Osnovi sociologije prava
Osnovi sociologije prava
1. Pojam,metode I teorijski element metod
Nauka je delatnost sticanja znanja koja se odvija na osnovu nekih pretpostavki i zasniva na primeni preciznih procedura u
cilju formulisanja logički sređenih I teorijski koherentnih iskaza o iskustvenoj stvarnosti. Naučni metod je element
unutrašnje strukture nauke koji nam pokazuje kako nauka dolazi do znanja tj.kako se odvija naučna delatnost.On
izražava dinamicku stranu nauke I sam smisao naucng poduhvata.Naucni metod nas upoznaje sa nacinom rada
nauke.Strukturu naucnog metoda cine 3 elementa:
teorijski,tehnicki i logicki.Teorijski sastojak metoda
cine postojeca
znanja o stvarnosti na osnovu kojih sticemo nova znanja(u log. Smislu nauka je deduktivni model istrazivanja gde se
polazi od nekih najopstijih saznajnih predpostavki iz kojih se izvode konkterna znanja.Teor.s.m. cine :
naucne
paradigme
(polazne pretpostavke)-sadrze najopstija I sazeta znanja o stvarnosti na osnovu kojih sticemo nova znanja,ne
mozemo ih ni osporiti ni dokazati.Osnovne polazne pretpostavke nauke su : pozitivizam(da je stvarnost koja nas okruzuje
jedna,jedinstvena),evolucionizam(da je drustvo dinamicka I razvojna celina) i globalizam(vazna za nastanak soc kao
nauke I sintezu drust.nauka;deli se na :
jedinstvo coveka i jedinstvo stvarnosti
),
naucne teorije-
izvode se iz
paradigm,predstavljaju razradu znanja,ideja I pretpostavki sadrzanih u paradigmama.One su sistem opstih,hipotetickih
iskaza o stvarnosti,logicki sredjenih u skladnu celinu,koji su vise ili manje provereni I zasnovani na odgovarajucim
pojmovima.Kljucne n.teorije su:funkcionalizam,marksizam I simbolicki iterakcionizam.
i naucne hipoteze
-izvode se iz
n.teorija.One uspostavljaju vezu izmedju pojava i istrazuju kvalitete I kvantutete tih veza.Osnovna f-ja hipoteze je
upostavljanje odnosa izmedju 2 pojave.Da bi bila naucna,hipoteza mora biti odredjena tj.precizna,iskustvenog
karaktera ,lisena vrednosnih sudova I proverljiva.Mora biti tako formulisana da omoguci prikupljanje podataka(cinjenica)
koji potvrdjuju hip. tj. Dokazuju da izmedju 2 pojave postoji odnos gde prva pojava(A) izaziva nastanak druge(B).
2. Posmatranje
{Tehnicki sastojak metoda deli se na : teh.sakupljanja podataka(posmatranje,ispitivanje,analiza sadrzaja);teh.obrade
podataka(statisticki metod I merenje) I the.dokazivanja(eksperiment,uporedivanje)}
Posmatranje spada pod tehnicki s.metoda i uz ispitivanje je najcesce primenjivana tehnika sakupljanja podataka.Naucno
posmatranje prikupljanje podataka o ljudskim ponasanjima putem njihovog neposrednog culnog opazanja,u toku
njihovog odigravanja.Postoje 2 vrste posmatranja :
sa ucescem
-istrazivac sam postaje deo sredine koja je predmet
posmatranja.Moze biti
javno
(grupa zna sa ulogu posm;jos se naziva
otvoreno
I obavlja se u soc.lokalnih zajednica-
etnickih,polnih..) i
tajno
(ne zna;jos se naziva
prikriveno
;npr. Studija Nelsa Andersona o skitnicama ) i
bez ucesca
-istr.ne
ucestvuje u aktivnostima grupe koju posmatra. Moze biti
javno I tajno
.Prednost posm.bez ucesca –posmatrac postedjen
napora koji se mora uloziti u sticanju poverenja grupe,posmatra sve objektivnije(nije pristrasan).Posmatranje zahteva
velika odricanja naucnika(promena prebivalista,druzi se sa ljudima koje bi inace izbegavao..).
Vrlina
posmatranja-
omogucava neposredan odnos sa pojavama koje se istrazuju,moze posluziti kao priprema za istrazivanje..Najveci
problem
posmatranja-postizanje sistematicnosti I proverljivosti podataka,kao I kontrola nad
posmatracem.
Prevazilazenje problema
-izrada plana posmatranja;tekuce beleske(svakodnevne);stalna saradnja sa
kolegama van terena kako bi se dodatnom kontrolom poboljsala sistematicnost podataka I pouzdanost istih.
3. Analiza sadržaja
A.s. je vrsta posmatranja ciji predmet nije ponasanje u svim svojim aspektima,vec samo simbolicko pon. Tj.
Simb.opstenje (komunikacija).Predmet a.s.-poruka koja se masovno izrazava putem sredstava masovnih
komunikacija(stampa,tv);javnih ili politicik skupova,religijskih ili zakonskih tekstova..Bitan je oblik poruke-ne samo sta je
iskazano vec I kako je receno. A.s. karakterise
kvantifikacija-
brojcano izrazavanje pojedinih sastojaka koji cine sadrzaj
poruke.Cilj a.s.-da tumacenjem poruka saznamo nesto novo o drustvu ili otkrijemo uticaj tih poruka na drustvo.
Sociolosku dimenziju a.s. dobija kada na osnovu protumacenih poruka pokusamo da sagledamo razne aspekte
drusvenog zivota.Takodje se istrazuje I uticaj masovnih poruka na drustvo(stavovi politicara,sportista,glumaca) koliko
njihovi stavovi uticu na sistem jednog drustva;ovde spada I uticaj gilmskih sadrzaja na vazpitanje I ponasanje dece.
4. Ispitivanje
Sustina ispitivanja je postavljanje pitanja na koja ispitanici daju odgovore. Postoje 2 vrste:
Intervju I Anketa
(upitnik).
Intervju
je usmeno ispitivanje tj. Usmeno prikupljanje podataka o stavovima I osobinama ispitanika.Postoje 2
vrste :
Stukturiran
(cvrsta forma,unapred pripremljena pitanja,postavljaju se svima istim redosl. I na isti nacin;slican je
upitniku samo sto je usmeno;
Prednosti
:veci br. Ispitanika,manje vremena,manje troskova.
Mane
:podaci o osobama su
vise spolj.karakt.(pol,uzrast),a redje se koristi za ispit.stavova I misljenja ispitanika)
I Nestrukturiran
(
Prednosti
:korekcija
strukturiranog,vise forma razgovora,mogu se menjati pitanja po potrebi,moze se prepustiti inicijativa
ispitaniku..
Mane
:dobijeni podaci se tesko mogu kvantifikovati I relativno dugo traje).Mane obe vrste –u formi.Usmeno
ispit.remeti objektivnost istraz.Ljudi koji se ispit. Nisu spontani(pr. Ispitivanje svesti o ljudskim pravima u SAD –crnci
ispituju belce I obrnuto).
Upitnik
(anketa) je pismeno prikupljanje podataka o stavovima I osobinama ispitanika.Moze biti:
zatvoren
(pitanja I njihov redosled su unapred fiksirani I ugl.se odg.u alternaciji(da,ne)),
otvoren
(pitanja na koja
ispit.odg.tako sto iznose svoje stavove) I
kombinovan
(najcesci,pitanja na koja se daju otvoreni odg).Upitnici sadrze
skaliranje
(neka vrsta soc.merenja)-ispitanici iznose stav u kojoj meri se slazu(potpuno,delimicno).Najveca
vrlina
upitnika
je anonimnost;ne zahteva mnogo vrem. I sredstava,moze zahvatiti veci br.ispitanika..
Mane
:unapred je odredjeno u kom
pravcu ide ispit.i koji su stavovi relevantni,tesko je licne I vrednosne stavove podvrgnuti kvantifikaciji..Teskoce prilikom
sastavljanja itrevjua I upitnika:izbor pitanja,kvantifikacija pitanja,formulisanje pit.,redosled,formiranje uzorka. Kada
imamo def. problem istrazivanja ili hipotezu prvi zadatak je napraviti adekvatan
izbor pitanja
,zatim
formulisanje
pitanja
(npr . u istrazivanje klasne structure u Eng- da li se stanovnici smatraju stan.nizih drust.slojeva/da li pripadaju
radnickoj klasi); posebnu paznju treba posvetiti I
redosledu pitanja
-ugl. Od opstih I manje bitnih ka sustinskim;I najzad
potrebno je
formirati uzorak
(uzorak je deo koji predstavlja celinu tj istrazivanje celine neke pojave na osnovu jednog
njenog dela;matematickim metodama se vrsi izbor uzoraka.Izbor jednog mnogo manjeg dela populacije ciji stavovi
reprezentuju misljenja citave te populacije u velikoj meri utice na tacnost istazivanja.
5. Statistički metod
S.metod je brojcano izrazavanje masovnih pojava kojim se otkrivaju njihova ucestalost,varijacije I medjusobna
zavisnost.S.m. je pokusaj da saznamo nesto o drustvu na osnovu brojki tj. da brojcanim prikazivanjem drust.pojava
otkrijemo neke pravilnosti o njima.Pravilnosti mogu biti u odvijanju,odigravanu(ucestalost masovnih pojava),pravilnosti
u razvoju(varijacije masovnih pojava) I u odnosima izmedju pojava(medjusobna zavisnost pojava). Masovne pojave su
pojave koje se ispoljavaju u velikom br.slucajeva,imaju slicna obelezja I mogu se numericki izrazavati(npr. Razvod braka-
postoje slicna obelezja koja se mogu kvantifikovati-stopa razvoda,prosecno trajanje ,br.dece..).
Funkcije:
1.
s.m.omogucava detaljan I precizan opis pojava koje istrazujemo(brojcano istraz.podrazumeva prethodno precizno
izdvajanje njihovih obeleznja koje treba kvantif.,cime se doprinosi preciznom opisu pojava);
2.
s.m omogucava da
otklonimo ono sto je individualno u pojavi I otkrijemo ono zajednicko I zakonito za masovne pojave ;
3.
precizno
klasifikovanje osobina masovnih poj. I njihova kvantif.dodatno doprinose egzaktnosti naucnih istrazivanja;
4.
S.m u
obliku s.eksperimenta predstavlja vrstu uzrocnog objasnjenja(visestruko rasclanjavanje pojava);
5.
S.m nam pokazuje
kakva je priroda naucnih objasnjenja- da su sva objasnjenja drustv.pojava objasnjenja po verovatnoci;
6.
S.m ima I
prognosticku ulogu jer omogucava predvidjanje pojava.eskoce koje ogranicavaju primenu s.m proisticu iz
prirode
drustvenih
pojava
(slozenost I specificnost drustva-glavna prepreka primene s.m.;kvalitativne pojave(emocije-ne mogu
se pouzdano kvant.;unutrasnja(mentalna strana coveka);izdvojeno posmatrati slozene I medjusobno zavisne
drust.pojave tj. posmatrati ih kao medjusobno nezavisne kategorije) Npr. Statistika iskazuje br. Onih koji su polozili ili pali

takvih dogadjaja kako bi se utvrdile opste zakonitosti),sredstvo
provere
naucnih teorija(poredjenje raznih situacija u
pokusaju da se ustanove slicnosti izmedju njih koje opravdavaju njihovo podvodjenje pod jednu teoriju).
Uslovi
primene:
pojave moraju biti slicne u jednom ili vise elenata koji omogucavaju njihovo poredjenje I podaci moraju biti
pouzdani I pouzdani o pojavama koje uporedjujemo.
Vrste uporedjivanja:
srodna (tragaju za onim sto je razlicito medju
pojavama koje ssu maksimalno slicne)I nesrodna(cilj da pronadju ono sto je zajednicko za pojave koje su maksimalno
razlicite).
Nedostatak:
slozenost I medjusobna povezanost I zavisnost svih drustvenih pojava .
Pojmovi
koje koristimo
moraju biti
opsti
u tom smislu da izrazavaju one aspekte pojava koji ih cine slicnim
,
a to znaci I
uporedivim
.
8. Naučno objašnjenje
Naucno objasnjenje predstavlja krunu naucnog istrazivanja jer se u ovoj fazi metodoloskog postupka sticu I objedinjuju
svi ostali aspekti,radnje I faze naucno-istrazivackog rada.
Naucno objasnjenje je dobijanje odgovora na pitanje
‘Zasto?’.Zajednicko svim pitanjima je to sto odgovor na njih podrazumeva povezivanje 2 dogadjaja ili 2 pojave ,I to tako
da jedan dogadja ili pojava izaziva odnosno dovodi do nastanka drugog dogadjaja ili pojave.Ona pojava usled cijeg
postojanja dolazi do nastanka druge je
uzrok,
dok se pojava koja nastaje usled postojanja ili dejstva neke pojave
oznacava kao
posledica.
Ova def.je genericka(podjednako je vazna I za drustvene I za prirodne nauke)
.Pripremne faze
naucnog objasnjenja su: opisivanje drustvenih pojava,konstruisanje pojmova,empirijske generalizacije(pravilnosti u
odvijanju dogadjaja) I korelacije.
Priroda drustvenog determinizma-
Osobine:
slozenost
(fizicko-hemijski
cinioci,bioloski,geografski..);
multiuzrocnost
(uzrok nastanka neke pojave uvek cini vise dugih pojava koje u svom
jedinstvu prizvode posledicu,I to vrlo cesto vise razlicitih posledica);
neodredjenost u dejstvu
(tesko je otkriti pojedinacno
uzrocno dejstvo svakog od faktora koji su deo uzrocnog kompleksa);
vremenski diskontinuitet izmedju uzroka I
posledice
(godine I vekovi unazad,posle odredjenog vremena posledica);
slozenost u dejstvu
(spoljasnji
faktori(drustveni,klimatski) uvek deluju preko psiholoskih tj preko covekove svesti I podsvesti);
posloznjavanje I
struktura naucnog objasnjenja I vrste tih objasnjenja
;
oblikuju I prirodu naucnih zakona u drustvu
(statisticki
zakoni(zakoni verovatnoce)) .
Priroda naucnog objasnjenja u drustvenim naukama:
Objasnjenje u drustvenim naukama
sastoji se u otkrivanju spoljnih determinant covekovog ponasanja I saznavanju kako ovi faktori preko psihe oblikuju
(uzrokuju) covekovo delanje
9. Nastanak I razvoj sociologije
Sociologija nastaje u XIX veku kao nauka drustvene krize(prelaz iz feudalizma u kapitalizam).Radjanje novih drustva
podrazumevalo je novi sistem vrednosti I drugacije socijalne institucije.Taj novi pocetak karakterisu I velike socijalne
razlike I novi oblici eksploatacije..Sociologija je bila zamisljena kao
slozena
(istrazuje drustvo ukljucujuci u analizu veliki
br.faktora koji oblikuju ljudsko ponasanje)
,dubinska
(pravi razliku izmedju onoga sto je vidljivo na 1. Pogled(manifestno)
I onoga sto je skriveno (latent)
I nomotetska
(cilj je ne samo opis drustva vec I njegovo objasnjenje,otkrivanje zakonitosti
strukture I kretanja drustva)
nauka.
Sociologija je svojim razvojem dokazala da je u teorijskom I metodoloskom smislu
drustvena nauka jedna i jedinstvena
(njen predmet je drustvo,celina ciji su delovi medjusobno povezani I zavisni,I samo
kada ih posmatramo u jedinstvu ,mozemo dati pouzdana objasnjenja socijalnih fenomena).Zato kazemo da je zadatak
sociologije objedinjavanje rezultata ostalih drustvenih nauka.U svom razvoju soc.je bila suocena sa velikim teskocama-
eksternim
(spoljasnjim;otpori iz tabor avec konstituisanih drust.nauka,kriticki potencijal soc.i odnos vlasti prema
kritici,vladajuca elita totalitarnih rezima) I
internim
(unutrasjim;velike ambicije,drustvena angazovanost I podvojenost
teorijskih I empirijskih istrazivanja).
10.Definicija sociologije
Sociologija je opsta I teorijska(fundamentalna)nauka o drustvu kao celini svih drustvenih pojava(dr.delanja,dr.odnosa I
kolektivnih dr.tvorevina).
Socioloska perspektiva-
sociologija svoj predmet ne dobija kao odgovor na pitanje ‘sta’ vec
‘
kako
’,ona ima isti predmet kao I sve druge drustv.nauke ,ali uspeva da zauzme drugaciji ugao posmatranja u odnosu na
njih zato sto drustvo posmatra kao specifican sistem(drustveni sistem je zato najvazniji pojam ove nauke).Sustina
socioloske perspective tj.predmet(pojam)sociologije otkrivamo u definiciji koja kaze da je
sociologija nauka koja na
osnovu odgovarajucih paradigm I slozenog deterministickog modela proucava drustvo kao sistem posebne vrste,otkriva
pravilnosti u sastavu I kretanju drustva,te osobine covekove genericke sustine.
Iz def.otkrivamo da je
predmet
soc(genericka sustina coveka,struktura drustva,kretanje drustva),
metod
tj.nacin na koji ona istrazuje drustvo(slozen
deterministicki model;paradigm:pozitivizam,evolucionizam,globalizam) I
ciljeve
(traganje za pravilnostima).
Drustveni
sistem
je iskustvena celina(covek I grupni zivot)
11.Osnovni pojmovi sociologije
1.Drustveni sistem
-Sve proistice iz sistema on objedinjuje sve ostale pojmove.On je celina svih drust. grupa
drust.ustanova,u okviru kojih se putem odgovarajucih drust.delatnosti I drust.uloga uspostavljaju odnosi izmedju ljudi
radi stvaranja drust.tvorevina,kao I zadovoljavanja razlicitih ljudskih potreba.
2.Drustvena grupa
(porodica)-relativno
trajna I uredjena zajednica veceg ili manjeg broja ljudi,koji na osnovu polozaja u njoj ucestvuju u vrsenju raznih
drust.delatnosti radi zadovoljavanja drust.i licnih potreba.
3.Drustvena uloga
(prijatelj,devojka,student)-polozaj pojedinca
u drustvu,kao I mreza prava I obaveza(skupovi ocekivanja)vezanih za taj polozaj.
4.Drusvena delatnost
(odlazak na pice sa
drugaricom)-proces vise ili manje svesnog trosenja ljudske energije u cilju zadovoljavanja licnih potreba.
5.Drustvene
ustanove-
trajni,uredjenj I organizovani oblici vrsenja I grupisanja drustvenih delatnosti na osnovu odgovarajucih
drust.potreba.
6.Drustvene tvorevine
(materijalne I duhovne)-pojam koji oznacava rezultate ljudske delatnosti u okviru
razlicitih drust.institucija.
12.Tri linije podela socioloskih teorija
Najvaznije socioloske teorije su :
funkcionalizam,marksizam I simbolicki interakcionizam.
Postoji nekoliko linija podele
socioloskih teorija:
1. Dihotomija struktura/delanje
(funkcionalizam I marksizam su makrosocioloske teorije koje drustvo
mosmatraju kao celinu tj sistem,dok interakcionizam drustvo posmatra u interakciji malih razmera.Razlika je u odnosu
na pitanje kakav je odnos izmedju pojedinca I drustva. F.i m. daju primat drustvu nad pojedincem,a i.naglasava
stvaralacku I aktivnu ulogu coveka u drustvu,covek nije kreatura,vec kreator drustva.Postoje I pristupi koji pokusavaju da
ublaze ekstremne konsekvence ovih gledista I daju realnu sliku odnosa drustva I pojedinca.Entoni Gidens predlaze
strukturiranje-priznaje se postojanje cvrstih drustvenih struktura tj institucija koje prethoce I izdizu se iznad svakog
pojedinca,ali se istice aktivan odnos coveka prema institucijama).
2. Dihotomija ekonomizam/kulturizam
(podela
izmedju marksizma I funkcionalizma kao sistemskih I makrosocioloskih teorija.M.i f.daju primat drustvu nad pojedincem
ali nisu saglasni o kljucnim spoljacnjim socijalnim faktorima koji oblikuju ljudsko ponasanje I usmeravaju razvij
drustva.Marksisti daju primat ekonomskim I tehnoloskim ciniocima,dok funkcionalisti daju prednost kultoroloskim
faktorima tj jednom sistemu vrednisti neekonomskog,humanistickog karaktera)
3. Dihotomija
konsenzus/konflikt
(suprostavljenost marksizma I funkcionalizma.U pitanju je dilemma da li je drustvo skladna ili
harmonicna celina koja funkcionise bez vecih problema(funkcionalizam) ili je zbog nejednakosti u drusvu I eksploatacije
neka vrsta bureta barutaa,zajednica razdirana podelama I sukobima,gde se mir odrzava silom I manipulacijom u interesu
pre svega vladajucih slojeva tj.ekonomskih I politickih elita(marksizam))
.
13.Funkcionalizam
Funkcionalizam je makrosocioloska teorija o drustvu.Drustvo je sistem(celina) sastavljena od delova koji se nalaze u
medjusobnom odnosu,svi podsistemi su podjednako vazni za opstanak drustva(oni imaju prvenstveno pozitivnu funkciju
–npr.nezaposlenost:motivise one koji su zaposleni da cuvaju posao).Sustina fuknc. Se objasnjava kroz 3 principa koje su
postavili Malinovski I Braun :
princip funkcionalnog jedinstva
(sadrzi se u ideji da drustvo cine delovi koji se nalaze u
interakciji I da svaki od delova vrsi neku funkciju u drustvu)
,princip univerzalnog funkcionalizma
(posto svaki deo drustva
ima neku ulogu,ta uloga doprinosi odrzavanju drustva kao sistema,sto znaci da je ona pozitivna)
I princip
nuznosti[funkc.neophodnosti]
(logicka posledica prethodnih principa. Kljucni pojmovi funkcionalizma su :
sistem
(drustvo
kao celina ciji su delovi u medjusobnom odnosu)
,funkcija
(doprinos nekog ponasanja odrzavanju

16.Postmodernizam
Postmoderne soc.teorije predstavljaju neku od varijanata klasicnih soc.teorija ili su pokusaj njihove sinteze
tj.prevazilazenja nekih spornih tacaka ili praznina I jednostranosti.Npr.
teorije haosa I feminizam
su varijanta teorija
drustv.sukoba
;fenomenologija
(razumevanje znacenja fenomena,ne objasnjava kako su oni nastali) I
etnometodologija
(bavi se metodama kojima se ljudi koriste dda bi konstruisali,objasnili I dali znacenje svom
drustv.svetu;kazu da je drust.poredak fikcija reda koji su konstruisali clanovi drustva) u sustini predstavljaju do krajnjih
konsekvenci izvedene ideje sim.interakcionizma.Ove 2 teorije su primer zabluda koje postoje u nekim
teor.krugovima.One nisu primer neke drugacije perspective vec krajnje demagoskih I konzervativnih teorija.Po njima ne
postoji stvarni drust.poredak sa svim njegovim odlikama,vec samo individualne jezicke konstrukcije koje stvaramo u
interakciji;znacenja se ne mogu fiksirati jer je proces kategorizacije subjektivan,za njih postoje samo znacenja koja nisu
fiksirana I tumacenja koja su subjektivna.One ne osporavaju druge teorije ,nego potrebu za bilo kakvom teorijom koja
treba da objasni ljudska ponasanja.One u drustv.praksi vide polje neogranicene slobode I mogucnosti
izbora(npr.zivotnog stila,mesta stanovanja,prijatelja. Veza sa interakcionizmom je u tome sto naucnu analizu svode na
analizu jezika,a drustvo na simbolicku realnost koja se stvara u interakciji pojedinaca.Ove teorije su primer
ekstremnog
nominalizma I psihologizma(
Veberova varijanta eks.nomin-drustvo je rezultat dr.delanja pojedinca I apsolutno je
suprotno realizmu ili Dirkemovoj varijanti-sociologizmu koji smatra da drustvo oblikuje coveka ,njegove vrednosti I
usmerava njegovo delovanje)
.
U Evropi se smatraju oblikom
intelektualnog herostratizma
(pricaju samo da bi ostavili
neki trag,nema tezine u tome sto govore).Prihvatanje argumentacije postmodernizma znaci odbacivanje svih pokusaja
da razumemo drustv.strukture I da oblikujemo buduci drustv.razvoj.
17.Identitet i normalna ličnost
Genericka sustina coveka
:
problem roda
(odnos coveka I prirode,pitanje rase,pitanje pola),
identiteta I kulture
.
Identitet
je pojam o sebi(self concept) koji obuhvata
: svest o sebi
(o licnim osobinama I statusu),
svest o drugima I tome kako nas
vide
(socijalno zreo pojedinac je onaj kod kojeg postoji balans I sklad ova 3 aspekta).Licnost je skup osobina koje se
razvijaju u interakciji sa drustvom I izrazavaju nas odnos prema sebi I drustvu.Identitet je unutrasnja,a licnost spoljasnja
strana coveka.Ovi pojmovi su nerazdvojni.Identitet je samosvest,a licnost manifestacija u samosvest preko konkretnih
osobina I ponasanja coveka.
Normalna licnost
govori o drustveno zdravim I integrisanim clanovima zajednice.To je
prosecna osoba koja je uklopljena u drustvo I predstavlja socijalno zrelu jedinku.
1. Struktura licnosti
: Licni identitet-
opste ljudske osobine
(licnost kao svi drugi-npr.sposobnost govora) ,
osobine koje se sticu zivotom u nekoj zajednici
(licnost
kao neko drugi-neki konkretan jezik) I
cisto licne osobine koje nas razdvajaju od drugih
(licnost kao niko drugi-boja
glasa,brzina govora(temperament);u zavisnosti od obrazovanja,starosti..).Drustveni identitet –svest o pripadnosti raznim
kolektivitetima(naciji,porodici..).Oba identiteta imaju kolektivnu dimenziju jer se formiraju zivotom u zajednici I
interakcijom,takodje uticaj imaju I prozivljeno iskustvo,stepen inteligencije I bioloska podsvest.
2. Formiranje licnosti
-
putem socijalizacije(proces ukljucivanja,uvodjenja jedinke u drustvo;delovanje drustva na pojedinca;odvija se u procesu
vaspitanja (usvajanje kulturnih obrazaca) I obrazovanja(sticanje znanja);najvazniji nosioci procesa soc.-
porodica,skola,sredstva masovnih komunikacija;soc istice spoljni pritisak na pojedinca) I personalizacije(licni napor
pojedinca koji ulaze u procesu formiranja svoje licnosti;istice licni doprinos I motive pojedinca u pokusaju da se
samoizgradi).Ova 2 procesa pokazuju da formiranje licnosti podrazumeva prilagodjavanje pojedinca drustvu I razvijanje
individualnosti jedinke.
3.Odnos pojedinca I drustva
- drustvenost je genericka osobina coveka koja omogucava opstanak
I funkc.drustva. Individualizam je izraz svesnosti I stvaralastva I ona je rodna osobina coveka na kojoj pociva razvoj I
napredak drustva.
4.Odnos nasledjenog I stecenog u licnosti-
ekspanzija I dostignuca geneticke nauke;socijalna
biologija(Vilson-knjiga
Sociobiologija)
. Dilema koliki je udeo nasledjenog u ljudskom ponasanju.
5. Komunikacija-
proces
prenosa I razmene informacija,uputstava,zelja,ideja izmedju dva subjekta.Njena sustina je u povezivanju ljudi I stvaranju
zajednice.Danas se najvise istrazuje interkulturna komuikacija(izmedju sirih drustv.grupa-etnickih zajednica).
18.Patološka ličnost
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti