Krivično pravo
1.Pojam krivičnog prava-
Osnovni cilj i svrha postojanja krivičnog prava kao grane pozitivnog prava jeste obavljanje
zaštitne funkcije. Ta zaštita seostvaruje popisivanjem određenih ponašanja kao krivičnih dela i
propisivanjem krivičnih sankcija za ta dela, kao i uslova zanihovu primenu prema učiniocama
krivičnih dela.-Cilj je suzbijanje kriminaliteta, odnosno pružanje zaštite najznačajnijim dobrima
i vrednostima od ponašanja koja ih povređuju ili ugrožavaju.-Krivično pravo je neophodno za
obezbeđenje osnovnih uslova za uspešan zajednički život.-Krivično pravo je zakonsko pravo-
pravo zasnovano na zakonu. Za razliku od ostalih grana prava u kojima i drugi pravni aktisadrze
pravne norme, jedini pravni akt kojim se može propisati krivičnopravna norma jeste zakon.
Međutim, mora postojati ivisok stepen verovatnoće da će se te norme zaista primenjivati, da će
se prema učincima krivičnih dela primeniti kazna ilidruga krivična sankcija.-Primarni cilj
krivičnog prava nije primena kazne i krivičnih sankcija, već se on zasniva na pretpostavci da
većina građananeće vršiti krivična dela. Samo u slučaju kada pojedinci iznevere očekivanja u
tom smislu, na njih se primenjuju krivičnesankcije. Krivično pravo može da funkcioniše samo
ako primena krivičnih sankcija u jednom društvu predstavlja izuzetak,ako se one primenjuju
samo u odnosu na jedan manji broj članova tog društva. Ako se kazna suviše često primenjuje
ona gubisvoj izuzetni karakter, a time i efikasnost, a suviše selektivna i retka primena krivičnog
prava slabi njegovu zaštitnu funkciju.-Krivično pravo shvaćeno kao sistem zakonskih normi i
kao deo pozitivnog prava predstavlja krivično pravo u objektivnomsmislu.Sistem zakonskih
normi koje čine krivično zakonodavstvo regulišu dve celine na koje se krivično pravo
može podeliti, a to su njegov opšti i posebni deo.-Opšti deo sadrži odredbe relevantne za sve ili
većinu krivičnih dela-Posebni deo sadrži zakonske norme kojima se određena ponašanja
proglašavaju krivičnim delima.-Krivično pravo u subjektivnom smislu jeste pravo na
kažnjavanje – ius puniendi. Ono pripada samo državi, ali nijeneograničeno. Zasniva se na
državnoj prinudi, pa je i krivično pravo kao grana prava i kao deo javnog prava izrazito
državno pravo.-Što se tiče naziva ove grane prava, u većini zemalja koristi se naziv „kazneno
pravo“-Naziv „krivično pravo“ koji se kod nas koristi od kraja XIX veka, prihvatljiviji je
ne samo zato što danas kazna nije jedinakrivična sankcija, već i zato sto se on vezuje za centralni
pojam krivičnog prava – za krivicu. Kod nas „kazneno pravo“ ima jedan širi smisao.-Što se tiče
sredstava za zaštitu od društveno opasnih ponašanja i njihovo suzbijanje, uobičajena je njihova
podela narepresivna i preventivna.- Represivna sredstva imaju za cilj primenu sankcije u odnosu
na već učinjeno krivično delo ; okrenuta su prošlosti.- Preventivnim sredstvima se nadstoji
sprečiti društveno opasno ponašanje pre nego što je učinjeno; okrenuta su ka budućnosti.- U
represivna sredstva se ubraja krivično pravo, a u preventivna razne mere i aktivnosti u oblasti
socijalne politike ( npr. na planu obrazovanja i vaspitanja, poboljšanja životnog standarda,
suzbijanje alkoholizma, narkomanije, itd.).- Krivično pravo, i pored svoje izražene represivne
komponente, za krajnji cilj ima prevenciju. Represija je u funkciji prevencije. Specijalna
prevencija postoji kada se kaznom utiče na nekog ko je već učinio krivično delo, da ga više ne
čini.Generalna prevencija postoji kada se kaznom utiče na buduće, potencijalne učinioce.-
Krivično pravo reguliše heterogene društvene odnose, ali to čini parcijalno i fragmentarno, pa se
govori o fragmentarnomkarakteru krivičnog prava.- Krivično pravo treba da pruža zaštitu samo
najznačajnijim, a ne svim dobrima- Ta dobra se ne štite potpuno, već samo od najopasnijih
oblika napada na njih, tj. u onim segmentima gde je zaštita koju pruzaju druge grane prava
nedovoljna.
2.Pojam krivičnog zakona i krivičnog zakonodavstva
-Krivični zakon je zakonska norma kojom se reguliše neko pitanje iz oblasti krivičnog prava
(opšteg ili posebnog dela).- Krivični zakon može biti shvaćen kao jedna zakonska norma ili kao
sistemski zakon koji reguliše materiju krivičnog prava,ali ne u potpunosti, jer bi to onda
bila kodifikacija, tj. kodeks – krivični zakonik.- Krivično zakonodavstvo je skup ili sistem
krivičnih zakona koji važe u jednoj zemlji, pod čime se podrazumevaju svi zakonikoji regulišu
krivičnopravnu materiju
- Krivično zakonodavstvo u Srbiji čine „ Krivični zakonik“ (KZ), kao i „Zakon o maloletnim
učiniocima krivičnih dela ikrivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica „ , a u Crnoj Gori „Krivični
zakonik RCG“ , kao i sporedno krivično zakonodavstvo, tj.krivičnopravne odredbe koje sadrže
pojedini zakoni obe republike, odnosno države članice.- Posle formiranja državne zajednice SCG
određeno vreme se primenjivalo postojeće krivično zakonodavstvo. U Srbiji je toznačilo
primenu dva krivična zakona: ranijeg KZSRJ, koji je preimenovan u Osnovni krivični zakon,
i Krivičnog zakonaSrbije donetog 1977. Do kodifikacije krivičnog zakonodavstva u Srbiji došlo je
donošenjem novog Krivičnog zakonika useptembru 2005., dok je u Crnoj Gori to učinjeno u
decembru 2003., kada je donet Krivični zakonik Crne Gore.- Krivično zakonodavstvo ima svoj
opšti i posebni deo. U Srbiji je materija opšteg dela regulisana u KZ, dok posebni deoobuhvata
sva krivična dela propisana u KZ, kao i u sporednom krivičnom zakonodavstvu.- Krivični zakonik
se sastoji od opšteg i posebnog dela. Opšti deo sadrži pravila i institute koji su zajednički za
sva pojedinakrivična dela. Posebni deo kao katalog krivičnih dela, podeljen je dalje u grupe
krivičnih dela prema objektu krivinopravnezaštite.- Osim razlikovanja na materijalno i procesno
krivično zakonodavstvo u okviru materijalnog krivičnog zakonodavstva pravise razlika između
osnovnog i posebnog (sporednog) krivičnog zakonodavstva.- U Srbiji se osnovno krivično
zakonodavstvo nalazi u Krivičnom zakoniku RS i ZOMUKD, a u Crnoj Gori u Krivičnomzakoniku
RCG.- Posebno ili sporedno krivično zakonodavstvo nalazi se u zakonima koji regulišu vrlo
različite oblasti. Postoje određenirazlozi da neka krivična dela ostanu propisana onim zakonima
koji inače regulišu neku drugu, a ne krivičnopravnu materiju.(npr. Zakon o proizvodnji i prometu
lekova, Zakon o deviznim poslovima, Zakon o sistemima veza, itd.).- Sporedno krivično
zakonodavstvo karakteriše izuzetno naglašena heterogenost. Pojednim zakonima se regulišu
specifičneoblasti društvenog života (npr. neke oblasti privrede, porezi, devizno poslovanje,
itd.).Njime se predviđaju samo pojedina krivična dela, ali ne i opšte odredbe. Jedna od osnovnih
slabosti sporednog KZ jeste tošto je ono regulisano u brojnim zakonima koji su nedovoljno
međusobno usklađeni.I zakonodavna tehnika koja se u njemu koristi značajno se razlikuje
od one u posebnom delu krivičnog zakonika.-Opšti deo KZ primenjuje se u odnosu na sva
krivična dela, bilo da su ona propisana u KZ, bilo u sporednom krivičnomzakonodavstvu.
3.Izvori krivičnog prava
-Izvori krivičnog prava se mogu deliti na osnovu različitih kriterijuma. Najvažnije su podela
na međunarodne i nacionalne ina neposredne i posredne, a može se govoriti i o glavnim ili
osnovnim i sporednim ili dopunskim izvorima.MEĐUNARODNI IZVORI-Međunarodni ugovori su

prestaje da bude izvor krivičnog prava. Propisivanje krivičnih dela ikrivičnih sankcija običajnim
pravom u direktnoj je suprotnosti sa načelom zakonitosti.- Ipak, ne može se negirati svaki značaj
običaja sa krivičnim pravom. Sadržina nekih pojmova koji se koriste prilikom propisivanja
izvesnih krivičnih dela može se bliže odrediti samo ako se uzme u obzir i vladajući običaji
u određenoj sredini.- Npr. kod ubistva na mah. jedan od uslova je da je izvršilac bez svoje krivice
doveden u stanje jake razdraženosti napadom iliteškim vređanjem od strane ubijenog.-Šta
predstavlja „teško vređanje“ u velikoj meri zavisi i od postojećih običaja, jer nešto što je
u jednoj sredini uvredljivo udrugoj to ne mora biti.
4.Vremensko važenje krivičnog zakona
-Kao i drugi zakoni, i krivični zakon stupa na snagu onog dana kada je to njime izričito propisano.
To može biti duže ili kraćevreme od dana donošenja zakona, ali je, po pravilu, duže nego kod
drugih zakona.-Razlog je, pre svega, potreba da se građani upoznaju sa novim krivičnim
zakonom, a kod složenih rešenja i samim tim pravosudnim organima je potrebno izvesno vreme
za upoznavanje tih rešenja. Moguće je i da se propiše da to vreme traje iduže od godinu dana.-
Ukoliko nije izričito propisan dan stupanja na snagu krivičnog zakona, važi opšte pravilo, tj.
zakon stupa na snagu osmogdana od dana objavljivanja u službenom glasilu.- Kod krivičnog
zakona, zbog prirode materije koju reguliše, ne bi bilo opravdano predvideti kraće vreme od 8
dana.- U k.p. postoje određene specifičnosti vezane za vremensko važanje krivičnog zakona, to
je regulisano KZ.-Pravilo je da se na učinioca krivičnog dela primenjuje zakon koji je važio
u vreme izvršenja krivičnog dela. To je nužna posledica važenja načela zakonitosti.- Međutim,
predviđen je jedan važan izuzetak od tog opšteg pravila, a to je obavezna retroaktivna primena
zakona koji je blaziza učinioca. Ako je novi zakon stroži za učinioca, on se ni u kom slučaju ne
može retroaktivno primeniti.- Moguće je da se zakon posle izvršenja krivičnog dela izmeni više
puta, pa će se u tom slučaju primeniti onaj zakon koji jenajblaži za učinioca.-Kada se procenjuje
da li je jedan zakon blaži može doći do više situacija:
1. Za učinioca je najpovoljnija ona situacija kada novi zakon učinjeno delo
uopšteno predviđa kao krivično delo,kada je došlo do dekriminalizacije.
2. situacija: kada novi zakon dozvoljava isključenje krivičnih dela
3. kada predviđa nove osnove za oslobođenje od kazne
4. kada propisuje blažu kaznu po meri
5. kada se zakoni razlikuju u pogledu mogućnosti za izricanje kazne, odnosno dr. kriv. sankcije.
-Prilikom upoređivanja, krivičnopravna odredba se mora posmatrati u celini.-U slučaju spora
- kada se ne može utvrditi koji je zakon blaži za učinioca, treba ostati pri osnovnom pravilu i
primenitizakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela.- Pitanje je do kada se može
primeniti blaži zakon – da li samo do pravosnažne presude ili i u postupku vanrednih
pravnihlekova. Prihvata se mišljenje da je primena blažeg zakona moguća i posle donošenja
prav. presude, ako je u postupku ponekom pravnom leku ponovo došlo do glavne rasprave, tj,
ako se o stvari ponovo meritorno odlučuje.- Što se tiče zakona sa ograničenim vremenskim
trajanjem, koji su stroži i donose se za određene prolazne situacije (posle prolaska tih vanrednih
okolnosti, ti zakoni prestaju da važe), novi KZ rešava ovo pitanje tako što se na učinioca
krivičnog delakoje je predviđeno zakonom sa određenim vremenskim trajanjem primenjuje taj
zakon bez obzira kad mu se sudi, osim akotim zakonom nije drugačije određeno.
5.Prostorno važenje krivičnog zakonodavstva
-Pravila o prostornom važenju krivičnog zakonodavstva rešavaju pitanje čije će krivično
zakonodavstvo u konkretnom slučaju biti primenjeno. Svaka država teži tome da primeni
sopstveno k.z. onda kada za to ima interesa. Taj interes postoji kada jekrivično delo izvršeno na
teritoriji određene zemlje, kada je krivično delo učinio njen državljanin i kada je krivično
deloučinjeno protiv njenih interesa ili protiv njenog državljanina.- U krivičnom pravu se
primenjuju 4 principa: teritorijalni, personalni, realni (zaštitni) i univerzalni princip.
TERITORIJALNI PRINCIP ( važenje našeg k.z. za dela učinjena u zemlji)-Teritorijalni princip
je osnovni princip važenja našeg krivičnog zakonodavstva, jer je svaka država zainteresovana da
nasvojoj teritoriji osigura primenu svog prava. On se u praksi najčešće i primenjuje, a ostali
principi primenjuju se samo uslučajevima kada se ne može primeniti teritorijalni princip,
odnosno, kada je krivično delo učinjeno u inostranstvu.- Prema teritorijalnom principu krivično
zakonovodstvo Srbije primenjuje se na sva krivična dela koja su učinjena na teritorijiSrbije
nezavisno od državljanstva učinioca. Isto važi i za Crnu Goru.-Pod pojmom teritorije Srbije
podrazumevaju se suvozemna teritorija, vodene površine unutar njenih granica, kao i
vazdušni prostor nad njima.-Teritorijalni princip je proširen principom zastave broda i principom
registracije aviona. To znači da naše k.z. važi za svakogko učini krivično delo na domaćem
brodu, bez obzira na to gde se brod nalazi u vreme izvršenja dela, kao i za svakog ko
učinikrivično delo u domaćem civilnom vazduhoplovstvu dok je u letu i bez obzira gde se
nalazi.- Naše krivično pravo predviđa mogućnost da se krivično gonjenje stranca koji je učinio
krivično delo na teritoriji Srbije, poduslovom uzajamnosti, ustupi stranoj državi.- Ako stranac
ima prebivalište u stranoj državi, uslov je da je učinjeno krivično delo za koje je propisana kazna
zatvora do 10godina ili krivično delo ugrožavanja javnog saobraćaja.-U slučaju kada je
delo učinjeno na teritoriji Srbije, a u stranoj državi je pokrenut ili dobršen krivični postupak,
krivičnogonjenje u Srbiji preduzeće se samo po odobrenju republičkog javnog tužioca.- Izuzetak
od primene teritorijalnog principa predviđa međunarodno javno pravo, a odnosi se na lica
koja uživaju potpunidiplomatski imunitet za koja važi njihovo nacionalno zakonodavstvo.
REALNI, PERSONALNI I UNIVERZALNI PRINCIP ( važenje našeg k.z. za dela učinjena u
inostranstvu)
1.REALNI PRINCIP-Primena realnog ili zaštitnog principa dovodi do toga da se krivično pravo
jedne države primenjuje na sva krivična delaučinjena na štetu te države ili njenih građana.
Razlikuju se: primarni realni princip i supsidijarni realni princip.
a) PRIMARNI REALNI PRINCIP – naše k.z. važi za svakog (i našeg državljanina i stranca) ko
u inostranstvu učinineko krivično delo protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Republike Srbije
(izuzimajući krivična dela izazivanja nacionalne,rasne i verske mržnje, razdora i netrpeljivosti)
ili učini krivično delo falsifikovanja domaćeg novca.U ovim slučajevima važi princip apsolutne

6.Opšti pojam krivičnog dela – shvatanja u našoj teoriji
-Određivanje opšteg pojma krivičnog dela predstavlja jedno od najvažnijih, ali i najsloženijih
pitanja u nauci krivičnog prava.- Opšti deo krivičnog prava bavi se samo određivanjem opšteg
pojma krivičnog dela – utvrđivanjem opštih obeležja kojamora posedovati bilo koje ponašanje da
bi se moglo smatrati krivičnim delom. Osim tih obaveznih opštih obeležja, kodsvakog pojedinog
krivičnog dela javljaju se posebna, konkretizovana obeležja, koja čine posebne pojmove tih
krivičnih dela,što predstavlja materiju posebnog dela krivičnog prava.- U našoj teoriji je i dalje
prisutan klasičan pojam krivičnog dela koji potiče iz nemačke doktrine. On je relativno
jednostavani praktičan za primenu, ali to nije dovoljan razlog da se potpuno zanemare neka
novija shvatanja i da se neka od njih bar delimično ne prihvate.- Pojam krivičnog dela se
određuje u formalnom i materijalnom smislu.- Formalni pojam krivičnog dela ograničava se
na njegove pravne elemente, dok materijalni pojam teži da odredi njegovusuštinu, odnosno
sadržinu krivičnih dela.- Formalni ili pravni pojam krivičnog dela ima veći značaj za nauku
krivičnog prava U okviru njega u starijoj nemačkojkrivičnopravnoj literaturi postojao je sukob
sa 2 shvatanja: realističkog i normativnog.- Prema realističkom shvatanju, krivično delo jeste
ljudsko delo kao fizički, realni fenomen.- Prema normativnom ili jurističkom shvatanju, krivično
delo je isključivo pravni pojam, ono je negacija prava.- U našoj teoriji, to je, pre svega, delo
čoveka koje prouzrokuje povredu prava. Prednost se daje realističkom pojmu. Kao daljiformalni
elementi krivičnog dela koji su nesporni, javljaju se protivpravnost i određenost u zakonu.
Postoji i saglasnost da kaoobavezni element u formalni pojam treba uneti i jedan subjektivni
element, a to je vinost- krivica, koja se u našoj teorijiuprošćeno shvata kao psihički odnos
učionica prema delu.- Što se tiče materijalnog pojma krivično delo, njegovo određivanje se svodi
na nastojanje da se postave materijalnikriterijumi za određivanje koje ljudsko ponašanje prema
nekim svojim osobinama zaslužuje da bude proglašeno krivičnimdelom.- U našoj teoriji se kao
centralni element tog pojma javlja društvena opasnost nekog ponašanja koja mu daje
karakter krivičnog dela.- U našoj teoriji, uobičajeno je da se opšti pojam krivičnog dela određuje
kao delo učinjeno sa vinošću koje je društvenoopasno, protivpravno i u zakonu određeno kao
krivično delo.- Postoji opšta saglasnost da u pojam krivičnog dela ulaze najmanje tri elementa:
1. radnja čoveka
2. protivpravnost
3. vinost
-Većina u pojam krivičnog dela unosi i :
4.određenost (predviđenost) dela u zakonu
5. društvenu opasnost
-Naše ranije krivično zakonodavstvo sadržalo je nepotpunu materijalno-fomalnu definiciju
opšteg pojma krivičnog dela.Prema njoj se krivičnim delom smatralo: društveno opasno delo
koje je zakonom određeno kao krivično delo i čija su obeležja praćena zakonom (OKZ, tj.
KZSRJ)- Protivpravnost se nije spominjala kao obavezan element krivičnog dela, a ni vinost.
Ovakvom određivanju moglo sezameriti i to što se na prvo mesto stavljao, danas napušten,
element društvene opasnosti.- Postoje i elementi koji se ne unose u opšti pojam, ali su u tesnoj
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti