OSNOVNI FILOZOFSKI POJMOVI:

•

FILOZOFIJA – znanstvenim terminima iskazan nazor o životu i svijetu, disciplina koja
proučava najopćenitija (najapstraktnija) pitanja postojanja, naziv nastao od grčkih riječi

–

filia

(

ljubav

)

+ sofia

(

mudrost

) = ljubav prema mudrosti

•

glavne filozofske discipline: METAFIZIKA, ANTROPOLOGIJA, GNOSEOLOGIJA,
ETIKA, ESTETIKA

•

ostale filozofske discipline: FILOZOFIJA POLITIKE, FILOZOFIJA POVIJESTI,
SOCIJALNA FILOZOFIJA, FILOZOFIJA ZNANOSTI, FILOZOFIJA JEZIKA,
FILOZOFIJA ODGOJA...

•

METAFIZIKA

– ili prva filozofija, prva i najopćenitija filozofska disciplina koja se bavi

najapstraktnijim fil. pitanjima, npr. pitanjima bitka, kretanja, slučajnosti i nužnosti, boga,
svijeta...

•

bavi se onim što je s one strane fizičkog (promjenjivog), tj. onim što pripada bićima po
njihovoj biti

•

ima poddiscipline – kozmologiju, teologiju i ontologiju, a svojedobno se pod metafizičku
poddisciplinu svrstavala i antropologija

KOZMOLOGIJA

– poddisciplina metafizike koja se bavi pitanjima

kozmos

(uređenog svemira) – prvo razdoblje antičke filozofije je kozmološko razdoblje jer je
ovo pitanje na prvom mjestu (od miletske škole do atomista)



KAOS



LOGOS

TEOLOGIJA (TEOLOGIKA)

– poddisciplina metafizike koja se bavi pitanjima

boga, filozofski govor o bogu



javljaju se različita gledišta, npr:

•

teološki

agnosticizam

– ne može se znati postoji li Bog ili ne, i ako da

na koji način djeluje, on je nespoznatljiv

•

deizam

– Bog je umni tvorac svijeta, ali se on ne upliće u daljnji tok

svijeta (koji se onda odvija po zakonima prirode)

•

teizam – bog je stvorio svijet, upravlja njime, a nalazi se izvan svijeta

•

panteizam

– bog je u svijetu, bog jest svijet, priroda

•

ateizam

– negiranje božijeg postojanja –

suvremeni

ONTOLOGIJA

– ili opće metafizika, najvažnija poddisciplina metafizike koja se

bavi bitkom i sličnim pitanjima, progovara o biću kao biću



BITAK

(ARCHE, SUPSTANCIJA) – ono po čemu jest sve što jest, ono zbog

čega postoji sve što postoji, bitak daje postojanje, sve što postoji ima bitak
(zato postoji), ono što postoji samo po sebi, a sve ostalo postoji po njemu

bit bića kao bića

NASTAJANJE



BIĆE

– (postojeće, bivstvujuće), sve što postoji (nije bitno na koji način –

može biti i živo i neživo), sve ono o čemu se može reći da jest, bez obzira na
koji način jest



BIT

– (suština, esencija), ono po čemu je nešto baš to što jest, ono zbog čega

je nešto baš to, a ne nešto drugo, ono po čemu se neko biće razlikuje od
drugoga, osnovne karakteristike nečega



ONTOLOŠKE KONCEPCIJE

– varijante po pitanju kvantitete bitka:

•

MONIZAM

– ontološka koncepcija po kojoj postoji samo 1 bitak

(sve je nastalo iz jednog izvora) – npr. miletska škola, Spinoza...

•

DUALIZAM

– ont. koncepcija po kojoj postoje 2 bitka (sve je nastalo

iz dva principa, izvora) – npr. Descartes

•

PLURALIZAM

– ont. koncepcija po kojoj postoje više od 2 bitka –

mpr. Empedoklo, atomisti, Leibniz...



ONTOLOŠKA GLEDIŠTA

– varijante po pitanju kvalitete bitka:

•

MATERIJALIZAM

– ontološko gledište koje ističe da je bitak

materijalan (npr. voda, atomi, elementi...) –

MATERIJA/tVAR

PREDMET

PREDMETNOST

•

IDEALIZAM – ont. gledište koje ističe da je bitak nešto
nematerijalno (npr. bog,

ideja

, logos, energija...)

objektivni idealizam – čovjek je produkt nematerijalnog
bitka, on nije tvorac svijeta (npr. Platon, Schelling...)

subjektivni idealizam – svijest je ono primarno, zbilja je
idejna tvorba subjekta ili agregat osjeta, bitak ovisi o čovjeku
(npr. berkeley, Fichte...)

•

ANTROPOLOGIJA

– filozofska disciplina koja se bavi čovjekom, tj. traži bit ljudskog bića

(što je tipično i specifično ljudsko), filozofija čovjeka

često je određenje čovjeka kao bića slobode – sloboda kao stvaraloštvo,

odgovornost

samoodređenje (autonomija), sloboda izbora, sloboda od (ograničenja) ili sloboda za
(stvaralaštvo i preuzimanje odgovornosti)

•

ETIKA

– filozofska disciplina koja se bavi podrijetlom, motivima normama i svrhom

moralnoga djelovanja i prosuđivanja, filozofija morala

autonomna etika

(

autonomija morala)

– izvor morala je u samom čovjeku

heteronomna

etika

– izvor morala je nešto izvan čovjeka (društvene norme, autoritet,

korist, užitak...)



eudajmonizam –

cilj moralnog djelovanja je sreća (blaženstvo) onoga koji

djeluju



hedonizam

–

cilj moralnog djelovanja je dosezanje ugode (užitka) i

izbjegavanje neugode (boli)



utilitarizam –

cilj moralnog djelovanja je ostvarivanje koristi (

KORISNOST)

svih koji su djelovanjem zahvaćeni



perfekcijonizam –

cilj moralnog djelovanja je usavršavanje, napredak na

nekom polju...

dužnost –

nužnost djelovanja iz poštovanja moralnog zakona, odnosno osjećaj

obaveznosti da se djeluje onako kako to zahtijeva moralno načelo.

vrlina (

krepost

) –

stalno usmjeravanje volje na dobro, moralno, ćudoredno, dakle,

sposobnost pojedinca da valjano djeluje, da se pridržava moralnih načela i vrijednosti

•

ESTETIKA

– fil. disciplina koja se bavi ljepotom i umjetnošću, filozofija lijepoga ili

filozofija umjetnosti

ispituje bit, uvjete i kriterije stvaranja, doživljavanja i prosuđivanja lijepog, odnosno
umjetnosti

•

GNOSEOLOGIJA

– ili spoznajna teorija, fil. disciplina koja se bavi porijeklom, izvjesnosti i

dosegom ljudske spoznaje te problemom istine

GNOSEOLOŠKE KONCEPCIJE

– prema odgovoru na pitanje što je izvor spoznaje

razlikujemo:



RACIONALIZAM – gnoseološka koncepcija po kojoj je razum (ratio, um)
glavni izvor ljudske spoznaje (npr. Sokrat, Platon, Descartes...) -

MIŠLJENJE



EMPIRIZAM – gnos. koncepcija po kojoj je iskustvo glavni izvor ljudske
spoznaje (npr. Locke, Hume, Berkeley...)

svi zastupaju

hilozoizam

– ideju da je svaka stvar prožeta životom, tj. da

je sve nastalo od oživljene materije

tvorci pojma prirode –

fysis

, kao nečeg što uzrokuje jedinstvo svijeta (sve

nastalo iz istog arhea)

PITAGOREJSKA ŠKOLA

– predstavnici: PITAGORA I FILOLAJ

Kroton (južna Italija), 6. i 5. st. p. K.

razmatrajući glazbala uvidjeli da postoji suodnos između duljine žice i
visine tona – zaključak: važnost

količinskih odnosa

osim u glazbi i u matematici, astronomiji i tehničkim umjećima postoje
neke mjere (količinski odnosi) koji se mogu iskazati brojevima

broj je bit svega

čitav je svemir

harmonija

i broj -

«Sve što se spoznaje ima broj, jer se

bez njega ne može ništa ni shvatiti ni spoznati», «Cijeli nebeski svod je
sklad i broj»

osnovna kategorija njihove filozofije –

kvantiteta (kolikoća

)

zašli u mistiku – broj 10 smatraju savršenim

u njihovom razlikovanju broja (pojmovnog) i stvari (pojavnog) mnogi
vide korjene idealizma

HERAKLIT -

Efes (sadašnja Turska), 6. i 5. st. p. K.

kretanje

je bit svijeta – sve teče («Panta rei»)

sve je u neprekidnom procesu promjene (ma kako one možda bile spore
ili oku nevidljive), ništa nije statično i nepromjenjivo

zato je nemoguće imenovati bitak – za simbol praelementa uzima vatru –
najbolje dočarava vječno kretanje i kružni tok izmjene tvari

Sunce nije samo svaki dan novo nego je uvijek i neprestano novo»

promjene nastaju jer se odvija borba suprotnosti koje teže

harmoniji

(kao

što su sukobljeni elementi u harmoniji kod luka ili kod lire)

ove promjene su manifestacija

logosa

– jedinstvenog svjetskog zakona po

kojem se sve zbiva

(«Svi se zakoni hrane od onog jednog božanskog»)

suprotnosti

(sukobi, borba, rat) pokretač su i međuljudskih odnosa

većina ljudi ne shvaća logos (ne shvaćaju kakav je svijet uistinu)

do logosa se može doći samo racionalnom spoznajom

osjetilna spoznaja nije dovoljna («

Oči i uši su ljudima zli svjedoci, ako

imaju barbarske duše»)

spoznaje se kroz suprotnosti

(«Ime pravde ljudi ne bi poznavali kad ne bi

bilo nepravde»)

poznati citati

«Ja sam proučio sama sebe», «Sunce nije samo svaki dan

novo nego je uvijek i neprestano novo», «Panta rei», «Narod valja da se
bori za svoj zakon kao za zidove svoje», «Granice duše nećeš idući
pronaći, pa ako i svim putovima prolaziš: tako dubok logos ima» , «Ime
pravde ne bi ljudi poznavali kad ne bi bilo nepravde», «

Nije moguće dva

puta stupiti u istu rijeku

», «Svijet ovaj, isti za sve, nije stvorio ni jedan

bog i ni jedan čovjek, nego je oduvijek bio i jest, i bit će vatra vječno živa,
što se s mjerom pali i s mjerom gasi»

ELEJSKA ŠKOLA – KSENOFAN, PARMENID, ZANON

Eleja (južna Italija), 6. i 5. st. p. K.

Ksenofan: «

Sve (to pan) je jedno, oblika kugle, ograničeno... vječno...

potpuno nepokretno

Parmenid – spjev «O prirodi» - razlikuje mnijenje (doksu) i istinu
(aletheju)

doksa

– privid, varka, dolazi ako vjerujemo osjetilima

aletheja

– «pravo

znanje

», dolazimo samo razumom

sve što postoji je bitak, ne postoji ništa jer ako postoji nije ništa već nešto
(a to je bitak)

– bitak jest,

nebitak

nije

pravo se mišljenje (racionalno utemeljeno) podudara s bitkom (isto je
misliti i biti) – «

Isto je mišljenje i bitak»

nema bivanja

– nema promjene, nastajanja i nestajanja (to je prijelaz iz

ničega u nešto i obrnuto, a to je nemoguće)

nema mnoštva

– sve je bitak, on sve obuhvaća

Zenon – brani stavove učitelja aporijama

(

aporije

- nedoumice,

«zagonetke» bez konačnog rješenja), indirektni dokazi koji pokazuju
neodrživost suprotnog gledišta -

paradoks

začetnik dijalektike (po Aristotelu)

najpoznatije aporije: Ahilej i kornjača (ako joj da prednost Ahilej nikada
neće prestići kornjaču, njena će se prednost smanjivati ali nikada neće
posve nestati) , Dihotomija, Strelica, Aporija protiv mnoštva...

zasluge

: pokazali da kretanje nije samorazumljivo, služili se indirektnim

dokazima i logičkim načelom proturječnosti

POSREDNICI – EMPEDOKLO, ANAKSAGORA

5. st.

posreduju između ekstremnih stavova Heraklita i elejaca

od elejaca prihvaćaju da je bitak vječan, a od Heraklita da se događaju
promjene (spajanjem i razdvajanjem bitka)

pluralisti i materijalisti

Empedoklo – bitak su

elementa

– vatra, voda, zemlja i zrak

pokreću ih 2 sile :

Ljubav

(spaja, privlačna sila)

i Mržnja

(razdvaja,

odbojna sila) – 4 kozmička razdoblja ovisno o prevlasti neke od sila

sve do novoga vijeka držalo se kako postoje 4 elementa (peti element, tzv.
kvintesencija bila im tvar iz koje nastaju zvijezde)

Anaksagora – bitak su

homeomerije

– sjemena, čestice

pokreće ih

nus

– objektivni, svjetski um koji se sam od sebe pokrenuo i

dao poticaj za prvo gibanje

svijet je uređen teleološki (svrhovito)

kakva je jedna stvar kao cjelina, takva je u svakome svome dijelu
(homeomerija)

obojica odvajaju tvar (ono materijalno) od sile (ono nematerijalno) koja
pokreće materiji (nema više hilozoizma)

ATOMISTI – LEUKIP I DEMOKRIT

atomizam

5. I 4. st. p. K.

dijeljenje materije na sve sitnije i sitnije dijelove mora imati svoj kraj

postoje čestice koje su nedjeljive –

atomi

(atomos - grč. nedjeljiv)

vječni su, nepromjenjivi, materijalni, od njih je sačinjeno sve što postoji
(oni su bitak)

postoje samo atomi i

prazan

prostor

(ontološki

nebitak

) u kojem atomi

pravocrtno padaju, sudaraju se, odbijaju ili spajaju

osnovni pojam –

relativizam

ništa ne postoji apsolutno već se samo procjenjuje u odnosu s nečim
drugim

mjera po kojoj se procjenjuje je čovjek (

«homo mensura»)

– Protagora:

«Čovjek je mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, onih koje nisu da

nisu»

spoznajni relativizam

– sva spoznaja se bazira na osjetilima

(

senzualizam

) koja su subjektivna,tako da nema prave istine

- Gorgija – krajnje radikalni, nihilistički stav: «

Nema istine, a da je

ime, ne bi se mogla spoznati, a kad bi se mogla spoznati, ne bi bila
priopćiva»

etički relativizam

– različiti krajevi i različiti ljudi imaju različito

poimanje što je dobro, a što zlo

politički relativizam

–

«Što koja država drži da je pravedno i lijepo, to i

jest za nju tako i dok joj se svidi» (Protagora), «Pravednost ... korist
jačega» (Trasimah), «Zakon je silnik nad prirodom čovjeka» (Hipija)

SOKRAT

- 5. st. p. K.
-

porijeklom pučanin (majka primalja)

nije zapisivao ideje već ih je širio dijalogom (knjiga šuti kad je se pita)

Platonov učitelj (iz njegovih spisa najviše saznajemo o Sokratovim
idejama)

optužen da ...»

ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država i kvari

mladež

»...

sam ispio vrč otrova (treba poštovati zakone, bolje je nepravdu podnositi
nego je nanositi)

vrlina mu je smisao života

cilj filozofskih razgovora mu je razvijanje vrlina kod sugovornika

vrlina =

znanje

onaj tko zna što je dobro, činit će dobro, onaj koji ne čini dobro, u stvari,
ne zna ili ima krivo znanje

što veće znanje to veća vrlina

urođeno je čovjeku između dobra i zla izabrati dobro, a između dva zla
manje (

etički intelektualizam

i optimizam

– kao razumna bića s umnim

uvidom povećavamo i moralnost)

ironija

– kaže se jedno, a misli se suprotno – «

Znam da ništa ne znam

» -

uviđanje neznanja prvi je korak u procesu stjecanja znanja

majeutika

– porodiljska metoda, Sokrat pitanjima vodi sugovornika dok

sam ne dođe do istine, svatko treba «poroditi» ono to već zakopano u sebi
nosi, kao što primalja (babica) pomaže ženama da rađaju, a ne rađa sama,
tako i Sokrat pomaže «

trudnom duhu da rodi mudrost

logički doprinos: pojam, definicija, indukcija

pojmov

– bit mišljenja je spoznaja općeg, pojmova, onoga što nije

relativno i promjenjivo (kontra sofistima) – on to prvi tako odredio

razgovor teče

induktivno

(od primjera prema općim određenjima) i

završava u općem –

definiciji

nekog pojma (nedvosmisleno određivanje

sadržaja nekog pojma) – određuje se bit nečega (eidos)