Pisanje za medije
Scenario za kratki igrani dramski program
1
Put od
hiljadu
milja
počinje
jednim korakom
Lica:
Sveštenik
(
krupan, sijede masne kose uvezane u rep i brade žućkaste koja mu prekriva grudi
)
Otac Platon
(
čelo prostrano i vedro, kao nebo, oči krupne, kestenjaste
,
mršav, blijedog lica,
duge sijede kose i brade, malo poguren u leđima
)
Irina, monahinja
(
visokog, inteligentnog čela, ljupkog osmjeha i bijelih zuba ispod punačkih
usana
)
Savo
(vedar i nasmijan, širokog čela, nizak, malo puniji)
Jovan, monah
(
nizak, debeo, okruglastog lica, buljavih očiju
)
Tadija, monah
(
mršav, visok, duge kose i podšišane crne brade
)
Stefan, monah
(
visok, anatomske građe
)
Atanasije, monah
(
debeo, prosjed, lica trouglastog
)
Ceca
(
mlađa ženica, rumena u licu, niska i mršava
)
Vrijeme i mjesto radnje:
Žiča. Tridesetak metara od hrama nalazi se manastirsko imanje. Pored prizemne kuće,
namijenjene za goste manastira, a u kojoj živi i Platon, nalazi se crkvica, čardak i groblje
monaha i monahinja. Tu su i šuma, voćnjak i košnice.
Jutro. Sunce tek izašlo. Čuje se zvuk automobila koji prolaze. Platon se u svojoj sobi moli.
Obučen je u sniježno bijelu košulju i isti takav džemper: kosa i brada su mu takođe bijeli, a
pantalone tamne. Pred njim je sto na kojem stoji upaljeno kandilo. Soba je okrečena bijelom
bojom a na zidu stoje ikone. U sobi su dva kreveta, ormarić, rešo i sve je jednostavno i čisto.
Scenario za kratki igrani dramski program
503474-722353
2
Platon obuče mantiju preko džempera, stavi kamilavku na glavu uze debeo trnov štap i izađe
napolje.
Ispred manastirske kapije, u dvorištu i hramu skupilo se mnogo ljudi. Dolazi Platon ovlaš se
oslanjajući na štap, pogleda spuštenog, kao da o nečemu bitnom razmišlja. Bliže prilazeći,
sve snažnije udara štapom o stazu. Ljudi se okreću praveći mu prolaz. I u crkvi se nastavlja
otvarati i zatvarati prolaz.
Platon ulazi u oltar, a iz oltara izlazi sveštenik.
SVEŠTENIK (
Pjeva.
): Blagosloveno carstvo.
PLATON (
Nešto kasnije govori.
): Vjerujem u jednoga Boga.
Liturgija se završila i narod se počeo razilaziti. I Platon je izašao sa istim stavom tijela kao
kad je ulazio u hram. Vani, oko staze čekaju ga mladi monasi i monahinje sa nekoliko knjiga
u ruci. Pojavljuje se i Platon.
MONAH TADIJA: To li je taj?...To njemu se priča da je ostario?
MONAH JOVAN: Možda treba da ga malo omekšamo i poučimo? Gord je.
MONAH STEFAN: Potrebno je njemu mekšanje!
Platon zastade i okrenu se prema njima smireno.
PLATON (
Blagim, ali živahnim glasom
.): Hristos po srijedi nas, braćo i sestre.
MONAH ATANASIJE (
Živahnim glasom.
): Daj Bože da jeste i da bude!
PLATON: Kao da sam, maločas, čuo od vas da želite da me mekšate i poučite? (
Pauza. On je
pažljivo posmatrao svakoga od njih, pojedinačno
). Ali, prije nego što počnete da delate, ja,
starac, reći ću vam ovo: Mekšali su me mnogi silnici! A čuli ste da sam poduže vrijeme
