Roditeljsko pravo

- uredjuje zasnivanje roditeljskog odnosa, propisuje prava djeteta i odredjuje sadržinu i

vršenje roditeljskog prava, nadzor nad vršenjem roditeljskog prava, ograničenje, lišenje i prestanak roditeljskog
prava, kao i regulisanje porodičnog smještaja djece i usvojenja. Roditeljsko pravo u subjektivnom smislu predstavlja
skup ličnih i neprenosivih dužnosti i prava koje roditelji vrše zajednički i sporazumo u najboljem interesu svoje djece,
starajući se o njihovom zdravlju, ličnosti i imovini i sadržinu ovog subjektivnog prava ravnopranvo vrše otac i majka
kao dvojni subjekt, ali ono neće izgubiti na sadržaju ako ga iz odrejdneih razloga vrši samo jedan roditelj. Odnosi
izmedju roditelja i djece najčešće se zasnivaju prirodnim putem - rodjenjem u braku ili van braka, a mogu se uspstaviti
i vještačkim putem, tj. usvojenjem tudjeg maloljetnog djeteta. Rodjenjem se uspostavlja biološka veza izmedju
roditelja i djeteta koje treba da je rodjeno za vrijeme trajanja braka njegovih roditelja ili da su ga roditelji priznali,
odnosno daje očinstvo i materinstvo utvrdjeno odlukom suda na koji način faktički roditeljski odnos postaje pravno
priznat i proizvodi zakonom predvidjena prava i obaveze bez obzira na to da li je faktički roditeljski odnos istinit ili
nije a subjekti roditeljskopravnog odnosa su otac, majka i dijete a njegova sadržina odredjena je zakonom. Biološki
odnos izmedju roditelja i djece uvijek i svuda je isti. Roditelji su ravnopravni prema djeci, djeca su u pravima
izjednačena bez obzira na status i druge razlike.

Načela roditeljskog prava

su posebno od značaja za bolje razumijevanje duha

smisla pojedinih

normativih rješenja o odnosu roditelja i djece koja načela su

najbolji interes djeteta; jednakost i ravnospravnost

roditelja prema djeci; ravnopravnost djece u braku i van braka; posebna zaštita majke i djeteta i obaveza
roditelja da brinu o djeci i obaveza djece da se staraju o svojim roditeljima kojima je potrebna pomoć.

Najbolji interes djeteta

- jer je svako dužan da se rukovodi najboljim interesom djeteta u svim aktivnostima

koje se tiču djeteta i to je načelo koga se moraju pridržavati svi državni organi, druge organizacije i pojedinci u svim
situacijama kada odlučuju o pravima djeteta ili brinu o njemu. Konkretizacija interesa svakog djeteta podrazumijeva
procjenu objektivnih potreba djeteta pri čemu treba imati u vidu uzrast djeteta, njegovu sposobnost za rasudjivanje,
emocionalnu vezanost, pol, zdravstveno stanje, sposobnost roditelja ili drugog lica da zadovolji interese djeteta koje
činjenice u konkretnom slučaju treba obazrivo vrednovati, rangirati i odlučiti. Kriterijumi pomoću kojih se može
utvrditi interes djeteta su potrebe djeteta, volja roditelja i standardno ponašanje u odredjenoj društvenoj zajednici.
Zakon o djeci Engleske sadrži listu od sedam faktora koje sud treba da uzme u obzir kada odlučuje o dobrobiti djeteta
a to su: želje i osjećanja djeteta koje se mogu utvrditi; njegove fizičke, emocionalne i obrazovne potrebe; dejstva
promijenjenih okolnosti na dijete; godine, pol, porijeklo i druge relevantne okolnosti; šteta koju je pretrpjelo ili rizik
da će je pretrpjeti; sposobnost roditelja odnosno drugog lica da zadovolji potrebe djeteta; ovlašćenja dostupna sudu
saglasno zakonu i predvidjenim postupcima.

u našem zakonodavstvu trebali bi predvidjeti neke kriterijume,

odnosno relevantne činjenice i okolnosti koji će pomoći da se lakše konkretizuje najbolji interes djeteta.

Jendakost i ravnopravnost roditelja prema djeci

- Roditleji su izjednačeni u odnosu prema djeci i u

odnosima prema trećim licima povodom djece. Otac i majka ravnopravno se brinu o ličnosti, pravima i interesima
svoje djece i roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno koja ravnopravnost može biti narušena samo kad sud
odluči da jednog od roditelja liši roditeljsog prava ili da mu roditeljko pravo ograniči.

Ravnopravnost djece rodjene u braku

van braka

- Ustav Cme Gore sadrži odredbu prema kojoj djeca

rodjena van braka imaju ista prava i obaveze kao i djeca rodjena u braku. Porodični zakon propisuje

su prava i

dužnosti roditelja i drugih srodnika prema djeci kao i prava i dužnosti djece prema roditeljima i sordnicima jednaka
bez obzira da li su djeca rodjena u braku ili van braka čime je u svim oblastima isključena diskrimancija djece rodjene
van braka u odnosu na djecu rodjenu u braku.

Posebna zaštita majke i djeteta

- je načelo koje je konkretizovano brojnim normativnim rješenjima

porodičnog, socijalnog, radnog i medicinskog zakoodavstva, kao i različitim mjerama ekonomske, zdravstvene i
obrazovne politike.

Obaveza roditelja da brinu o djeci i obaveza djece da se staraju o svojim roditeljima kojima je

potrebna pomoć

- koje načelo je sadržano u Ustavu sa ciljem da se istakne dominantan značaj odnosa roditelja i djece

u ukupnim porodičnopravnim odnosima. Odnosi roditelja i djece zasnivaju se na obostranim pravima i
dužnostima, posebno roditelja da se staraju o zaštiti inteesa i dobrobiti djece i njihovoj odgovornosti

podizanje,

vaspitanje

osposobljavanje za samostalan život i djece

da se

staraju o svojim roditeljima

i da

se prema njima odnose

sa poštovanjem. Nizom konkretnih zakonskih odredaba razradjene su obaveze roditelja da se staraju o ličnosti i

imovini svoje djece kao i obaveze djece da izdržavaju roditelje, da brinu o njiovom zdravlju i da im pružaju pomoć
kad za to postoji potreba.

Porodični status djeteta

- Uspostavljanje roditeljskog odnosa - Roditeljski odnos zasniva se rodjenjem

djeteta i to izmedju majke koja je rodila dijete, oca koji gaje začeo i rodjenog djeteta uspostavlja se biološki (genetski)
i psihološki (emocionalni) odnos koji automatski postaje i pravni odnos. Ako su rodtelji djeteta u braku lakši je način
utvrdjivanja   pravnog   porijekla   djeteta,   odnosno   njegovog   očinstva   koje   se   uspostavlja   automatski   dok   je   za
utvrdjivanje očinstva djeteta čiji roditelji nisu u braku potrebna izjava o priznanju očinstva ili odluka suda. Roditeljski
i roditeljskopravni odnos odnosno biološko i pravno porijeklo djeteta ne moraju se uvijek poklapati. Može se destiti
da biološki roditelji djeteta ne budu i pravni roditelji koji nesklad faktičkog i pravnog stanja se može otkloniti u
sudskom postupku za utvrdjivanje ili osporavanje očinstva odnosno materinstva. Rodjenje djeteta je prirodni način
zasnivanja roditeljskog odnosa izmedju majke, oca i djeteta, ali se roditeljski odnos može uspostaviti i vještačkim
odnosno pravnim putem i to usvojenjem tudjeg maloljetnog djeteta gdje se roditeljskopravni odnos uspotavlja
zasnivanjem gradjanskog srodstva izmedju jednog punoljetnog lica ili bračnog para i tudjeg djeteta. Činjenice na
osnovu kojih se uspostavlja roditeljskopravni odnos su rodjenje djeteta u braku; rodjenje djeteta van braka i usvojenje,
i sva ova djeca imaju jednak pravni položaj ali pravila za utvrdjivanje očinstva i materinstva, odnosno roditeljskog
odnosa su različita.

Bračno dijete

- potiče od oca

majke koji su mejdusobno u braku. Za utvrdjivanje bračnog statusa djeteta

traže se tri elementa: brak roditelja djeteta; utvrdjeno bračno materinstvo i utvrdjeno bračno očinstvo koja tri elementa
moraju kumulativno postojati u momentu upisa djeteta u matični registar rodjenih, ali ako nedostaje neki od ovih
elemenata dijete će biti vanbračno. Za bračni status djeteta dovoljno je utvrditi dva elementa a to su bračno očinstvo

bračno materinstvo odnosno činjenica da je dijete rodila žena koja je bila u braku u vrijeme njegovog rodjenja ili
začeća i da je otac djeteta mušakae koji je sa njom u braku u vrijeme rodjenja ili začeća djeteta.

Postojanje braka iz kojeg potiče dijete

- svako dijete koje je rodjeno za vrijeme trajanja braka

bračno

dijete, tj. od momenta njegovog sklapanja do prestanka, bez obzira na

da li je začeto u braku ili prije braka pri čemu

je bez značaja činjenica da li je brak iz koga potiče dijete punovažan ili ništav. Pošto i ništavi brakovi proizvode
pravna dejstva kao punovažni sve do pravnosnažnosti sudske odluke

njihovom poništenju, a ta sudska odluka nema

retroaktivno đejstvo, to su i djeca rodjena u takvom braku bračna. Pored djeteta koje je rodjeno za vrijeme trajanja
braka njegovih roditelja bračni status ima i dijete koje je rodjeno u roku od 300 dana po prestanku toga braka, ali to
dijete može biti začeto i prije sklapanja braka, u toku braka ali i nakon prestanka braka. Rok od 300 dana prihvaćen je
u gotovo svim uporednim zadkonodavstvima zbog toga stoje to vrijeme najdužeg trajanja trudnoće. Iako trudnoća
obično traje 280 dana rok od 300 dana je obuhvatio sve prenešene trudnoće čime se garantuje bračni status svakom d
jetetu koje je začelo pred sam kraj braka.

Bračno materinstvo

- Činjenica da je dijete rodila udata žena za vrijeme trajanja braka ili 300 dana nakon

prestanka braka drugi je elemenat za odredjivanje bračnog statusa djeteta. Majkom djeteta rodjenog u braku smatra se
žena koja gaje rodila za vrijeme trajanja braka ili u roku od 300 dana od prestanka braka. Princip daje majka uvijek
poznata jer jer to žena koja gaje rodila nastao je zbog toga što je nošenje i rodjenje djeteta vidljiva činjenica pa po
pravilu nema potrebe da se utvrdjuje materinstvo. Izuzetno potreba za utvrdjivanjem materinstva može se pojaviti u
slučaju zamjene djece u porodilištu ili podmetanja tudjeg djeteta pa se stoga i propisuju pravila o utvrdjivanju
roditeljskog odnosa majke i djeteta. Srodnički odnos, kao pravna veza izmedju majke i djeteta uspostavlja se upisom
djeteta u matični registar rodjenih gdje se upisuju podaci o djetetu i njegovoj majci na osnovu prijave rodjenja koja se
vrši u roku od tri dana od dana rodjenja djeteta, a obavezu da prijave rodjenje djeteta imaju zdravstvena ustanova u
kojoj je dijete rodjeno, otac djeteta, majka ako je sposobna za to, lice koje je porodjaj obavilo ili je prisutvovalo
porodjaju ili lice u čijem stanuje dijete rodjeno. Dijete se prijavljuje matičaru na čijem području je rodjeno, a ako je
dijete rodjeno u saobraćjanom sredstvu prijavljuje se matičaru na čijem području se završilo putovanje majke.
Nepojavljivanje rodjenja djeteta, ili namjerno davanje neistinitih podataka predstavlja prekršaj za koja jc Zakonom o
matičnim registrima propisana novčana kazna.

Bračno očinstvo

se utvrdjuje kao treći element bračnosti djeteta. Dijete koje rodi udata žena za oca ima muža

njegove majke, što se opravdava potrebom da brak djetetu grantuje očinstvo muža majke, spriječi miješanje trećih lica
i tako zaštiti sve članove novonastale porodice. Za razliku od nošenja i rodjenja djeteta koje je vidljiva činjenica
začeće djeteta je čin koji se odvija izvan očiju javnosti. Pretpostavka bračnog očinstva nastala je i održala se na
monogamnsoti braka i bračnoj vjemosti, stoje pravna i moralna obaveza supružnika odnosno minimum prava i morala
u bračnoj zajednici, jer najčešće biva da je muž majke prirodni otac djeteta, odnosno da se pravno i biološko očinstvo
podudaraju. Prema Porodičnom zakonu „ocem djeteta rodjenog za vrijeme trajanja braka, ili u roku od 300 dana od
prestanka braka, smatra se muž majke djeteta. Važno je da je dijete rodjeno u roku od 300 dana od prestanka braka što
se smatra dovoljnim da obuhvati sve različite slučajeve trajanja trudnoće. Ako je brak prestao smrću muža majke rok
od 300 dana počinje teći prvog dana poslije smrti, a zavšrava se posljednjeg dana roka. Ako je brak prestao razvodom

mjesne nadležnosti bilo, pred sudom na čijem području ima prebivalište odnosno boravište. Tužbu za osporavanje
očinstva pred sudom svog prebivališta odnosno boravišta dijete može podnijeti i poslije punoljetstva ako tuženi nema
prebivalište odnosno boravište u Ornoj Gori. Postupak za osporavanje bračnog očinstva pokreće se tužbom
ovlašćenih tužilaca. Lica ovlaŠćena za podnošenje lužbe su muž majke, majka, dijete i prirodni otac djeteta.

Muž

majke

djeteta je najčešće zainteresovan da ospori zakonsku pretpostavku koja gaje odredila za oca djeleta koje je

rodila njegova supruga. Pravo na tužbu pruža mu mogućnost da prekine uspostavljeni roditeljski odnos koji nameće
niz dužnosti i prava, srodnički odnos izmedju odredjenih lica i emocionalne veze koje donosi rodjenje djeteta.
Porodični zakon odredio je dva roka u kojima muž majke može osporiti očinstvo djeteta koje je rodjeno u braku ili
prije isteka 300 dana od prestanka braka ako smatra da mu nije otac. Subjektivni rok iznosi šest mjeseci i

počinje teći

od dana saznanja za činjenicu da on nije otac djeteta. Objektivni rok u kojem muž uopšte može pokrenuti postupak
iznosi pet godina i počinje teći od rodjenja djetata. Rokovi su prekluzivni, Sto znači da se njihovim protekom gubi
pravo na tužbu pa će je sud, ako bude podnesena odbaciti kao neblagovremenu. Pretpostavljeni otac lužbu može
koristiti tek poslije rodjenja djetata, i ako bi i tokom trudnoće supruge mogao znati da dijete nije njegovo. Ako bi muž
majke poslije navršene pete godine života djeLcta saznao da nije mogao začeti dijele ili za druge činjenice koje
dovode u sumnju njegovo očinstvo; ne bi mogao osporavati zakonsku pretpostavku da je on otac djeteta.

Majka

djeteta

je udala žena koja je rodila dijete za vrijeme trajanja braka ili 300 dana poslije prestanka braka i najčešće zna

ko je začeo njeno dijete. Ako smatra da to nije njen muž koji se po zakonu smatra ocem djeteta, može pokrenuti
postupak za osporavanje te zakonske pretpostavke, i ako u praksi to neće biti česta situacija. Žena obično otkriva tu
činjenicu kad želi da omogući prirodnom ocu djeteta da prizna očinstvo i da eventualno sa njim uspostavi zajednicu
života. Rok koji je majci ostavljen za podnošenje tužbe iznosi šest mjeseci i počinje teći od dana rodjenja djeteta.

Dijete ima

pravo da zna svoje porijeklo iz čega proizilazi i njegovo pravo da pokrene postupak za osporavanje

pretpstavke da mu je otac muž žene koja ga je rodila. Tužbu kojom će pokrenuti postupak za osporavanje očinstva
dijete može podnijeti do navršene 23-će godine života. Pošto do punoljetstva dijele nema parničnu sposobnost tužbu u
njegovo ime podnose roditelji, odnosno majka ili otac, a svako od njih se može sa djetetom u odredjenim rokovima
pojaviti na tužilačkoj strani. Ako otac ili majka zajedno sa djetetom podnesu tužbu za osporavanje očinstva, taj
roditelj će zastupati dijete i u parnici, ali organ slaraleljstva može djetetu postavili posebnog staraoca ako izmedju
roditelja i djelela u loj parnici postoje suprotni interesi.

Prirodni otac djeteta

odnosno muškarac koji sebe smatra ocem djeteta koje je rodjeno u tudjem braku, može

pod odredjenim uslovima podnijeti tužbu za osporavanje očinstva licu koje se po zakonu smatra ocem tog djeteta,
koje rješenje ima dobru i lošu stranu. Dobra strana je Što se pruža šira mogućnost za ulvrdjivanje istine o biološkom
porijeklu djeteta, a loša što dozvoljava miješanje trećih lica u bračne i porodične odnose, izaziva poremećaj
porodičnog mira i stabilnost zajednice života. Osporavati očinstvo pretpostavljenom ocu djeteta može samo lice koje
je živjelo u zajednici sa majkom djelela u vrijeme začeća djelala ili je zajednicu života sa njom zasnovalo prije
rodjenja djeteta, pod uslovom da istom tužbom traži da se utvrdi njegovo očinstvo. Tužbeni zahtjev za osporavanje
očinstva sud će odbaciti i u slučaju kad prethodno utvrdi da muškarac koji je podnio tužbu nije prirodni otac djeteta.
Rok u kojem muškarac koji sebe smatra ocem djeteta rodjenog u braku može podnijeli tužbu za osporavanje očinstva
licu koje se po zakonu smatra ocem djeteta iznosi godinu dana od dana rodjenja djeteta.

Stranke u postupku

radi osporavanja bračnog očinstva lica izmedju kojih je uspostavljen roditeljski odnos su

lice koje se po zakonu smtara ocem djeleta, dijele i majka djeteta, i sva ova lica moraju biti obuhvaćena tužbom na
strani tužioca ili tuženog. Ako lužbu podnosi muž majke na tuženoj strani moraju biti majka djeleta i dijete, a ako
tužbu podnosi majka djeteta pasivno legitimisani su muž majke i dijete a ako je tužilac dijete tuženi su muž majke i
majka djelela. Kad tužbu podnosi muškarac koji sebe smatra ocem djeteta na tuženoj sirani su muž, majka i dijete.
Ako stranke zajedno podnose tužbu za osporavanje očinstva, odnosno aku su tužene istom tužbom smatraju se kao
jedna parnična stranka.

Karakteristike postupka -

Postupak za osporavanje bračnog očinslva predstavlja vrstu posebnog parničnog

postupaka čija pravila se razlikuju od pravila opšteg parničnog postupka, a u ovom postupku po zakonu je javnost
isključena, a podaci iz sudskih spisa predstavljaju službenu tajnu i nju su dužni da čuvaju svi učesnici u postupku
kojima su ti podaci dostupni. U postupku za osporavanje bračnog očinstva sud može utvrdjivati činjenice i kada one
nisu medju strankama sporne a može i samostalno istraživati činjenice koje nijedna stranka nije iznijela. Specifičnost
ovog postupka ogleda se i u tome što se u njemu, za razliku od opšteg parničnog postupka ne može izreći presuda zbog
proputšanja ni presuda na osnovu priznanja ili odricanja,niti se može sklopiti sudsko poravnanje. Za pokretanje
postupka za osporavanje očinstva punomoćnik stranke mora imati specijalno punornoćje koje mora bili ovjereno,
izdato samo radi zastupanja u toj parnici sa navodima u pogledu vrste tužbe i osnova za podizanje tužbe. Sud po
službenoj dužnosti presudom o osporavanju bračnog očinstva odlučuje o vršenju roditeljskog prava, a može odlučili i
o ogmaičenju ili Iiešenju roditeljskog prava. Ako bude osporeno očinstvo muža majke i istovremeno utvrdjeno
očinstvo prirodnog oca djeteta sud će presudom odlučiti i o obavezi izdržavanja maloljetnog djeteta.

Dokazni postupak

- Stranka koja je pokrenula postupak za osporavanje bračnog očinstva uspješno će osporiti

zakonsku pratpostvku ako dokaže da u periodu začeća djeteta muže nije održavao polne odnose sa majkom djeteta,
odnosno daje u lom periodu bio neospoban za oplodnju. Ako se to ne dokaže postupak se nastavlja izvodjenjem
drugih dokaza, posebno sudsko-medicinskog vještačenja, i
najčešće se vrši istpitivanje krvnih gurpa i krvnih faktora, zatim ispitivanje nasljedno-bioloških osobina, zatim
ispitivanje DNK otisaka, kao i ispitivanje ostalih genetskih markera.

Osporavanje očinstva u slučaju oplodnje majke postupcima ART-a

— U slučaju medicinski asistiranog

začeća majke ocem djeteta koje je rodjeno u braku ili 300 dana poslije prstanka braka smatra se muž majke djeteta,
bez obzira na to da lije majka oplodjena sjemenom muža ili sjemenom davaoca. Davanjem saglanosti on je prihvatio
da bude zakonski otac i istovremeno se odrekao prava da osporava svoje očinstvo, i ako je nesumnjivo da on nije
biološki otac djeteta.

Muž

može osporiti očinstvo djeteta ako nije dao saglsnost da se njegova žena oplodi sjemenom

drugog muškarca i to pravo na osporavanje pripada samo mužu pod uslovima da je dijete začeto heterolognom
inseminacijom i da muž nije dao pristanak za takvu oplodnju. Prekluzivni rok za podnošenje tužbe je šest mjeseci od
saznanja za činjenicu da je dijete začeto vještačkim putem oplodnim ćelijama drugog muškarca a najkasnije do
navršene pete godine života djeteta. Porodičnim zakonom je propisano da se očinstvo djeteta začeto ovim postupcima
ne može osporavati jer je za primjenu oplodnje postupcima ART neophodna pisana saglasnost bračnih drugova.
Jedino ako je do začeća došlo prirodnim putem, a bila je postignuta saglasnost o oplodnji postupcima ART-a može se
osporavati bračno očinstvo po opštim pravilima Porodičnog zakona.

Dejstvo presude -

Odlukom suda da muž majke nije otac djeteta koje je ona rodila u braku, dijete gubi bračni i

dobija vanbračni status, čime prestaje roditeljski i srodnički odnos izmedju pretpostavljenog oca i djeteta, prestaju
medjusobna prava i obaveze kao i uspostavljeno srodstvo djeteta
i

srodnika zakonskog oca, čime dijete ostaje bez utvrdjenog oca, osim ako je tužbu za osporavanje očinstva podnio

prirodni otac pa se istovremeno utvrdi njegovo očinstvo kada dijete ostaje sa mužem majke u tazbinskom srodstvu,
odnosu očuha i pastorka. Presuda o osporavanju bračnog očinstva ima deklarativni karakter i retroaktivno dejstvo što
znači da se njome konstatuje da izmedju muža majke i djeteta nikad nije uspostavljen roditeljski odnos, biološka veza
od početka nije bila osnov za statusni pravni odnos, dijete je od rodjenja vanbračno. Biološki otac nije promijenjen
samo je faktički odnos uskladjen sa pravnim, i ova presuda ne djeluje samo izmedju stranaka već i prema trećim
licima s obzirom na to da se utvrdjuje statusni odnos. Presuda o osporavanju očinstva ima dejstvo i na lično ime
djeteta gdje poslije promjene porodičnog statusa djeteta može doći do promjene njegovog ličnog imena o čemu je
saglasno Zakonu o  ličnom imenu  potrebna  njegova saglasnost  ako  je  napunilo deset  godina,  na osnovu  koje
pravosnažne odluke koju sud dostavlja matičaru se vrši izmjena osnovnog upisa u matični registr rodjenih.

Vanbračno dijete

- je dijete koje je rodjeno van braka ili nakon isteka roka od 300 dana od dana prestanka

braka. Vanbračni status ima dijete koje rodi žena koja nije u braku, dijete koje rodi žena u braku ili 300 dana poslije
prestanka braka ali je njegova bračnost uspješno ospoieua i dijete koje rodi razvedena žena ili udovica poslije isteka
roka od 300 dana od dana prestanka braka. Vanbračno dijete po pravilu potiče od neudate žene, ali i udata žena može
roditi vanbračno dijete ako se u sudskom postupku uspješno ospori pretpostavka da je njen muž otac djeteta.

Vanbračni satatus djeteta

zasniva se utvrdjivanjem vanbračnog očinstva i vanbračnog materinstva, koje je po

pravilo poznato jer je trudnoća, žene i rodjenje djeteta vidljiva činjenica koja je poznata trećim licima zbog čega se
roditeljski odnos izmedju majke i djeteta uspostalvja odmah po rodjenju. Roditeljski odnos izmedju djeteta rodjenog
van braka i njegove majke i oca može se utvrditi odlukom roditelja ili odlukom suda. Majka odnosno otac mogu
dobrovoljno priznati svoje dijete, a ako to ne žele vanbračno materinstvo i očinstvo mogu se utvrditi u sudskom
postupku jer porodični zakon izričito reguliše samo utvrdjivanje vanbračnog očinstva jer u životnoj praksi češće
nastaje potreba utvrdjivanja vanbračnog očinstva nego materinstva.

Vanbračno očinstvo

- Ocem djeteta koje nije rodjeno u braku ni u roku od 300 dana od prestanka braka,

smatra se muškarac koji ga prizna za svoje ili čije je očinstvo utvrdjeno odlukom suda koje može biti na dva načina
priznanjem vanbračnog oca u dobrovoljnom postupku i odlukom suda u prinudnom postupku. Istraživanje
vanbračnog očinstva je realizacija opšteprihvaćenog principa da dijete ima pravo da zna svoje porijeklo, koji
postupak se pokreće po zahtjevu lica izmedju kojih se uspostavlja roditeljski odnos. Ako majka zanemari interese
djeteta i ne pokrene postupak tužbu može podići organ za zaštitu porodice. Pretpostavku vanbračnog očinstva trebalo
bi predvidjeti kod slobodnih i duževremenskih vanbračnih zajednica.

Priznanje vanbračnog očinstva

- je izjava volje muškarca kojom potvrdjuje da je odredjeno dijete rodjeno

van braka njegovo, što je dobrovoljna izjava koja se daje lično, u zakonom propisanoj formi i ne može se opozvati, ali
za utvrjdivanje vanbračnog očinstva nije dovoljna samo jednostrana izjava volje muškarca priznanjem, već je
potrebno da se sa njom sagtasi majka djeteta i dijete odredjenog uzrasta. Matičar je dužan čim sazna za rodjenje
vanbračnog djeteta da pozove majku djeteta da se izjasni o tome koga smatra ocem djeteta, koju izjavu majka može
dati i bez poziva. Nakon izjave majke o ličnosti oca njenog djeteta matičar će pozvati označenog muškarca da se u

Poništenje priznanja

— Izjava o priznanju očinstva kao i izjave majke i djeteta o saglasnosti sa priznanjem

očinstva ne mogu se opozvati, koja neopozivost izjava se objašnjava potrebom pravne sigurnosti jednom
ustanovljenog roditeljskog odnosa i zaštitom interesa djeteta. Poništenje priznanja očinstva može se tražiti zbog toga
što nisu bili ispunjeni svi formalni i materijalni uslovi odredjeni zakonom, ili zbog mana volje lica koje je dalo izjavu
o priznanju, odnosno izjavu o saglasnosti sa priznajem. Izjava o priznanju vanbračnog očinstva ili izjava o saglasnosti
sa priznajem može biti apsolutno i relativno ništava. Porodični zakon reguliše samo relativnu ništavost, a apsolutna
ništavost proizilazi iz opštih pravila obligacionog prava o ništavosti pravnih poslova. Ako bilo koji od zakonom
predvidjenih materijalnih ili formalnih uslova za punovažnost priznanja nije ispunjen izjava o priznanju vanbračnog
očinstva odnosno izjava o saglasnosti sa priznanjem biće apsolutno ništava. S obzirom na to da se apsolutnom
ništavošću vrijedja opšti interes pravo da tužbom traži poništenje date izjave ima svako lice koje ima pravni interes i
državni tužilac. Tužba za utvrdjenje ništavosti nije vezana za rok. Lice koje je dalo izjavu o priznanju očinstva
odnosno izjavu o saglasnosti sa priznanjem može tražiti poništenje izjave ako je ona data pod prinudom ili u zabludi.
Pravo na tužbu pripada samo licu kod koga je postojala mana volje. Rok za tužbu za poništaj izjave iznosi šest
mjeseci računajući od dana kad je prinuda prestala ili zabluda uočena. Pravnosnažna sudska odluka o poništenju
izjave o priznanju očinstva, odnosno izjave o saglasnosti sa priznanjem ima deklarativni karakter i retroaktivno
dejstvo, Smatra se bez obzira da li je u pitanju apsolutna ili relativna ništavost, da očinstvo nije bilo priznato i da
roditeljski i srodniči odnos nije nikada uspostavljen i dijete zadržava vanbračni sastus sa neutvrjdenim očinstvom od
momenta rodjenja.

Osporavanje priznatog očinstva

- Osporavati se može samo vanbračno očinstvo utvrdjeno priznajem, a ne

i vanbračno očinstvo utvrdjeno odlukom suda. Kad je očinstvo utvrdjeno sudskim putem, to je presudjena stvar i ne
može se ponovo utvrdjivati porijeklo djeteta od oca. Osporavanje priznatog vanbračnog očinstva vrši se kao i
osporavanje bračnog u parničnom postupku pred osnovnim sudom, a pravo na tužbu kojom se pokreće ovaj postupak
imaju muškarac koji sebe smatra ocem djeteta, majka djeteta i dijete. Muškarac koji je priznao očinstvo nema pravo
na tužbu, jer ako je znao da nije otac onda bi to bila zloupotreba priznanja, a ako je bio u zabludi može tražiti
poništenje izjave o priznaju. Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta rodjenog van braka, može osporiti očinstvo

drugom licu koje je to dijete priznalo za svoje pod uslovom da istom tužbom traži da se utvrdi njegovo očinstvo. Rok
u kome ovaj muškarac može podnijeti tužbu iznosi godinu dana i počinje teći od dana rodjenja djeteta. Rokovi u
kojima majka i dijete mogu pokrenuti postupak za osporavanje priznatog vanbračnog očinstva su za majku šest
mjseci od dana rodjenja djeteta, a dijete do navršene 23-će godine života. Stranke u sprou radi osporavanja očinstva
su muškarac koji je upisan kao otac djeteta, dijete i majka djeteta. U slučaju kada muškarac koji sebe smatra ocem
djeteta osporava očinstvo licu koje je to dijete priznalo za svoje stranke u sporu su lice koje osporava priznato
očinstvo, lice čije očinstvo se osporava, dijete i majka djeteta. Odluka donesena u postupku kojom se osporava
vanbračno očinstvo takodje ima deklarativan karakter sa retroaktivnim dejstvom i uzima se kao da priznanja nije bilo
i da dijete od rodjenja nije bilo u srodničkom odnosu sa muškarcem koji ga je priznao, i ovdje se status djeteta ne
mijenja, ono ostaje vanbračno bez utvrdjenog oca, osim a o je tužbu podnio otac djeteta pa se utvrdi njegovo očinstvo.

Utvrdjivanje vanbračnog očinstva odlukom suda

- Osim priznanjem vanbračno očinstvo se može utvrditi

i istraživanjem u sudskom parničnom postupku, očevi iz različitih razloga izbjegavaju priznanje očinstva, ali ima i
slučajeva da se sa izjavom o priznanju očinstva ne saglasi majka vanbračnog djeteta, a kad izostane ovaj dobrovoljni
način utvrdjivanja očinstva porijeklo djeteta od oca se može utvrditi odlukom suda. Utvrdjivanje vanbračnog
očinstva vrši se u parničnom postupku pred sudom opšte mjesne nadležnosti ili pred sudom na čijem području dijete
ima prebivališe odnosno boravište. Stranke u sporu radi utvrdjivanja vanbračnog očinstva su iice čije se očinstvo
utvrdjuje, dijete
i

majka djeteta. Ako tužbom za utvrdjivanje očinstva kao tužioci ili tuženi nisu obuhvaćena sva ova lica sud će

pozvati tužioca

proširi tužbu i na njih, koja lica se ne mogu protiviti proširenju tužbe. Tužbu za utvrdjivanje

očinstva djeteta rodjenog van braka mogu podnijeti lice koje sebe smatra ocem djeteta, dijete

majka djeteta, zatim

organ starateljstva koji po službenoj dužnosti u ime djeteta može pokrenuti postupak ako to u roku do godinu dana od