Emocije i pamćenje
20.1.2006.
Kao što se raspoloženja i emocije manifestiraju u ponašanju, tako se njihov utjecaj
odražava i na kognitivne procese, među kojima je dugoročno pamćenje dosad plijenilo
najveću pozornost istraživača. Pamćenje je važno ne samo kao fenomen po sebi, već kao
komponenta praktički svih procesa mišljenja: percepcija, socijalno prosuđivanje, rješavanje
problema - svi ovise o dozivu i korištenju pohranjenih informacija. Iz toga slijedi da ako
emocije utječu na kodiranje, konsolidaciju i/ili doziv informacija iz pamćenja, te
zaboravljanje, time utječu na ogroman dijapazon mentalnih procesa (Haviland-Jones i Lewis,
2000).
Postoji mnogo načina na koje emocije mogu utjecati na pamćenje, a najpoznatiji
fenomeni su:
a) ovisnost o emocionalnom stanju ili «state dependent memory» - odnosi se na pojavu
da je dosjećanje bolje kad se nađemo u istom emocionalnom stanju kao i kad smo materijal
učili, s tim da pritom nije bitno o kojem se afektivnom svojstvu radi (Zarevski, 2002).
Ucros (1989; prema Eysenck i Keane, 2000) je pregledao rezultate 40 objavljenih
istraživanja ovog fenomena i pokazalo se da on nije jako izražen, već da postoji umjerena
tendencija boljeg pamćenja materijala kad se raspoloženje pri učenju poklapa s onim pri
dosjećanju, i da su efekti općenito jači kad su ispitanici u pozitivnom raspoloženju i kad se
ljudi nastoje sjetiti osobnih događaja, za razliku od materijala kojem nedostaje osobni značaj.
b) podudarnost raspoloženja ili «mood congruity»- dosjećanje je najuspješnije kad se
emocionalna obojenost materijala koji se uči sukladna sa raspoloženjem ispitanika u vrijeme
učenja.
Tipična eksperimentalna procedura sastoji se u induciranju određenog raspoloženja,
nakon čega slijedi učenje liste riječi ili čitanje priče koja ima emocionalno obojen sadržaj
(Eysenck i Keane, 2000). Nakon što se raspoloženja ispitanika vrati u normalu podvrgava ih
se testu dosjećanja riječi s liste ili sadržaja priče.
Bower i sur. (1981; prema Eysenck i Keane, 2000) rabili su takav nacrt u istraživanju
podudarnosti raspoloženja. Ispitanici su hipnozom inducirani u tužno ili sretno raspoloženje, a
zatim su čitali priču o dva studenta, Jacku i Andreu. Jack je opisan kao vrlo depresivan i
bezvoljan, zbog problema u akademskom životu, s djevojkom i u igranju tenisa, dok je Andre
vrlo sretan , zato što mu se život odvija po planu u svim navedenim područjima. Ispitanici su
se više identificirali sa likom čije se raspoloženje podudaralo s vlastitim, te su se zapamtili
više informacija vezanih uz taj lik.
c) podudarnost mišljenja ili «thought congruity» - ova pojava se može istraživati na
više načina od kojih su dva najčešća. Prvi način je da se ispitanicima prezentira lista riječi
sastavljenja od ugodnih i neugodnih riječi, zatim prolaze kroz postupke indukcije
raspoloženja, a nakon toga ih se testira za dosjećanje. Pretpostavka je da će se ispitanici
uspješnije dosjećati ugodnih riječi ako su prošli indukciju u pozitivno raspoloženje, i obrnuto
– indukcija u negativno raspoloženje rezultirat će boljim dosjećanjem neugodnih riječi.
2
