Uvod u građansko pravo
1. PREDMET GRAĐANSKOG PRAVA
Određivanje predmeta i metoda građanskog prava ima i vrlo praktični značaj s jedne strane, jer pomažekod određivanja da li neki
spor spada pod građanske ili privredne sudove, ili o njemu rešava
upravniorgan. Ova analiza otkriva te snu vezu i uzajamno dejstvo izme đu građ ans ko pravn ih
normi idruš tv enih odno sa ko ji čine pre dmet građ ans kog prava. Predmet građ ans kog prava
su određ enidruštv eni odno si ko je re guliše ta grana prava. Ti ko nkretni druš tven i odno si z
ahtjevaju pravn o uređivanje. Kada je u pitanju metod građanskog prava, radi se o načinu na koji je konkretni
društveniodnos regulisan. Sam predmet zahtjeva i određuje metod jer se ne može istim sredstvom obrađivati
na primjer staklo i dijamanti. Metod se može definisati i kao pravni način formiranja ponašanja ljudi,
krozutvrđivanje njihovih prava i obaveza.
On je određen karakterom društvenih odnosa regulisanih pravom.Građansko pravo reguliše
robno-novčane odnose
(robnu razmjenu, razmjenu usluga, razmjenu radnesnage, koja je ekonomski gledano roba, prisvajanje i
korištenje robe, okvire i uslove prisvajanja irazmjene robe, položaj i svojstva nosilaca te razmjene, subjekte,
odnosno lica koja raspolažu robom) i
lične neimovinske odnose.
. Pored robno-novčanih odnosa koje je glavni predmet građanskog prava, ugrađansko pravo spada još i
nasljedno pravo, koje je na granici ličnog i imovinskog prava, poštoreguliše prenos ekonomskih dobara za
slučaj smrti, vodeći računa o porodičnim vezama. Porodično pravo je izvan građanskog prava, a lična prava
(pravo na ime, čast, tjelesni integritet). Lična pravadobijaju građanskopravnu zaštitu samo ukoliko
se kod zaštite ličnih prava radi o uspostavljanju pređašnjeg stanja.
2. METOD GRAĐANSKOG PRAVA
Metod pravnog regulisanja uključuje forme i načine pomoću kojih pravo vrši svoj uticaj na karakter isadržaj
društvenih odnosa koje reguliše. Svaka grana prava ima svoj sopstveni metod regulisanja, akarakteristike
građanskopravnog metoda regulisanja društvenih odnosa su:-
Ravnopravnost stranaka:
građansko pravo stavlja lica – učesnike u jednom građanskopravnomodnosu u jednak položaj. Uzajamni odnosi
subjekata su regulisani po načelu jednakosti stranaka iravnopravnosti njihovih volja. Npr. u jednom ugovoru o
kupoprodaji i prodavac i kupac su potpunoravnopravni. Takav položaj stranaka u ugovoru se naziva i koordiniran.
To nije na primjer, slučajkada se radi o plaćanju poreza. Građanski porezni obveznici su dužni da plaćaju porez
nadležnomfinansijskom organu državne uprave, srazmjerno svojim dohocima. Subjekti ovakvog odnosa, na jednoj
strani državni organ, na drugoj građanin, nalaze se u odnosu nadređenosti i podređenosti.Takav odnos je
upravno pravni odnos. Korišćenje jednog određenog metoda zavisi od karakteradruštvenih odnosa,
koje obuhvata data grana prava. Građansko pravo reguliše robno novčaneodnose.-
Autonomija volja:
Sledeća karakteristika metoda građanskog prava je slobodna inicijativa u pogledu nastanka
građanskopravnog odnosa. Ona proizilazi iz karaktera radnji koje preduzimajusubjekti u građanskopravnom
odnosu. Volja stranaka u građansko pravnom odnosu je zakon zastranke. Ova slobodna inicijativa stranaka
ima dva aspekta: slobodu da izabere partnera s kojim ćestupiti u odnos i njihova sloboda da sami, putem
sporazuma odrede uslove pod kojim će se vršitinjihova uzajamna prava i obaveze. Ova slobodna inicijativa
pri zasnivanju i uobličenju pravnihodnosa, tipična je za građansko pravo, zove se u zapadnoj teoriji
autonomija volja
. Ne nastaju svigrađanskopravni odnosi na osnovu slobodne inicijative stranaka. Ponekad zakon određuje uslove
zanastanak građanskopravnih obaveza, nezavisno od volje stranaka. To su npr obaveze iz građanskogdelikta, ili iz
neosnovanog bogaćenja.-
Imovinska sankcija:
Za građanskopravni metod regulisanja karakteristične su specifične formesankcionisanja lica koje povredi
građanska prava i obaveze. U građanskom pravu postoji isključivoimovinska odgovornost lica za povredu
tuđeg prava. Građanskopravna imovinska odgovornostzražava se na nekoliko načina: uspostavljanjem
imovinskog stanja lica čije je pravo povređeno; putem naknade imovinske štete koju je štetnik
prouzrokovao; imovinskom naknadom ugovornekazne za povredu ili neispunjenje obaveze.
Građanskopravna sankcija je uvijek imovinska i pogađaimovinsku masu lica (krug dobara koja mu pripadaju)
za razliku od krivičnopravne ili upravnesancije koje uvijek pogađaju ličnost izvršioca.
-
Prometljivost
građanskih prava je jedna od najtipičnijih karakteristika građanskopravnog metodare gulisanja, je r se ne
sreće u ostalim gran ama prava. Građ an ska prav a su prava prome ta. T ukarakteristiku
građanskog metoda naročito ističe profesor Gams. Prometljivost znači da su ta pravau prometu, tj. da ih
subekti mogu prenositi sa jednih na druge, putem sporazuma. Promet prava posto ji samo u
građ ans kom pravu. Imov inska sankcija se primje njuje i u oblasti uprav nog ikrivičnog
prava, jednakost stranaka i u bračnom pravu.
3. LIČNA PRAVA KAO PREDMET GRAĐANSKOG PRAVA
Danas je većina autora pristalica shvatanja da su i lična neimovinska prava predmet građanskog prava.Čovjekova
ličnost po vrijednosti treba da uživa veću zaštitu od njegove imovine, koja je inače dobrozaštićena, ne samo u
građanskom, već i krivičnom i upravnom pravu. Kada smo govorili o metodugrađanskog prava, istakli
smo da je on u funkciji predmeta, tj. da ga određuje struktura društvenihodnosa koje to pravo reguliše.
Iz te strukture proizašle su i četiri navedene odlike građanskopravnogmetoda:
jednakost stranaka, autonomija volje, imovinska sankcija i prometljivost.
Građansko pravnu odgovornost za razliku od krivične i upravnopravne odgovornosti
karakterišeuspostavljanje pređašnjeg stanja, prije povrede, odnosno postizanje imovnske ravnoteže
izmeđuoštećenog i štetnika, taj isti metod se primjenjuje i kod zaštite ličnih prava. Samo utoliko ukoliko sekod
zaštite ličnih prava radi o uspostavljanju pređašnjeg stanja lična prava dobijaju
građanskopravnuzaš titu. Metod građ ans kog prava određ en je nje go vim osno vnim pre dmeto m
, robno- novčanim odnosima, ali je taj metod postao podesiv i za regulisanje neimovinskih ličnih odnosa.
4. PODJELA NA PRIVATNO I JAVNO PRAVO
Građansko pravo je dio privatnog prava. Pravne norme koje regulišu društveni i zajednički život ljudi,tradicionalno se
dijele
na javno i privatno pravo (građansko ili civilno pravo)
.Građansko pravo je suprotnost javnom pravu.
Privatno pravo
reguliše odnose između jednakihsubjekata, dok
javno pravo
reguliše odnose nadređenosti i
podređenosti, odnose nadređenih državnihorganizacija prema podređenim građanima.
Privatnom pravu se
pripisuju propisi
koji isključivo služe interesima pojedinaca,
a javnom pravupropisi
koji s luže isključivo interesima
zajednice.
Privatnopravne grane prava su
: Građansko pravo, Trgovačko pravo, Mjenično i čekovno pravo,Pravo
osiguranja.
Javnopravne grane su
: Ustavno pravo, Krivično pravo, Upravno pravo, Poresko pravo itd.Kroz privatno pravo štite
se ne samo privatni interesi, već i javni, npr. interesi sigurnosti u pravnom prometu, lakog postojanja pravnog
odnosa (zemljišne knjige, propisi građanskog prava o formi). Javno pravo ne štiti isključivo javne interese,
već uzima u obzir i interese pojedinca (kada je pojedincuupravnim aktom povrijeđeno pravo on ima
pravo da protiv takvog akta državnog organa vodi predsudom upravni spor i time pojedinac u javnom pravu štiti svoj
privatni interes).U zapadnoj teoriji postoji niz formalnih kriterijuma za podjelu na privatno i javno pravo od kojih
je jedan kriterijum me toda re gulisanja i nač ina zaš tite pre ma ko me priv atna praa nas taju
voljom pojedinih lica i zaštišuju se samo po zahtjevu takvil lica (privatna tužba) doj javna prava
nastajuvoljom države i za povredu javnog prava dejstvuje javni (državni) tužilac, po službenoj dužnosti.
U o blasti p rivat no g prava
gdje važi načelo jednakosti volja,
sredstvo za regulisanje
pravnogodnosa je ugovor
. Ugovor zahtjeva saglasnost obje stranke. U njemu ne može jedna stranka drugoj jednostrano nametnuti
obaveze ili da ograniči prava, a što je moguće u javnom pravu gdje postojiodnos nadređenosti i
podređenosti. Država nameće svojim građanima, bez njihovog pristanka poreskuobavezu ili vojnu obavezu.
Međutim, dva državna orgna, npr. dve opštinske skupštine, mogu pitanjakoja ih se zajednički tiču, regulisati
na principu jednakost, zaključivanjem javnopravnog ugovora.Javnopravni ugovor je sredstvo za regulisanje
međudržavnih odnosa u međunarodnom javnom pravu, iti se odnosi baziraju na jednakosti stranaka ugovornica i koordinaciji
njihove volje.Razlikovanje sistema prava na privatno i javno tiče se samo materijalnog prava, a ne procesnog
prava.Procesno pravo po svojoj suštini nije ni javno niti je pravno. Doktrina prosesnog prava je
trostruki pravni odnos, kao odnos stranaka međusobno i kao odnos prema sudu. Samo u odnosu stranaka

uradnom pravu , uvećane pro šireno m inte rve ncijom države . Treć i u radno m pravu vide ele
mente privatnog radnog prava, ukoliko ono sadrži norme o odnosima između pojedinaca uređene na
baziugovora, a i javnog prava, ukoliko reguliše zaštitu zaposlenih lica, njihovo osoguranje, intervenciju
država, itd. Četvrti smatraju da ova kombinacija elemenata građanskog i administrativnog prava ne predstavlja
nipošto prost mehanički zbir.
7. GRAĐANSKO I TRGOVAČKO PRAVO
Odnosi između građanskog i trgovačkog prava, odnosno njihovo razgraničenje, u pravnoj nauci XIX iXX vijeka
predstavlja glavni izvor nesporazuma kada treba odgovoriti da li je trgovačko pravo posebna grana
prava.Pošto se trgovačko pravo izdvojilo iz građanskog prava, njihov odnos je odnos između opšteg
i posebnog prava. U nedostatku specijalnih propisa trgovačkog prava, primjenjuju se opšte
normegrađanskog prava. U nastojanju da se naprave razlike između građanskog i privrednog prava, tamogdje je
usvojen dualizam ovih dviju disciplina, ističu se slijedeće karakteristike trgovačkog prava:-za određene trgovačke poslove
formalnost je jače izražena nego u građanskom pravu i forma jeapsolutna.-Svaki promet zahtjeva
postojanje povjerenja između stranaka. Taj uslov je posebno naglašen utrgovačkom pravu. Zaštitu
povjerenja sprovodi čitavo trgovačko pravo. Zaštitu povjerenja u prometu¸doprinose trgovački registri, a
naročito odredbe o neograničenosti prokure i širokemogućnosti sticanja prava na pokretnim stvarima (robama) od
strane savjesnih trećih lica.-Brzo odvijanje poslova je glavna karakteristika trgovačkog prometa. Za kupca
postoji obavezada bez odlaganja saopšti prodavcu da isporučena roba ima mane, a kod fiksnih poslova,
ako jedna stranka ne ispuni svoje obaveze na vrijeme, već prekorači utvrđene termine, nastupajuznačajne pravne
posledice.-U trgo vačko m prav u se ništa ne radi bez naknade -naknada za isporuč enu ro bu, ili
izv rš enu uslugu se podrazumjeva samo po sebi. To dolazi do izražaja u pravilima o kamatama, koje tekukod
novčanih potraživanja posle njihove dospjelosti, kao i obavezi plaćanja provizije bezobzira da li je ona
posebno ugovorena.-U uprav nom prometu izme đu trgov aca dolazi do maso vnog zaključ ivanja
is tovrsnih poslo va koje se svakodnevno ponavljaju. Ova pojava dovodi do potrebe da se poslovni promet
tipizira inormira sadržina ugovora. To ima za posledicu razvoj običaja u prometu (trgovački običaji,uzanse), koji u
trgovačkom pravu zauzimaju istaknuto mjesto.- Trgovina i promet se nezaustavljaju na granicama jedne zemlje.
Taj internacionalizam, koji usebi nosi trgovačko pravo, dopineo je da se savladaju mnoga različita rješenja istih
pitanja urazličitim nacionalnim zakonodavstvima i da se dođe do pravno ujednačenih rješenja
nameđunarodnom planu. Naziv trgovačko pravo kod nas je u vrijeme samoupravnog socijalizma zamjenjen
terminom privredno pravo. To je grana prava koja po svom obimu obuhvata sve ono što reguliše i
klasično trgovačko pravo, samo su subjekti privredna preduzeća, koja zaključuju trgovačke poslove.
8. CODE CIVIL
Code civil predstavlja
spomenik pravne kulture
, zako n vreme na koji je nedav no dožive o 200 godina.. Rad na izradi projekta Code civil započeo je
dolaskom Napoleona za prvog konzula 1799.god.
Idejni tvorac bio je Napoleon.
Zakonik je
usvojen 31. marta. 1804. god
. Pod imenom Codecivil Francais a zatim je ponovo objavljen 1807. god. kao Code Napoleon. Napoleon je vršio
velikiuticaj pri izradi zakonika.Koliko je sam Napoleon cijenio Code civil, i svoje učešće u njegovom donošenju, najbolje
pokazujunjegove riječi koje je izgovorio na Svetoj Jeleni, za vrijeme svog progonstva: Moja prva slava nije utome
što sam dobio 40 bitaka, Vaterlo će izbrisati sjećanje na tolike pobjede. Ono što ništa nećeizbrisati, što
će vječno živjeti, to je moj Code civil. Francuski Code civil po svom duhovnom značaju iistorijskoj snazi zračenja nesumnjivo zauzima
prvo mjesto.Code civil je zakonik Trećeg carstva, dakle buržoazije. Tvorci Code civil prilikom
formulisanja pojedinih odredbi nisu imali pred očima sliku malog čovjeka, zanatlije, već imučnog građanina koji
se predstavlja kao sposoban za rasuđivanje, samoodgovoran, pravno i poslovno sposoban.
U pogledu sistematike Code civil usvaja institucioni sistem
, po kome se sva materija dijeli na tridjela
(STVARI, LICA, TUŽBE).
Posle kratkog uvodnog dijela posvećenog primjeni zakona, kodeksse dijeli na tri knjige: o licima, stvari i vrste
svojine, raznim načinima sticanja svojine. Sama ova
sistematika Zakonika ukazuje na njegov karakter, jer cjelokupno pravo izloženo u njemu odnosi se nafizička lica i
zaštitu privatne svojine, tako da ga s pravom možemo nazvati kodeks privatne svojine.
Kodeks je pridavao poseban značaj privatnoj svojini.
Buržoazija je kao nosilac novog društveno-ekonomskog sistema pravo svojine proglasila za prirodno pravo.U
pogledu stila i jezika Code civil je postigao savršenstvo koje kasnije nije mogao da dostigne ni jedanzakonik. Jezik Code civil nije
bio samo sredstvo za reprodukovanje ideja, on je djelovao na druge i biomost koji je povezivao zakonodavca
sa onima kojima se on obraća. Njegove poruke su bile čiste, jasne, sigurne i kratko izrečene. Nijedan građanski
zakonik nije imao takav uticaj na razvoj građanskog prava kao Code civil. Sastavljen je bez teorijskih pretenzija, sa jasnim i
vrlo elastičnim formulacijama bez glomaznih definicija, što mu omogućuje laku razumljivost i rukovanje.
Što se tiče njegove
sadržine , on je rezultat svih naučnih te kov ina dotadašnjeg razvo ja, slobo de, je dnakosti lj
udi,oslobođenje zemlje od feudalnih tereta, slobode ugovaranja....
Code civil ima i određene nedostatke
od kojih su najvažniji:-diskriminac ioni po ložaj žen e u poro dično m pravu -
pretjerana aps olutnost priv atne svo jine -kao posledica apsolutnosti svojine, na rang dogme bila
je uzdignuta sloboda ugovaranja, koja
jeu praksi dovo dila do slobo de bogatih i te ške eksplo atac ije siromaš nih slojev a. Tako se p
roklamovana pravna jednakost pretvarala u faktičku nejednakost.-Pošto su jedinstveni predmet regulisanja
bili imovinski odnosi uglavnom povezani sa zaštitomnepokretne imovine, zakonik ćutke prelazi preko
regulisanja radnih odnosa. Samim tim on je s pravom nazvan kodeksom bogatih.-Code civil ignoriše kolektivne
interese, on ne poznaje instituciju pravnih lica.Pored svih istaknutih nedostataka, on je i danas na snazi u
Francuskoj. Code civil je mijenjan putemspecijalnih zakona u porodičnom i naslednom pravu. Postepeno
je ograničavana očinska vlast, a potvrđena poslovna sposobnost udte žene, kao i poboljšan njen nasljedni
položaj poslije smrti muža.Vanbračnom djetetu je priznat zatjev za alimentaciju prema ocu.Sud ska praksa je
sa svoje s trane učin ila mno go d a se pre vaziđe na prav ila Co de c ivil prilagode potrebama
vremena. Code civil iz 1804. godine još uvijek je na snazi, zato što je sadržavao dovoljnoopšta i fleksibilna pravila, tako
da ih je sudska praksa mogla prilagoditi novim potrebama.Francuski Code civil imao je uticaj na razvoj građanskog prava u drugim
zemljama kao što su: Belgija,Luksemburg, Holandija, Španija, kao i na Bliskom istoku, Africi, Indikini i
Okeaniji, zemljamaMagreba (Alžir, Tunis i Maroko), itd.
9. AUSTRIJSKI GRAĐANSKI ZAKONIK
Zakonik je promulgiran 1811. godine. Običajno pravo je potisnuto i ono važi samo ako se na
njegazakon poziva. U sistemu AGZ osjeća se još uvijek veliki uticaj tročlane institucionalne
podjele(persone, res, actionesa).Sadrži 1502 paragrafa i
dijeli se na uvod
i
tri dijela
:
lično pravo
,
stvarno pravo sa naslednim pravom
i
jednim dijelom
obligacionog prava, zajedničke odredbe ličnog i stvarnog prava.
Takva podjela odmah ukazuje na suštinski karakter zakona: štite se ona lica koja posjeduju svojinu. Austrijskigrađanski zakonik je
došao u suprotnost sa faktičkom socijalnom strukturom tadašnjeg društva uAustriji. Većina stanovništva
austrijske monarhije živjela je još uvijek u podaničkom statusu. AGZima samo 1502 paragrafa. Kratkoća zakonika učinila je
da u njemu ima mnogo praznina. Tako zakonik samo u 4 paragrafa reguliše lična prava i obaveze bračnih drugova, a samo
jedan paragraf se odnosi naizražavanje vanbračnog djeteta.U AGZ potpuno nedostaju propisi o realnim teretima
i ugovoru o posredovanju, a sadrži sveganekoliko paragrafa o ugovoru o službi i djelu. AGZ je još
konzervativniji u odredbama iz
porodičnog prava od FG Z. Poznaje samo crve ni brak, dopuštajuć i građ ans ki brak izuze tno za
pripradnike nepriznatih religija.1904. godine obrazovana je komisija za reviziju AGZ, s ciljem da popune praznine
koje je Zakonik sadražao. Tek u periodu od 1914. do 1916. godine donijete su 3 djelimične novele. Novela III
znatnomijenja provobitni tekst zakonika, njom je oko 180 paragrafa AGZ ponovo formulisano, dopunjeno ili
ukinuto. Nove formulacije su bile inspirisane Njemačkim građanskim zakonikom i obuhvataju gotovosve oblasti, a
posebno opšte ugovorno pravo, pravo najma i zakupa, ugovore o služi i djelu.Austrijski građanski zakonik je naročito značajan
na našim prostorima, jer je važio na teritorijamaBiH, Vojvodine, Hrvatske, Slovenije, Slavonije. U skraćenoj
verziji važio je i u Srbiji, kao Srpskigrađanski zakonik od 1844. g. Pravna pravila iz ovog zakonika i danas se još
primjenjuju u nedostatku pozitivnih pravnih propisa, pod uslovima određenim u Zakonu o nevažnosti pravnih
propisa donijetih prije 6.aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije.
10. NJEMAČKI GRAĐANSKI ZAKONIK

Kad govorimo o Common Law sistemu, kao pravu koje primjenjuje kraljevski sud, on važi u VelikojBritaniji još od
normanskog osvajanja. Pravno područje anglosaksonskog prava u kome se primjenjujeCommon Law, obuhvata i
pravne poretke gotovo svih zemalja engleskog govornog područja. UEngleskoj pravo se razvolo preko
sudskih odluka, od slučaja do slučaja. Oni sude prema činjenicama.Kada nastane određeno činjenično stanje
zauzima se stav i situacija rješava. Ako nastane drugočinjenično stanje, ispituju da li je ono slično sa
prethodnim, da bi se na isti način po uzoru na ranijislučaj rješilo. Ako ranije riješeni slučaj nije isti, pokušava se da
se u ranijoj sudskoj praksi nađe slučajkoji mu je najsličniji, da bi putem analogije mogao da se riješi. U ovakvom
sistemu ne postoji potrebaza kodifikacijom. Dok je na kontinetnu sudska praksa anonimna, jer je sudija samo sluga
zakona, uEngleskoj je sudija vrlo značajna ličnost, on stvara i razvija pravo. Svaka sudska odluka ima posebanznačaj i
služi kao uzor za kasnije odluke. Sudija stvara pravno pravilo koje će važiti za ubuduće.U Engleskoj pravnoj istoriji postoji
kontinuitet koji ne susrećemo ni kod jednog pravnog poretka uEvropi. On se karakteriše time što u Engleskoj
nikada nije došlo do recepcije rimskog prava, kakva jeizvršena u Evropi u XII vijeku i kasnije u XVI vijeku. U početku
Common Law nije predstavljao jedansistem. Vremenom Common Law prestaje da bude gomila sudskih odluka koje
ništa ne vezuju, već postaje sistem prava zasnovan na načelima koje proizilaze iz sudskih odluka. Sredinom XIV
vijeka pojavila se praksa da se stranka koja nije mogla da dobije writ (tužbu) ili koja je izgubila spor
kodkraljevskog suda zbog nepoznavanja pravila postupka, obrati molbom kralju da drugu stranku
svojomzapovješću prinudi na ponašanje koje ne odgovara striktnim pravilima Common Law, već zapovestimorala i
savesnosti. Kralj je upućivao takve molbe na izvršenje kancelaru koji je bio izvršni organKraljevog
savjeta. Kancelar je bio svešteno lice i najbolje je poznavao Common Law. U svojstvusvetovnog lica bio
je u mogućnosti da ispravlja nepravde u ime kralja. Tako su se iz prakse kancelaravremenom stvorila nova
pravila koja su od XV vijeka, a i danas u Engleskoj obuhvataju pojmomEquity.U toku Engleske istorije
nastalo je suparništvo između sudova Common Law i kancelarovog suda, koji je presuđivao po pravičnosti. Iz tog
suparništva je proizašlo dvojstvo sistema prava koji primjenjujuengleski sudovi. To suparništvo nikad nije dovelo do
prevlasti Equity prava nad Common Law niti donjegove zamjene.XIX vijek predstavlja prekretnicu i za englesko pravo.
Preteča reformi koje će u Engleskoj započeti sa1832. g. bio je socijalni reformator i pravnik Jeremy Bentham. Za
njega su Common Law pravila bila prepreke za socijalne reforme, jer su zasnovana na istorijskoj slučajnosti, a ne na
racionalnom pravu.Zbog toga se on zalagao sveobuhvatnu kodifikaciju prava u Engleskoj. Njegove ideje
o totalnojkodifikaciji engleskog prava neće biti usvojene, ali će pokrenuti engleskog zakonodavca na
akciju.Reforma sudstva dovela je i do spajanja pravne mase Common Law i Equity. To je značilo da
sudovi primjenjuju u spo re ov ima cjeloku pne p rinc ipe engle skog prav a, b ez o bzira d a li su
sadržani uCommon Law ili Equity. Svi engleski zakoni, bez obzira na njihov broj, predstavljaju sekundarni
izvor prava.
13. GRAĐANSKI ZAKONIK ZA KNEŽEVINU SRBIJU
Rad na izradi Građanskog zakonika počeo je u Srbiji za vrijeme vlade kneza Miloša Obrenovića. One je 1829. g.
naložio Georgiju Zaharijadesu, učitelju kneževića Milana da prevede neke strane
zakone.Zaharijades je pre veo Code civil, ali ne sa franc uskog originala, već po nje mačkom
prevodu. Zakonodatelna komisija kojoj je prevod bio upućen, pregledala je prevod, ali on nije
postao nacrtgrađanskog zakonika.Jovan Hadžić se 1837. g. odazvao molbi Miloša i počeo da radi na
zakoniku. Najprije je pregledaoZaharijadesov prevod Code civil i obavjestio Miloša da je
neupotrebljiv. Knez Miloš ovlastio jeHadžića d a izradi potpuno nov i zako nik. R ad na izradi
zakonika trajao je sv e do 18 40 . g. O vaj projekat, koji je rađen prema Austrijskom građanskom zakoniku,
i predstavlja njegov skraćeni prevodna srpski i parafrazu, pregledan je od strane jedne komisije, koja ga je odobrila.
Zakonik je proglašen25. marta. 1844. g. Svodeći AGZ od 1500 paragrafa na 950 paragrafa, koliko ima SGZ, Jovan
Hadžić je učinio da su mnoge jasne definicije izvornika u skraćenom prevodu postale nejasne, nerazumljive
i potpuno neupotrebljive . Je zik kojim je pisan zakonik te žak je, zastario i izv ještač en, pa
je i to doprinjelo nerazumljivosti samog teksta. Sistematika zakonika je ista kao i u AGZ i dijeli se na uvod i3
dijela: lično sa porodičnim, stvarno sa nasljednim pravom i jednim dijelom obligacionog
prava,zajedničke odredbe ličnog i stvarnog prava. Zakonik obuhvata i porodično kao i nasledno pravo, gdje je
Hadžić odstupio od AGZ, koristeći u ovoj oblasti srpsko običajno pravo. Uveden je samo crkveni brak, izvršena je
velika diskriminacija žene u odnosu na muža, pa je žena izjednačena u pogledu poslovne sposobnosti sa
starijim maloljetnikom. Za sve poslove koje ona preduzme bilja je potrebnasaglasnost muža. Diskriminisana je i
u nasljednom pravu (nije mogla nasljediti zaostavštinu muža, kaoostali muški nasljednici, već je bila samo
plodouživalac muževljeve imovine). Ženska djeca su biladiskrimisana u nasljeđivanju u korist muške djece. Zakonik
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti