Reciklaža metalnog otpada
UNIVERZITET U KRAGUJEVCU
Čačak, 2014
Predmet: Ekološki menadžment
Smer: Preduzetnički menadžment
SEMINARSKI RAD
Tema: Reciklaža metalnog otpada
Profesor:
Student:
dr Branka Jordović
Marina Demirovic 88/2013
Andrea Majstorović 31/2013
Reciklaža metalnog otpada
SADRŽAJ
ŠTETNOST METALNOG OTPADA PO ŽIVOTNU SREDINU I ŽIVOT NA ZEMLJI....................6
VAŽNOST RECIKLIRANJA METALNOG OTPADA...............................................................6
RAZVOJ PROIZVODNJE I POTROŠNJE ALUMINIJUMA SA OSVRTOM NA
NASTAJANJE OTPADAKA ALUMINIJUMA I LEGURA ALUMINIJUMA...................................9
VRSTE SEKUNDARNIH SIROVINA ALUMINIJUMA I LEGURA ALUMINIJUMA..12
PROIZVODNJA LEGURA ALUMINIJUMA IZ SEKUNDARNIH SIROVINA..............14
SAKUPLJANJE, TRANSPORT ISKLADIŠTENJE OTPADAKA....................................16
PRIPREMA OTPADAKA ALUMINIJUMA ZA PRERADU............................................16
PRERADA OTPADAKA I PROIZVODNJA LEGURA ALUMINIJUMA.......................19
USPEŠNI PRIMERI „ZA ČISTU SRBIJU“ -RECIKLIRANJEM DO USPEHA-.............................27

Reciklaža metalnog otpada
2. RECIKLAŽA OTPADA
Pod reciklažom se podrazumeva izdvajanje materijala iz otpada i njihovo ponovno
korišćenje. Uključuje: sakupljanje, izdvajanje, preradu i izradu novih proizvoda od
korišćenih delova ili materijala. Reciklaža je pojam kojim se može opisati proces
pretvaranja "otpada" u sirovine od kojih mogu nastati novi proizvodi. Reciklaža je
deo integralnog sistema upravljanja otpadam i nalazi se na treüem mestu u
hijerarhiji upravljanja otpadom.
Sistem prikupljanja i recikliranja razlicitih vrsta otpada nije samo ekološko pitanje,
ujedno je i ekonomski i energetski potencijal jedne zemlje. Reciklaža ima ekološki,
ekonomski i društveni značaj:
1. utiče na podizanje ekološke svesti,
2. pomaže u sprečavanju zagađenja životne sredine,
3. štedi prirodne resurse,
4. za izradu proizvoda od recikliranih sastojaka često se troši manja
količina energije nego za izradu istog proizvoda od sirovina,
5. reciklažom se smanjuje količina otpada koji se šalje na deponije i
ublažava problem odlaganja otpada.
Širom sveta činjenice i statistički pokazatelji za reciklažu u velikoj meri variraju
između zemalja. U Japanu se reciklira 80%-90% otpada, u zemljama EU 30%-
40%, a u Srbiji samo 6%-8%. „Zelena tehnologija“ je jedan segment svetske
ekonomije koja je pokazala stabilan rast tokom poslednjih teških ekonomskih
vremena. Zeleni trendovi i predviđanja za 2011 između ostalog obuhvataju
smanjenje otpada, reciklažu i ponovno korišćenje. Duže vremena trend u Evropi i
svetu je postizanje harmoničnog odnosa ekonomije i ekologije tj. takozvani održivi
razvoj.
2.1. STANJE U SRBIJI
Neadekvatno upravljanje otpadom predstavlja jedan od najvećih problema sa
aspekta zaštite životne sredine Republike Srbije i isključivo je rezultat
neadekvatnog stava društva prema otpadu. On se prvi put javio u periodu ubrzane
industrijalizacije zemlje, koga je pratila realna opasnost od iscrpljivanja nekih
strateških resursa u vrlo kratkom vremenskom periodu i progresivni rast ukupne
količine svih vrsta čvrstog otpada. Ta dešavanja nije pratila odgovarajuća politika
zaštite životne sredine.
U Srbiji se 97% otpada nalazi na deponjama, što je najmanje ekonomična i
ekološki opravdana opcija za upravljanje otpadom. Austrija, na primer, reciklira
Reciklaža metalnog otpada
toliku količinu otpada, dok samo tri odsto završi na deponiji. U 2010 godini od
ukupnog amabalažnog otpada koji se procenjuje na pola miliona tona, trebalo je da
se sakupi i reciklira svega 5% ili 25000 tona. Sa 2,5 miliona tona generisanog
komunalnog otpada godišnje Srbija spada među poslednje zemlje u Evropi.
A reciklažna industrija je u fokusu svuda u svetu. Naime, sve je veća politička
svest da se mora rešavati ozbiljno ovaj problem, sve je veća urbanizacija i ona
zahteva i adekvatne uslove življenja, a sve je veći u svetu nivo trgovine
materijalima pogodnim za reciklažu. Ovakvi trendovi se primećuju i u Srbiji.
Građani Srbije godišnje bace 227000 tona otpadnog papira, kada bi se reciklirao
spasilo bi se 3,8 miliona stabala drveća. U našoj zemlji se godišnje proizvede i baci
miljardu i po plastičnih kesa, jedna kesa se koristi 20 min., a treba joj 300 godina
da bi se razložila u prirodi.
U Srbiji se godišnje uveze oko 85000 tona otpadnog papira od koga se pravi i
izvozi karton, umesto da prikupljamo sopstveni. Na deponijama širom zemlje
nalazi se staklo koje ima mogućnost da se reciklira 100% i da se neograničeno puta
iznova koristi. Sakupljeni stakleni otpad se iz kontejnera odnosi u fabrike za
proizvodnju stakla, gde se sortira po boji, zatim pere da se uklone nečistoće. Tako
sortirano i oprano staklo se dalje usitnjava, i meša sa novim sirovinama (pesak,
voda, kreč) i tokom proizvodnog procesa zagreva na 1600 stepeni. Nakon toga se
proizvedeno staklo automatski duva, odnosno istiskuje u kalupe, na kraju procesa
nastaje nova boca. Reciklažom jedne flaše od stakla uštedi se energija koja je
dovoljna da sijalica od 100W svetli 4h, 1 reciklirana staklena flaša sačuva toliko
energije koliko je potrebno kompjuteru da radi 25 minuta. Aluminijum, čelik, bakar
i drugi metali su posebno vredne vrste otpada jer spadaju u neobnovljive prirodne
resurse. Većinu metala je moguüe preraditi. Na primer konzerve su većinom od
aluminijuma. Proizvodnjom novog od starog aluminijuma uštedi se i do 95%
energije. Reciklažom limenki mogu nastati metalni delovi mašine za veš, ili delovi
za automobile, dok se proizvedeni reciklirani čelik koristi za izradu autokaroserija,
čeličnih nosača ili delova motora. 1 reciklirana konzerva uštedi toliko energije da
može da je koristi televizor 3 sata. U većini prodavnica u Srbiji se većinom mogu
naći isključivo plastične kese umesto papirnih i biorazgradivih. Ne postoje u
zadovoljavajućoj meri kontejneri za razvrstavanje i reciklažu otpada.

Reciklaža metalnog otpada
kroz zagađivanje životne sredine. Jalovine rudnika metala izložene su neprekidnom
dejstvu vetra. U njima se odvijaju hemijski procesi rastvaranja većine prisutnih
minerala teških metala i spirala njihovih jona u vodotokove, čimese ugrožavaju, a
negde i u potpunosti uništavaju biljke i životinje.
4. RECIKLIRANJE METALNOG OTPADA
Potrošnja metala i energije u Svetu ima zabrinjavajući tempo rasta. Rezerve se brzo
troše. Metalni otpad predstavlja vrlo značajan sekundarni resurs, čijim se
sakupljanjem i vraćanjem u proces ponovne prerade značajno smanjuje potrošnja
primarnih sirovina,produžuje vek trajanja njihovih rezervi i smanjuje zagađenje
životne sredine. Ponovno korišćenje metala iz otpada, kao i uopšte ponovno
korišćenje drugih materijala naziva se recikliranje (reciklaža). Od svih komponenti
komunalnog otpada, najlakše se reciklira čelik, koji se smatra 100% reciklabilnim.
Aluminijum iz reciklaže opredstavlja idealnu sirovinu za izradu ambalaže za
prehrambene proizvode.
Slika 1. Reciklaža metala
4.1. RECIKLAŽA ALUMINIJUMA
Aluminijum je metal koji je za relativno kratko vreme uspeo da se svojim
izvanrednim tehničkim, estetskim i drugim pozitivnim svojstvima, nametne
konstruktorima i projektantima tako da je njegova oblast primene šira nego kod
drugih metala. Čist aluminijum nema veliku primenu zbog loših mehaničkih i
livačkih svojstava. Svojom sposobnošću legiranja sa raznim drugim metalima
omogućeno je dobijanje tri i više komponentnih legura. Razvojem određenih
tehnologija pripreme liva i procesa livenja, ostvarene su strukture sa unapred
zadatim mehaničkim, fizičko-hemijskim i tehnološkim svojstvima, tako da se te
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti