Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio studenti.rs 12. april 2016. Prijavi dokument
UVOD
Kontinuirane socijalno-političke i ekonomske promene, ubrzan naučnotehnološki razvoj, posebno ekspanzija modernih i postmodernih formi tehnologije koji se dešavaju u savremenom svetu stvorile su pojam i fenomen “društvo koje uči”. Njegove teorijske, odnosno, filozofsko-socijalne osnove nalaze se u koncepciji doživotnog obrazovanja i učenja, kao i u pojmovima koji je podržavaju i elaboriraju, kao što su: informatičko društvo (Bell, 1973), postindustrijsko društvo (Tofler, 1975; 1998) civilno društvo (Fukujama,1977a; 1977b) globalno društvo (Jarvis, 1996a; Savićević, 2000). Uspostavljanje društva koje uči je osnovni trend u razvoju budućih društava. Posle zdravog, informatičkog, otvorenog, obrazovanog društva dominantna vizija i ideal postaje društvo koje uči. Reč je o viziji socijalne evolucije u čijoj se osnovi nalazi doživotno obrazovanje i učenje.
1.0. DRUŠTVO KOJE UČI
Društvo koje uči ima višestruko poreklo i složene ciljeve. Zbog toga se čini da bi teorijsko oblikovanje ideje o društvu koje uči, moglo da bude razapeto između njegovih društveno-humanističkih, ekonomskih i individualnih intencija i ambicija, odnosno konflikata između ideja civilnog i društva liberalne demokratije, ideja i teorija ljudskih resursa i ideja individualnog razvoja i samoostvarenja. To sugeriše i Edvardsovo zapažanje o tome da danas postoje tri dominantne interpretacije pojma društva koje uči. Ono se, uglavnom, razume kao:
1. obrazovano društvo, posvećeno aktivnom građanstvu, liberalnoj demokratiji i jednakim mogućnostima,
2. tržište učenja, na kome obrazovne institucije nude pojedincima usluge učenja, što je osnovni vid podrške tržišnoj ekonomiji i
3. mreže učenja, u kojima su oni koji uče prihvatili pristup učenja kroz cio život koristeći sve raspoložive resurse za razvoj svojih interesa i svog identiteta (Edwards, 1995).
Razume se da su mogući i da se dešavaju i kompromisi u apostrofiranju pojedinih aspekata ideje društva koje uči. Tako se u “Beloj knjizi o obrazovanju i obuci” Evropske komisije kaže da je društvo koje uči ono u kojem se od svih pojedinaca zahteva da se kontinuirano obučavaju i uče da bi uzeli aktivno učešće u svetu rada i u zajednici uopšte (European Commission, 1996).
Društvo koje uči u suštini predstavlja totalizaciju ideje o doživotnom obrazovanju i učenju. Šezdesetih godina 20. veka koncepcija doživotnog obrazovanja, odnosno učenja, doživela je snažnu afirmaciju. Ona je predstavljala napor da se redukuje socijalno-klasna i generacijska usmerenost (privilegija) obrazovanja i učenja i prevaziđe koncept obrazovanja kao pripreme za život. To je zahtevalo da se u području obrazovanja ide dalje od reforme ‘obrazovnih sistema’ dok se ne stigne do faze ‘društva koje uči’/learning societu, cite edicative/ jer su to stvarne proporcije izazova koji obrazovanju predstoji u budućnosti (Faure, 1975, str. 30).
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio Andri0805 13. mart 2024.
Objavio Studentsoc04 12. januar 2024.
Objavio natasastefan32 12. januar 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.