STRUKTURA PRAVA
(SKRIPTA)
I PRAVNA NORMA
-norma znači pravilo
-pravo - društvena norma
-društvo - organizirana zajednica ljudi upravo zbog toga što se ponašanje ljudi u društvu i formiranje njihovih
uzajamnih odnosa upravlja i usmjerava nekim pravilima
Za pravnu normu nije bitno:
1. njezin sadržaj
2. njezin oblik
3. koliko će dugo biti na snazi
-uz državnu vlast i razne organizacije i zajednice donose pravne norme, a u slučaju povrede tih pravila, provode i
sankcije
-svaka 'državna vlast' ujedno je i 'pravna vlast', ali svaka 'pravna vlast' nije ujedno i 'državna vlast' - pojam 'pravne
vlasti' širi je od pojma 'državne vlasti'
-pojam pravne vlasti:
-'pravo na pravo', tj. pravo određenih čimbenika da donose i provode pravne norme, kao i da određuju sankcije (kazne)
u slučaju povrede tih normi
Za pravnu normu bitne su ove karakteristike:
1.
njezina vezanost uz državu i druge pravno-stvaralačke čimbenike:
1. pravna norma proistječe iz državne organizacije ili drugih pravno stvaralačkih oraganizacija, tj. da je njihovi
organi stvaraju
-stvaranje pravnih normi možemo nazvati:
-
neposrednim stvaranjem
- postoji kad organi propisuju pravila koja nisu egzistirala do te mjere kao neka druga vrsta
socijalnih normi u dotičnoj zajednici
-
posrednim stvaranjem
- kada državni organi i drugi pravno-stvaralački čimbenici sadržaj za neko pravno pravilo
nalaze već u nekoj drugoj postojećoj društvenoj normi
-oni tu društvenu normu (običaj, moral i sl) uzimaju u pravnu sferu i dodjeljuju joj pravnu sankciju, te je tako
pretvaraju u pravnu normu
2. svrha pravne norme je ostvarivanje državnih ciljeva
, motiviranjem ljudskog ponašanja u određenom pravcu
-utječući na ljudsko ponašanje, pravna pravila ostvaruju pravni poredak
-imati odgovarajući pravni poredak bitan je cilj svake državne vlasti
3. država i ostali pravno-stvaralački čimbenici ne samo da stvaraju pravna pravila, nego ih vežu za sebe tijekom
čitave daljnje egzistencije
-oni ih mogu djelomično ili u potpunosti mijenjati, ukinuti, te ih samo oni mogu službeno objašnjavati i tumačiti
4. za prekršaj (povredu) pravne norme, sankciju (kaznu) mogu određivati i provoditi jedino državni organi
Zaključak : pravna je samo ona socijalna norma, koja je u svom postanku, egzistenciji i prestanku vezana uz djelatnost
državnih organa.
2.
njezina učinkovitost, djelotvornost, efikasnost:
-pod ovime smtramo njezino svojstvo utjecaja na ljudsko ponašanje, te da se njezinim zahtjevom formuliraju društveni
odnosi
-egzistencija i prestanak društvenih normi vezeni su uz državu samo relativno jer ono što država zahtijeva, društvo
mora prihvatiti
-pravna norma je zahtjev koji donositelj norme upućuje drugima za motivaciju njihovog ponašanja; donositelj pravne
norme naziva se
adresant
, a oni kojima je pravna norma upućena nazivaju se
adresati
-adresati pravne norme u državi jesu pojedinci i udruženja pojedinaca, nazivamo ih pravni subjekti, što znači da su
nositelji ovlaštenja i dužnosti, koje im daje pravni poredak
-pravni subjekti - pojedinci mogu biti:
-vlastiti državljani
-strani državljani
-udruženja pojedinaca nazivaju se pravne osobe; u taj se pojam mogu ubrojiti i državni organi, samo oni kojima je to
svojstvo priznato posebnim pravnim propisima
-pravne norme po sadržaju, tj. prema svojim zahtjevima idu za tim da pravni subjekti (adresati) ostvare ili ne povrijede
određene društvene vrijednosti
-u svakoj državnoj zajednici postoji sustav službenih društvenih vrijednosti, a to su one koje ističe, zaštićuje i želi
unaprijediti vlast određene zajednice
-te su vrijednosti izrazi njezinih potreba, težnji i interesa
PRAVNA NORMA S OBZIROM NA ADRESATE
Ona može biti:
opća
-ona koja se upućuje svim građanima na državnom području (npr. Krivični zakon Rebublike Hrvatske)
posebna
-ona koja se upućuje samo određenoj grupi građana, a ne svima (npr. Zakon o javnim službenicima)
pojedinačna
-upućuje se pojedincu, ili većem broju pojedinaca, ali joj je glavna značajka da pravno rješava neki individualni slučaj,
koji je ujedno u svim svojim elementima i neponovljiv (npr. sudska presuda)
PRAVNA NORMA S OBZIROM NA TERITORIJALNU VALJANOST
1. partkularna pravna norma
-propis koji vrijedi samo za određeno područje, dio državnog teritorija
2.
generalna pravna norma
-propis koji vrijedi na čitavnom državnom teritoriju
Načelo teritorijalnosti pravnog sustava
- pravna pravila jednog pozitivnog sustava u načelu vrijede samo na
određenom državnom teritoriju, ali ima i izuzetaka;
transteritorijalno reguliranje
- svaki pravni poredak teži da što više pravno zahvati ponašanje svoga građanina, koji se
trenutno ne nalazi unutar državnih granica one države čiji je državljanin, već se nalazi u nekoj drugoj državi, stranoj
zemlji (između država uglavnom do transteritorijalnog reguliranja dolazi na osnovi recipročnosti)
Dva su načela mjerila pravnog reguliranja
:
1. teritorijalno načelo
-bilo tko da se nalazi na jednom državnom teritoriju, potpada pod pravni poredak koji vrijedi na tom teritoriju
2. personalno načelo
-na bilo kojem teritoriju se nalazila jedna osoba, potpada pod pravni poredak zemlje čiji je ona državljanin
Danas postoji kombinacija u primjenjivanju teritorijalnog načela s personalnim; teritorijalno načelo vrijedi redovito, a
personalno iznimno.
Izuzeci od načela teritorijalne valjanosti pravnih pravila
;
pravna pravila druge zemlje mogu se u određenim okolnostima primjenjivati u našoj zemlji, to su slučajevi s
elementom inozemnosti.
Na području međunarodnog prava ta se pojava obično naziva:
načelo ekstritorijalnosti
; to je skup određenih pravnih povlastica za osobu i osoblje diplomatskog predstavnika jedne
zemlje u drugoj zemlji, a one obuhvaćaju: osobnu nepovredivost, izuzeće od sudbenosti (imunitet)...
PRAVNA NORMA S OBZIROM NA VREMENSKU VALJANOST
Dva bitna pitanja:
1. odkad vrijedi pravno pravilo?
2. dokad vrijedi pravno pravilo?
Norma vrijedi kao pravna, ako ispuni ove uvjete:
1. ako je donenesa od nadležnog državnog organa ili nekog drugog pravnostvaralačkog čimbenika
2. ako je donesena pravno predviđenim postupkom
3. ako je svojim sadržajem zakonita (tj. u skladu sa sadržajem više pravne norme)
4. naravno, ovi uvjeti vrijede pod pretpostavkom da već postoji učinkoviti pravni sustav i da se radi jedino o donošenju
nižih pravnih normi na više
Odredba da jedno pravno pravilo stupi na snagu može biti formulirana na dva načina:
1. dan stupanja na snagu je određen pojedinačno za to pravno pravilo
2. dan stupanja na snagu je određen općenito za niz pravnih pravila
Vremenski rok između objave zakona i njegovog stupanja na snagu (redovito nakon osam dana) zove se
vacatio legis
.
Svrha je zakonskoj vakaciji da se u tom razdoblju omogući svim građanima (državnim građanima i građanima u užem
smislu) upoznavanje sadržaja tog zakona. Kad prođe rok zakonske vakacije, nitko se ne može izgovarati da mu taj
Zakonodavac, da bi stvorio takve opće pravne norme služi se posebnom tehnikom izražavanja:
1. u I. djelu svoje normativne izjave ili norme - hipoteza, mora na apstraktan način predvidjeti i tipično opisati događaj
(ponašanje), koji je pretpostavka za primjenu te pravne norme
2. u II. djelu svoje normativne izjave ili norme - dispozicija, mora na izričit način ili po logičkom smislu dati
adresatima na znanje da on takvo ponašanje zabranjuje, zahtijeva, ili dopušta
3. u III. djelu svoje normativne izjave ili norme - sankcija, on nagoviješta koja će sankcija (kazna) uslijediti za one koji
nisu postupili u skladu s njegovom zapovijedi ili zabranom, iznesenom u II. djelu njegove normativne izjave
Opća pravna norma konstituirana je od tri dijela, no formalno ih rijetko posjedujesva tri..smatra se: ako za određeno
ponašanje državni organi propisuju kazne, znači da ga i zabranjuju, bez obzira na to što to nisu izričito istaknuli.
Zapovijed ili zabrana, u općoj pravnoj normi može biti skrivena, ali stvarno ona postoji i mora postojati, pa je adresati
mogu vrlo lako otkriti.
Tri djela koja stvarno ima opća pravna norma nose i posebne nazive:
1. hipoteza
2. dispozicija
3. kazna
PRAVNA NORMA S OBZIROM NA SVOJ IDENTITET
Državna je vlast u krajnjoj liniji, izraz ekonomskih i političkih interesa vladajuće klase.
Ali, razna područja društvenog života nisu jednako važna za postizanje bitnih ciljeva državne vlasti.
Državna vlast raspoređuje i odabire društvene odnose na one važne, manje važne ili nevažne za svoje postojanje.
Pravna vlast može različita područja društvenog života:
1. regulirati
2. ne regulirati
Ali i one odnose koje državna vlast regulira svojim pravilima, možemo regulirati u različitom obliku i s različitim
itenzitetom. Po karakteru svoje dispozicije čitava norma dobiva karakter i naziv.
U tom smislu pravnoj vlasti stoje na raspolaganju ova pravila različitog itenziteta:
1. kategoričko pravo (ius cogens)
-ona, koja se neizostavno hoće primjeniti onako kako su i donesena, adresatima ne ostavljaju nikakvu slobodu u
postupanju
-imaju samo jednu mogu mogućnost i dužnost ponašanja adresatu, te je one ne može mijenjati
2. disjunktivno pravo:
-ono koje daje slobodu u ponašanju adresatima
1. alternativno
-norme, kojima zakonodavac daje adresatima nekoliko mogućnosti ponašanja, od kojih on bira jednu, ali je striktno
vezan da ponuđene njih i ne može izmisliti neku novu mogućnost
2. dispozitivno
-norme koje se primjenjuju samo kad adresati nisu sami izvršili zakonom dopuštenu, slobodnu raspoložu
-mogu se nazvati 'pravilima slobodne raspoložbe', jer tu pravna vlast upućuje adresata da sam stvori pravilo za
ponašanje, i što god on normira, pravna vlast priznaje kao pravno pravilo i zaštićuje sankcijom, no ako se adrest ne
posluži tom mogućnošću, onda će biti onako kako je predvidjela pravna vlast
Od kategoričkih, preko alternativnih normi, do dispozitivnih, javlja se sve veća sloboda adresata, i obrnuto.
ODREĐENOST DIJELOVA PRAVNE NORME
Dijelovi pravne norme mogu biti formulirani s većom ili manjom preciznošću.
Ovisno o tome, adresat može, primjenjujući dotičnu normu, postupati više ili manje slobodno.
Adresant norme, može zahtijevati da adresat pri primjeni dotične norme iskaže slobodu, samoopredjeljenost, vlastitu
volju ili nadzor.
Postoji:
1. strogo (apsolutno) određena
2. relativno određena
3. neodređena
hipoteza, dispozicija ili sankcija.
1. apsolutno određena hipoteza
- ako je zakonodavac precizno utvrdio događaje uz koje je nadovezao dispoziciju i sankciju, takve hipoteze prijeko su
potrebne grani krivičnog prava
relativno određena hipoteza
-ako zakonodavac uvjete nije mogao ni htio točno utvrditi, već je upotrijebio relativno utvrđenu hipotezu; postojanje
izuzetnih prilika
neodređena hipoteza
-ne postoji, jer može biti samo više ili manje neodređena
2. apsolutno određena dispozicija
-redovito tvori kategoričku normu i ona je pravno pravilo čiji je zahtjev točno određen
relativno određena dispozicija
-ima nekoliko vrsta:
1. dispozicije sa standardima
-općeniti izrazi, kojima adresant namjerno nije dao konkretan sadržaj, već je ostavio da to učini i odredi adresat pravne
norme (državni organ i građanin)
2. dispozicije s ograničenim izborom:
a) alternativne dispozicije
-ova dispozicija daje adresatu nekoliko mogućnosti za ponašanje, što znači da je adresat slobodan izabrati bilo koju od
danih mogućnosti, ali, on je striktno vezan za broj danih mogućnosti i ne može izmisliti novu
b) dispozicije s limitacijom
-one u kojima se adresatu postavlja gornja i donja granica za opseg njegova ponašanja, unutar kojeg on može neovisno
stvoriti odluku, ali ipak poštujući elemente konkretnog slučaja koji se pred njim nalazi (koriste se pretežito u području
kaznenog prava)
-ovdje se zakonodavna tehnika može osloniti na:
- limitiranje minimuma (najniže granice)
- limitiranje maksimuma (najviše granice)
- limitiranje minimuma i maksimuma
c) dispozicije ograničene 'javnim interesom' (diskrecijska ocjena)
-državna vlast mora zbog praktičnosti svojim organima dati slobodu u neposrednom reguliranju, i dopustiti im da u
okviru danih ovlaštenja postupe na najsvrsishodniji način
-te dispozicije se upućuju državnim tijelima,
a ona ocjenu daju:
- na temelju, po dopuštenju i u okviru višeg propisa
- u okviru svoje nadležnosti
- ova je diskrecijska ocjena obvezna za adresate
- ona se obavlja u javnom interesu;
što znači interes pravnog poretka, a ne jednog ili nekih pojedinaca
-ovlaštenje na alternative koje se mora provoditi u javnom interesu (kojim je ograničen njezin nositelj)
-ona je slična alternativnoj dispoziciji, jer se kod obje daje nekoliko mogućnosti adresatu, ali ipak postoji razlika;
- alternativna dispozicija se daje adresatu kao obveza, a diskrecijska ocjena kao pravo i obveza
- izborom kod alternativne dispozicije stvara se obveza prema državnoj vlasti i sebi, a kod diskrecijske se stvara i
obveza prema trećim osobama
d) dispozicije na slobodnu raspoložbu (dispozitivne norme)
-njihovo izvršenje je ostavljeno slobodnoj raspoložbi adresata, jer postoje određeni društveni odnosi za koje
zakonodavac smatra da je najbolje da ih adresat normativno riješi
-adresat treba zastupati kao 'mali zakonodavac' koji sam donosi normu za dotični društveni odnos
-ako adresat ne iskoristi tu zakonodavnu dozvolu, prema kojoj bi sam trebao stvoriti normu, onda će se taj odnos
riješiti normativnim zahvatom samog zakonodavca, koji upotrebljava ovakvu tehniku;
- unaprijed formulira normu za određeni društveni odnos i kao da je drži u pričuvi
- primjenu i efikasnost te norme čini ovisnom o volji adresata, i to običnom kauzulom - ako odnosan stranka/e drukčije
ne odredi/e
-stranka - adresat norme koji je njome pozvan da sam stvori normu
OBLICI NORMATIVNOG IZRAŽAVANJA
U početku razvoja državnopravne organizacije prevladavao je usmeni oblik pravnih pravila. To je uvjetovao razvoj
tadašnjeg društva, u kojem su pismenost i sredstva publiciranja bila na vrlo niskom stupnju. U takvim je uvjetima
samo malom broju pripadnika dotičnog društva bilo moguće stvarati pravna pravila, ili sudjelovati u njihovom
stvaranju i dobro ih poznavati. Ostali dio društva živio je u pravnom neznanju.
Pronalazak tiska, širenje pismenosti, a time ujedno i slobodarskih ideja, značajno je utjecalo na stvaranje i poznavanje
prava. Tako pravni propisi mogu postati poznati svakom građanu. Taj se proces upoznavanja prava josš jače usavršio
(odnosi li se efikasnost pravnog pravila na na efikasnost didpozicije ili na efikasnost njegove sankcije)
2. koliko je ta 'potrebna mjera učinkovitosti'?
Pravna je norma u svom općenitom obliku sastavljena od
-hipoteze
(predviđanje određenih događaja, koji se, sko do njih dođe, preobraćaju u pravne činjenice,a eventualno i
sankcije, krajnji rezultat je pravni odnos)
-dispozicije
(središnji dio pravne norme, zahtjev koji upućuje adresant norme adresatima)
-sankcije
(prijetnja prisilnim izvrđavanjem prekršitelju dispozicije)
Dispozicija je središnji i bitni dio pravne norme, koja može biti bez bez hipoteze (pojedinačne pravne norme), bez
sankcije (lex imperfecta)...ali pravno pravilo ne može biti bez dispozicije, jer je ona zahtjev, 'ono što treba biti'.
U težnji pravnog pravila da se ostvari odgovarajućim ponašanjem adresata mogu nastati ove situacije:
1. adresatovo ponašanje u skladu je s dispozicijom pravne norme, primarna dispozicija je efikasna, zgog čeka je
sankcija, sekundarna dispozicija neefikasna jer ne dolazi do njezine primjene (efikasnost)
2. adresatovo ponašanje nije u skladu s dispozicijom norme, primarna dispozicija je neefikasna, te stupa u na snagu
sankcija, sekundarna dispozicija koja je efikasna (efikasnost)
3. postoji mogućnost da dispoziciju ne posluša, a sankciji izbjegne, znači da je neefikasna primarna i sekundarna
dispozicija (neefikasnost)
Primarna i sekundarna efikasnost nisu razdvojene, već su u normi i stvarnosti povezane. Kad se kaže da je pravno
pravilo efikasno, pod tim se razumijeva bilo primarna bilo sekundarna efikasnost. Ali, činjenica postojanja jedino
sekundarne efikasnosti za neko pravno pravilo ili čak za sustav pravila, ima posebno političko (socijalno obilježje).
PRAVNA ODGVORNOST I SVRHE KAŽNJAVANJA
Kakva je svrha kazne, što se kažnjavanjem želi postići?
1. Kažnjavanjem se želi postići osveta ili reakcija društva i države na počinjeno protupravno djelo, ono je mehanička
posljedica postojećeg uzroka, a taj je uzrok protupravno djelo. Posljedica (kazna) mora biti jedan ekvivalent uzroka
(protupravnom djelu). Kazna je mehanička omazda.
2. Mora se omogućiti prekršitelja da čini (ili ponovo čini) protupravna djela, izolacijom od društva ili drugim mjerama.
To shvaćanje u teoriji krivičnog prava obično se naziva socijalna prevencija. No kažnjavanje koje provode organi
mora više upozoriti sugraĐane, nego djelovati samo na počinitelja protupravnod djela. Kaznom se ne provodi
represalija nego opća prevencija, njezina je svrha upozoriti sve ostale graĐane da ne čine protupravna djela. To se
shvaćanje običava nazvati generalna prevencija.
3. Treća ideja o kazni: preodgoj delikventa i njegovo ponovno 'vraćanje društvu'.
U racionalnosti i humanizaciji svrhe, načina i procesa kažnjavanja, ljudsko je društvo stalno napredovalo.
PRAVNE NORME BEZ SANKCIJE
-'leges imperfectae'
Nije bitno za pravnu narav nekog pravila da ima sankciju i da je sankcija u pravnoj normi predviĐena, već je bitno da
postoji stvarna mogućnost da državni organi sankciju i naknadno odrede. Kad se zapazi da ustavne norme nemaju
predviĐenu pravnu sankciju za njihovo kršenje zaključuje se da one ni nisu pravne norme.
Bitno je pitanje: postoji li organ koji sankciju može naknadno odrediti i osigurati kazneno izvršenje zbog prekršaja
ustavnih normi?
Razlikujemo dvije situacije:
1. uvjete kada ustavne norme krši pravni subjekt, koji nije najviši državni organ
-u ovoj situaciji nema nikakve pravne prepreke da organ sankciju naknadno odredi i da je određeni državni organ
provede
2. uvjete kada ustavne norme krši najviši državni organ, onaj koji je suveren
-ovdje nema organa koji bi naknadno odredio sankciju; ali suvereni organ može tim kršenjem izazvati negativne
političke posljedice, tj. on može biti politički odgovoran, a ta odgovornost može negativno utjecati na stabilnost
njegove političke vladavine
Pravne norme mogu biti bez sankcije, ali ne mogu biti bez državnog organa koji bi sankciju naknadno odredio i
osigurao kazneno izvršenje.
Ustavni propisi su dualističke naravi;
-pravne (u odnosi na druge državne organe i građane)
-političke (u odnosu na suvereni organ)
