Eritroskvamozne dermatoze

AUTORI

Zrnić dr Bogdan,
vanredni profesor Medicinskog fakulteta
Banja Luka, Katedra za
dermatovenerologiju, dermatovenerolog

Gajanin dr Rf&oslav,
vanredni profesor Medicinskog fakulteta
Banja Luka, Katedra za patološku
anatomiju, patolog

Gajanin dr Vesna,
docent Medicinskog fakulteta Banja Luka,
Katedra za anatomiju, dermatolog

Alma dr Prtina,
viši asistent Medicinskog fakulteta Banja
Lulca, Katedra za patološku fiziologiju,
đermatolog

PSORIJAZA

DEFINICIJA

Psorijaza je hronična, recidivirajuća, neinfektivna upalna
dermatoza. Histološki se karakteriše pojačanom epidermalnom
proliferacijom, a klinički pojavom crvenkastih, oštro ograničenih
žarišta različite veličine, prekrivenih srebrenkasto-bjeličastom
skvamom. Pored kože, gotovo redovno, su zahvaćeni i oštećeni
nokti, a mogu biti zahvaćeni i zglobovi.

EPIDEMIOLOGIJA
Psorijaza je vrlo česta bolest kože od koje u svijetu boluje 1-
5%, dok u zapadno-evropskim zemljama 1-2% stanovništva.
Najveća incidenca je u skandinavskim zemljama, npr. u
Švedskoj 2,8%, a gotovo je nepoznata kod Eskima. Na
učestalost utiču klimatski i socijalni faktori.

ETIOLOGIJA
Psorijaza   je   polietiološko   oboljenje,   zapravo   ona   se   klinički
manifestuje   kod   genetski   predisponiranih   osoba   izloženih
kontinuiranom djelovanju provokativnih faktora.  Kod  60-70%
nađena je pozitivna porodična anamneza, i trebalo bi naglasiti
da   se   ne   nasljeđuje   psorijatička   morfa,   već   sklonost   pojavi
takvih morfi. Vjerovatnoća da će dijete dobiti psorijazu ako je
ima jedan roditelj je 20%, oba roditelja 50%, jedan roditelj uz
jednog brata/sestru 31%, uz jednog brata/sestru 17%, dok je
kod   jednojajačanih   blizanaca   90%.   Sve   ovo   ukazuje   na
poligenski način nasljeđivanja.
Osobe   sa   genetskom   predispozicijom   za   psorijazu   mogu   se
podijeliti u tri grupe:

GENOTIPSKA

ILI

LATENTNA

kod koje nema kliničkih promjena kože

-fenotipska ili klinički manifestna

psorijaza.

Terapija koja bi bolest vratila iz fenotipske u genotipsku fazu
(genska terapija) bila bi uzročna terapija, kakve danas još
nema, tako da su svi oblici liječenja danas simptomatski.

Psorijaza može da se javi u svim uzrastima, a razlikuje se:

RANI

OBLIK

(pojava bolesti prije 40. godine života, sa najvišom

incidencom u 22. godini), koji je udružen sa HLA-Cw6, HLA
B13, HLA-DR7,

KASNI

OBLIK

(pojava bolesti poslije 40. godine života, sa najvišom

incidencom oko 55. godine) i udruženost sa HLA slabo je
izražena.
Samo nasljeđe nije dovoljno za pojavu bolesti, već je potrebno
djelovanje određnih faktora sredine. Navodi se da dvije trećine
oboljelih pati od blagog, a samo jedna trećina od težeg oblika
psorijaze.

Provokativni faktori su brojni, a neki od njih su:

FIZIČKI

FAKTORI

(pritisak, mikro- i makropovrede, UV zraci, Rtg

zraci, ubodi artropoda, injekcije i opelcotine), na što jasno
ukazuje Kobnerov fenomen izomorfhog podražaja, tj. linerana
psorijatička promjena nakon povrede kože lcod osoba sa
genetičkom sklonošću psorijazi,

HEMIJSKI

FAKTORI

(kauterizacija, oralna terapija, hronični iritacijski

dermatitis),

NPALNE

DERMATOZE

(

PITYRIASIS

ROSEA

kontaktni alergijski dermatitis,

pozitivni testovi-prick, serath, patch, zoster, impetigo,

INFEKTIVNI