih sistema ovi 
osnovni elementi se kombinuju u jedinstvene multimedijalne sadržaje. Napravljeni sadržaji se tako 
koriste u audio i video produkciji, oglašavanju, veb dizajnu, obrazovanju, elektronskom poslovanju, 
medicini, industriji, saobraćaju i mnogim drugim oblastima čovekovog svakodnevnog života. 

2. ŠTA JE TO VIRTUELNA STVARNOST? 

Virtualna   stvarnost   je   produžetak   multimedije   –   koristi   osnovne   multimedijalne   elemente   slika, 
zvukova i animacije. Virtualna stvarnost je interaktivna multimedija u najdoslovnijem smislu tog 
pojma.  Virtual Reality – Virtuelna stvarnost (VR) je vezana za pojavu naprednih kompjutera, jer su tek 
kompjuteri sa snažnim grafičkim modulima omogućili realističnu vizualizaciju digitalnih modela. U 
prvim generacijama GUIA (

Graphical User Interface-Metod) olakšane interkacije sa računarom putem 

grafičkih, virtuelnih objekata, ali je više nego jasno da je “Crtanje na kompjuteru” nemoguće bez 
grafičkog interfejsa. Prema tome, uopšte nije pogrešno reći da je GUI bio prvi korak ka onome što 
danas zovemo kompjuterska grafika. Kada je konkretno reč o građevinarstvu i arhitekturi, razgledanje 
virtuelnih prostorija buduće građevine zaista liči na šetnju u stvarnom objektu i taj osećaj kretanja u 
nečemu što ne postoje možda jeste i najbolja definicija virtuelne stvarnosti. Ali tek sa pojavom snažnih 
grafičkih platformi i pratećeg softvera omogućeno je iscrtavanje stvarnog, optički realističnog izgleda 
3D modela do najmanjih detalja i to u interakciji sa ambijentom i prema vizuelnim svojstvima  
materijala (tekstura, refleksija, transparentnosti). Rezultat ovoga bile su veoma uverljive slike koje su 
davale veštačke prizore identične stvarnim ili prizore onoga što će se tek desiti. Virtuelna stvarnost 
predstavlja skup tehnologija koje se koriste za sintetizaciju autentičnog sklopa vizuelnih, zvučnih, 
dodirnih, a ponekad i drugih čulnih iskustava, kako bi stvorile iluziju da praktično nepostojeće stvari 
definisane i smeštene samo u računarskoj memoriji mogu da se vide, čuju, dodirnu i osete na neki  

 

 

drugi potreban način. Ove tehnologije se takođe koriste da bi autentično registrovale ljudske pokrete, 
zvuke i druge moguće ulazne podatke. S obzirom da više od jednog korisnika može da učestvuje u 
ovom procesu, virtuelna stvarnost se može shvatiti i kao medijum. Reč „virtuelno“ se tokom poslednjih 
decenija koristi vrlo često. Danas postoje virtuelni univerziteti, virtuelne kancelarije, virtuelni ljubimci, 
virtuelne izložbe, muzeji, pa čak i virtuelni lekari…  Na slici 1 prikazan je realan I virtuealan svet[1].

 

Slika 1. Realan I virtuelan svet 

 

2.1.

Matematički opis virtuelne scene 

Virtualni posmatrač nalazi se u trodimenzionalnoj virtualnoj sceni. Svi objekti na sceni sastavljeni su 
od vrhova koji imaju svoje koordinate u globalnom koordinatnom sistemu scene. Položaj posmatrača 
u globalnom koordinatnom sistemu određen je jednom tačkom I tri prostorna ugla.

 

Razvijeni su mnogi 

programski alati za dizajniranje virtualnih svetova koji ne moraju biti samo kopija realnog sveta, nego 
i objekti iz mašte kojima dajemo realne fizičke ili psihičke osobine. Osnovna uloga koju ima virtualna 
stvarnost je pojednostavljenje upravljanja složenim procesima, tako da virtualna stvarnost bude na 
višem nivou od samog računara. Čoveku je prirodnije upravljati nekim procesom boraveći u virtualnoj 
okolini nego da upravlja računarom. Upravo ta činjenica čini virtualnu stvarnost toliko zanimljivom i 
privlačnom za istraživanje. 

 

3. ISTORIJA VIRTUELNE STVARNOSTI  

 

 

 

 

 

 

 

 

Virtuelna realnost je prisutna već decenijama i bila je korišćena u istraživačke, industrijske i vojne 
svrhe. U početku je bila jako glomazna i skupa.   U ranim devedesetim godinama pojavile su se prve 
stereoskopske slike i uređaji "View-Master" (1939) koji je korišćen u turističke svrhe. Taj koncept se 

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti