Pitanja za odnose s javnošću
1.
Definišite pojam „odnosi s javnošću“.
Postoje brojne definicije odnosa s javnošću. Američka strukovna udruga odnosa s javnošću
(Public Relations Society of America - PRSA) definira odnose s javnošću kao "proces
strateške komunikacije koje gradi uzajamne korisne odnose između organizacije i njenih
javnosti". Odnosi s javnošću su društvena znanost koja analizira trendove, predviđa njihove
posljedice, savjetuje menadžere i provodi planirane programe akcija sa svrhom da služe
organizacijskom i javnom interesu. Praktičari odnosa s javnošću planiraju, uspostavljaju i
održavaju dobar glas i međusobno razumijevanje između organizacije i njenih javnosti. Neki
autori smatraju da su odnosi s javnošću istovjetne propagandi.
2.Prednosti i nedostaci PR-a?
PREDNOSTI PR-a
PR je omogućio organizacijama da budu više odgovorni prema javnostima
Praktičari služe javnom interesu jer osiguravaju jasne poruke
Praktičari su povećali znanje javnosti o organizaciji
NEDOSTACI
Stvaranje pseudo-događaja koji ne služe interesima organizacije ili javnosti.
Skrivanje činjenica od javnog interesa
Smanjenje povjerenja u tvrtke, političare, nevladine organizacije
3.Objasnite „event marketing“?
Ako zanemarimo klasične definicije, Event marketing prevodimo kao «organiziranje
događaja». Pod tim podrazumijevamo specijalna sponzorirana događanja koja plijene pažnju
publike i medija te ostaju zabilježena u sjećanju.
Eventi su vrlo često poslovne prirode, ali imaju i elemente društvenog događaja te se mogu
okvirno sistematizirati u 4 grupe:
Proslave
(sajmovi, smotre, karnevali, vjenčanja, godišnjice, rođendani i slično)
Edukacije
(konferencije, sastanci i slično)
Promocije
(lansiranje proizvoda, modne revije i slično)
Komemoracije
.
Razlozi za organiziranje Eventa razlikuju se ovisno o djelatnosti poduzeća, a najčešći su:
podizanje zapaženosti, stvaranje pozitivnih asocijacija i povjerenja, jačanje imidža,
zbližavanje s klijentima, nagrađivanje zaposlenih ili korištenje prilike za promociju.
4.Zašto firme rade kampanje i organizuju događaje?
Specijalni događaji kao što je događaj „otvorena vrata“ ili obilasci kompanija dobar su način
da ljudi nauče o tome gdje zaposleni u preduzeću rade i šta rade. Obilasci su obično
namjenjeni potrošačima ali se također mogu organizovati za specijalne grupe posjetilaca kao
što su studenti, naučnici i članovi privrednih komora. U jednoj je kompaniji utvrđeno da
njihovi prodajni predstavnici nisu nikada ustvari vidjeli gdje se proizvode proizvodi koji oni
prodaju. Kao rezultat toga tim za odnose s javnošću razvio je program posjete fabrici koji će
dati prodajnom osoblju više informacija „iz prve ruke“ o kvalitetu proizvoda koje oni prodaju
i više motiva da to rade. Kompanijska sponzoriranja drugih specijalnih događaja, kao što su
Olimpijske igre naprimjer su također važno sredstvo odnosa s javnošću. Ulaganje u
sponzorstva danas rastu, jer sponzorstvo omogućuje veliku medijsku pokrivenost. Događaji
koje kompanija sponzorira su također dobri kao motivatori za zaposlene u kompaniji koji
posjećuju ili učestvuju u takvim događajima.
Ciljevi
organizacije
specijalnih
događaja:
-Poboljšanje
imidža
organizacije;
-Uspostavljanje
kontakta
među
određenim
grupama
ljudi
-Upoznavanje šire javnosti sa nečim što je u vezi sa radom organizacije
-Namera da se učesnici specijalnog događaja angažuju na nekom projektu
-Stvaranje pozitivnog odjeka u medijima
i dr.
5. Šta predstavlja lobiranje?
(eng.
lobbying
) označava način zastupanja interesu politici, u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti te
utjecaj kroz osobne kontakte na javno mnijenje preko medija.
Primjerice sindikati, nevladine organizacije i druge udruge kao i veće tvrtke koriste svoj
utjecaj na donošenje specifičnih zakona koju su u njihovom interesu. Isto tako članovi udruga
dobivaju za njih relevantne informacije pomoću kojih se u pravilu mogu predvidjeti neke
odluke koje imaju utjecaj na udruge i njihove članove. Lobiranje je metoda utjecaja na
donositelje odluka i procese donošenja odluka uz odredenu strategiju. Radi se o selektivnim
utjecajima na donošenje određenih odluka, ali ne i o suradnji na oblikovanju državno-
političkih koncepcija.
