Odlomak

UVOD

Kontinuirane socijalno-političke i ekonomske promene, ubrzan naučnotehnološki razvoj, posebno ekspanzija modernih i postmodernih formi tehnologije koji se dešavaju u savremenom svetu stvorile su pojam i fenomen “društvo koje uči”. Njegove teorijske, odnosno, filozofsko-socijalne osnove nalaze se u koncepciji doživotnog obrazovanja i učenja, kao i u pojmovima koji je podržavaju i elaboriraju, kao što su: informatičko društvo (Bell, 1973), postindustrijsko društvo (Tofler, 1975; 1998) civilno društvo (Fukujama,1977a; 1977b) globalno društvo (Jarvis, 1996a; Savićević, 2000). Uspostavljanje društva koje uči je osnovni trend u razvoju budućih društava. Posle zdravog, informatičkog, otvorenog, obrazovanog društva dominantna vizija i ideal postaje društvo koje uči. Reč je o viziji socijalne evolucije u čijoj se osnovi nalazi doživotno obrazovanje i učenje.

1.0. DRUŠTVO KOJE UČI

Društvo koje uči ima višestruko poreklo i složene ciljeve. Zbog toga se čini da bi teorijsko oblikovanje ideje o društvu koje uči, moglo da bude razapeto između njegovih društveno-humanističkih, ekonomskih i individualnih intencija i ambicija, odnosno konflikata između ideja civilnog i društva liberalne demokratije, ideja i teorija ljudskih resursa i ideja individualnog razvoja i samoostvarenja. To sugeriše i Edvardsovo zapažanje o tome da danas postoje tri dominantne interpretacije pojma društva koje uči. Ono se, uglavnom, razume kao:
1. obrazovano društvo, posvećeno aktivnom građanstvu, liberalnoj demokratiji i jednakim mogućnostima,
2. tržište učenja, na kome obrazovne institucije nude pojedincima usluge učenja, što je osnovni vid podrške tržišnoj ekonomiji i
3. mreže učenja, u kojima su oni koji uče prihvatili pristup učenja kroz cio život koristeći sve raspoložive resurse za razvoj svojih interesa i svog identiteta (Edwards, 1995).
Razume se da su mogući i da se dešavaju i kompromisi u apostrofiranju pojedinih aspekata ideje društva koje uči. Tako se u “Beloj knjizi o obrazovanju i obuci” Evropske komisije kaže da je društvo koje uči ono u kojem se od svih pojedinaca zahteva da se kontinuirano obučavaju i uče da bi uzeli aktivno učešće u svetu rada i u zajednici uopšte (European Commission, 1996).
Društvo koje uči u suštini predstavlja totalizaciju ideje o doživotnom obrazovanju i učenju. Šezdesetih godina 20. veka koncepcija doživotnog obrazovanja, odnosno učenja, doživela je snažnu afirmaciju. Ona je predstavljala napor da se redukuje socijalno-klasna i generacijska usmerenost (privilegija) obrazovanja i učenja i prevaziđe koncept obrazovanja kao pripreme za život. To je zahtevalo da se u području obrazovanja ide dalje od reforme ‘obrazovnih sistema’ dok se ne stigne do faze ‘društva koje uči’/learning societu, cite edicative/ jer su to stvarne proporcije izazova koji obrazovanju predstoji u budućnosti (Faure, 1975, str. 30).

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Više u Sociologija

Komentari