Odlomak

UVOD

Jedan od najvažnijih instrumenata spoljnotrgovinske politike zemlje su carine. Veći broj ekonomskih i drugih teoretičara koji se bave ovim pitanjem definišu carine kao razne vrste dadžbina i taksa koje država uvodi na razne vrste proizvoda koji prelaze iz jednog carinskog područja u drugo, a koje se skoro uvijek poistovjećuje sa državnom granicom ili pak kada su u pitanju granice regionallne integracije. Osnovni cilj carina je da zaštiti domaću proizvodnju i tržište od inostrane konkurencije i da obezbijedi fiskalni prihod državi.
U teoriji i parksi, uobičajena je podjela carina na:

  • autonomne ugovorene carine,
  • vrijednosne i specifične carine,
  • uvozne, izvozne i tranzitne carine,
  • diferencijalne i preferencijalne carine,
  • fiskalne i ekonomske carine.

Carine spadju u posredne fiskalitete, pošto se uračunavaju u cijene roba i prevaljuju na potrošače poput poreza na promet. Iako spadaju u realne i sintetičke dadžbine, carine se ipak razlikuju od poreza iz prostog razloga što im fiskalni cilj nije primaran. Zapravo, carine su instrument ekonomske politike za zaštitu domaće proizvodnje od inostrane konkurencije (naročito industrije u povoju), za ograničavanje uvoza (u funkciji uravnoteženja spoljnotrgovinskog bilansa), za odbranu od dampinga, itd.
Carine su javni prihod i one se tretirajue kao porezi na „rashod“, jer su one novčane dadžbine obveznika bez posebne naknade. Nastanak carina s evezuje za državnu granicu, odnosno carinsku granicu i fisklani autoritet države. Ukoliko bi carine svrstali u poreze, tada bi carina bila porez na potrošnju i ona se naplaćuje na državnoj granici.
Kada govorimo o mikroekonomici carina, efekat carine na potrošnju, mjeri uticaj, koji carina ima na potrošnju konkretnih dobara. Zaštitni efekat carine mjeri porast domaće proizvodnje određene robe koji nastaje kao rezultat uvođenja carina na uvoz te robe.
U radu ćemo, takođe, obradiri i kvote. Ekonomska analiza kvota je skoro identična carinama. Naime, kvote su kvantitativne restrikcije koje određuju limit na kiličinu uvoza. Glavna razlika između kvota i carina je u tome što kvote prati dodatna politička akcija i one ne stvaraju prihode državi. Izgubljeni prihod od carina završava u rukama stranih proizvođača jer oni podižu njihove cijene sa ciljem da odgovore tražnji. Shodno tome, neto gubitak od kvota može prevazići onaj koji je proizašao iz carina.
Najrasprostranjeniji tip kvota je direktno ograničenje količine uvoza. Ograničenja su ponekad specificirana u terminima količina za proizvode iz određene zemlje, a u drugim slučajevima je ukupni limit bez obzira iz koje zemlje se snabdjeva tim proizvodom. Ukupna dopuštena količina uvoza svake robe je dalje podijeljena po zemljama.
Kada je u pitanju mikroekonomika kvota, tu ćemo pomenuti rentu od kvote.
Renta od kvote nastaje zbog toga što kvota diže domaću cijenu uvoza. Pažljivo preduzeće može prisvojiti ovu rentu ukoliko kupi uvoznu robu po svjetskoj cijeni, a proda je po višoj domaćoj cijeni. Rentu od kvote mogu prisvojiti domaći uvoznici, država uvoznika ili strani proizviđač.
Obrađivaćemo i Opšti sporazum o carinama i trgovini.
Opšti sporazum o carinama i trgovini , skarćeno GATT, je multilateralni trgovinski ugovor. GATT nije imao status međunarodne organizacije ali se afirmisao kao najznačajnija institucija u sferi međunarodne trgovinske politike i međunarodne trgovinske saradnje.
Za GATT se može reći da je bio uspješan, iako mnogi istraživači smatraju da je on postajao sve nestabilniji kako se približavao kraj njegovog postojanja, neki su čak smatrali da je njegovo vrijeme i značaj prošli. Tako, GATT mijenja Svjetska trgovinska organizacija (WTO).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Komentari