Odlomak

1. UVOD

Od kako je ljudskog roda, ljudi su tragali za najboljim načinom organizovanja društvenog, pa i političkog života. Iako se vrlo često pojam demokratije upotrebljava u negativnom kontekstu, ne sme se osporiti da je to jedan od najboljih – ili najmanje loših načina organizovanja zajednice, makar do sada.
Još pre Antičke Grčke, mudri ljudi su pokušavali da iznađu izvesna pravila kojim bi uredili život u zajednici, i bilo je vrlo teško uskladiti različita verovanja, uverenja, vrednosti, želje, afinitete, interese u jedan skladan skup – bilo je potrebno definisati minimum zajedničkih vrednosti, odnosno društveni konsenzus. Međutim, kako se prilikom usmeravanja interesa mora voditi računa o moralnim parametrima, možemo reći da je to dodatno otežavalo ovaj proces, jer, s jedne strane, često se dešava da je politika u konfliktu sa etikom, što je paradoksalno, zato što s druge, svaki demokratski režim, oblik, zahteva minimum etičnosti.
– “… Za to je potrebna vera, svest o njihovoj ljudskosti i ispravnosti, moralna opredeljenost i istrajnost, odgovarajuće znanje, volja (individualna i politička), a kao prepreke stoje vlastoljublje, srebroljublje, gramzivost, ignoracija, zavist, mržnja, osvetoljubivost, jednostavno ljudska priroda i splet okolnosti koje neke crte podstiču, a neke druge prigušuju ili onemogućavaju.”
Izvori koje je demokratija zadužila javljali su se u različitim delovima sveta i različitim vremenskim razdobljima. Oni su se po etama odvijali od grčkog polisa, preko rimske republike, britanskog parlamentarizma i američkog ustava iz 1787. godine.
Ukoliko pođemo od grube pretpostavke da je, uslovno rečeno, demokratija vladavina naroda, određeni pojmovi i dalje nisu dorečeni – šta je narod, šta je država/vlast, šta je sloboda, participacija, legitimitet, legalitet.
 

 
2. DEMOKRATIJA NA ZALASKU?!

Pitanje je koji faktori, od sijaseta njih – kulturološki, politički, antropološki, ekonomski, i drugi – određuju pojam slobode, odnosno neslobode, bilo da je slučaj sa kolektivnom ili individualnom. Da bismo došli do odgovora na isto, morali bismo da zađemo do najranijih učenja o demokratiji, koja se razvijala tokom vremena – klasična, pa liberalna, neoliberalna, zatim kosmopolitstka, pa konsocijalna, participativna, medisonska, i ostale koje su dobijale ime u odnosu na period u kojem su nastale. Ukoliko se vratimo na poslednju tezu u Uvodu – „Demokratija je vladavina naroda“- što predstavlja njeno izvorno značenje, moramo da sumiramo pojmove o demokratiji i time je definišemo, odnosno iskažemo šta ona podrazumeva ili šta je čini – vladavina naroda; vladavina sa saglašnošću (pristankom) onih nad kojima se vlada; vladavina većine koja poštuje prava manjine, ili vladavina manjine izabrana od strane većine; garantovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda; slobodni i pošteni izbori; jednakost pred zakonom; vladivina prava i fer sudski proces; ustavom ograničena vladavina (konstitucionalizam); socijalni, ekonomski i politički pluralizam, kao i vrednosti tolerancije, pragmatizma, saradnje i kompromisa – čime je dovodimo do njene institucionalizacije.
Međutim, s obzirom da je antički pojam, iliti izvorni, vrlo usko orijentisan, potrebno mu je dodati normativni deo, kriterijum – „Demokratija je vladavina naroda, u kome je taj narod u stanju, odnosno mogućnosti, da ostvaruje opšte dobro.“ Na to nam skreće pažnju dr Zoran Vidojević, u svojom delu Demokratija na zalasku – autoritarno-totalitarna pretnja, o čemu će više biti reči u daljem tekstu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Političke nauke

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari