Univerzitet u Tuzli

Filozofski fakultet

Predškolski odgoj i obrazovanje

VISOKA RENESANSA

Mentor:                                                                                  Student: 

Dr.sc Maja Hrvanović                                                          E M

Tuzla, januar 2018

SADRŽAJ: 

- Visoka renesansa

- Donato BRAMANTE

- Tempietto

- Bazilika sv Petra

- Leonardo da Vinci

- Pejzaž sa rijekom

- Poklonjenje mudraca

- Poslednja večera

- Mona Lisa

- Michelangelo Buonarotti

- Pieta 

- David

- Svod Sikstinske kapele

- Rafael SANTI

- Vjenčanje Bogorodice 

- Atenska škola

- Giorgio Barbarelli- GIORGIONE

- Oluja

- Usnula Venera

- Tiziano Vecelli

- Koncert u prirodi 

- MANIRIZAM

background image

Donato BRAMANTE 1444-1514

Donato Bramante (Fermignano, 1444. – Rim, 1514.) karijeru je započeo kas slikar freski, ali 

je svoj najveći umjetnički domet dosega kao arhitekt. 

O slikarstvu je učio od  Piero della Francesca , a o arhitekturi od Luciana Vranjanina, od 

kojega je preuzeo osjećaj za harmonične razmjere, čistu formu i jedinstvenost arhitektonskoga 

oblikovanja. 

Na njega su uticali Filippo Brunelleschi, Leon Battista Alberti, Piero della Francesca, Andrea 

Mantegna, Masacci, i Ercole de' Roberti, a vjerovatno je na njega uticao i Leonardo da Vinci 

jer su obojica radili na milanskom dvoru. 

Malo što je poznato o Bramanteovom umjetničkom djelovanju dok je u svojoj mladosti 

boravio u Urbinu. Postoji mogućnost da je radio na izgradnji duždeve palače vojvode 

Federica od Montefeltra koju je projektirao Lucijan Vranjanin (slikar, kipar, arhitekta iz 

Dalmacije)

Sa 33 godine, seli se u Milano kako bi se bavio slikarstvom i arhitekturom, najviše radeći  kao 

arhitekt za Ludovica Sforzea. 

Kao već izgrađeni umjetnik koji je vješto baratao sa perspektivom, naučenom od Piera della 

Francesce, poznavao mnogih elemenata klasične arhitekture i vitruvijskog koncepta, te 

albertijanski klasicistički model izvrši je veliki utjecaj na lombardijsku kulturu, zajedno s 

Leonardom da Vincijem koji je boravio u Milanu od 1482.

Njegovo najznačajnije djelo u Milanu je kor crkve Santa Maria delle Grazie.

Nakon što je 1499. Francuska osvojila Milano, Bramante odlazi u Rim gdje stupa u službu 

pape Aleksandra VI. i odmah dobiva važne poslove. Bramante u Rimu razvija svoj stil do 

čistih arhitektonskih oblika karakterističnih za visoku renesansu. 

Tempietto, 1502. – 1511., dvorište crkve San Pietro in Montorio, Rim

Papa Aleksandar VI. koji je bio španskog porijekla, započeo je proces proširenja papinskih 

posjeda, pri čemu je uživo potporu španskih vladara Ferdinanda i Izabele koji oko 1500. od 

Bramantea naručuju građevinu kojom su namjeravali obilježiti navodno mjesto raspeća svetog 

Petra, a koje se nalazi u dvorištu crkve San Pietro in Montorio (1502.). Ovo je njegovo prvo 

važno djelo u Rimu, u kojem je do izražaja došla primjena antičkih elemenata, koje je zbog 

background image

Bazilika sv.Petra – 1606 -Vatikan

Bazilika sv. Petra, 1506. - 1606., Vatikan

Nasljednik Aleksandra VI., papa Julije II. (koji je bio papa između 1503. i 1513.) zahvaljujući 

ovom djelu imenovao je Bramantea svojim glavnim arhitektom. Upravo ovaj papa donio je 

odluku da na mjestu gdje se nalazila stara paleokršćanska bazilika sv. Petra, koja je bila u 

lošem stanju, sagradi novu monumentalnu baziliku. Posao projektovanja ove bazilike 1506. 

povjerio je upravo Bramanteu.

Bramanteov izvorni nacrt poznat je iz tlocrta i medalje izdate u slavu početka gradnje koji 

prikazuje vanjski izgled u glavnim crtama. Oni otkrivaju Bramanteov inovativni pristup tom 

projektu koji je veličanstven i po razmjerima i po osnovnoj zamisli. 

Projektira golemu okruglu kupolu, sličnu onoj na Panteonu, iznad križišta bačvasto 
nadsvođenih krakova grčkog križa. Oko središnje kupole bile su planirane 4 manje, svaka 
iznad kapele koja nalikuje na glavni prostor, te visoki tornjevi na uglovima. 

Kao što je Alberti propisao, a Leonardo predložio, Bramanteov nacrt temelji se na krugu i 
kvadratu. U antici su cijenili te savršene oblike, te su oni odabrani kao prikladni simboli 
kršćanskog carstva koje je Julije planirao ostvariti. Bramante je imao na umu 4 istovjetna 
pročelja kojim dominiraju klasični oblici; kupole, polukupole, kolonade i timpani. Glavna 
kupola bila je također okružena stubovuma. Cijelo bi pročelje, da je do kraja realizirana 
Bramanteova ideja, bilo jedinstvena, simetrična, kiparska forma, objedinjena proporcijama i 
međuigrom geometrijskih elemenata. 

Želiš da pročitaš svih 34 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti