Odlomak

UVOD
Svetska privreda od industrijske revolucije beleži nagli rast ekonomske aktivnosti, a samim tim, i dramatičan porast tražnje za energentima. Najveći deo primarno proizvedene energije se još uvek bazira na upotrebi fosilnih goriva, koja ne samo da spadaju u kategoriju iscrpljivih resursa nego je njihovo sagorevanje u najvećoj meri odgovorno za pojavu efekta ,,staklene baste”, što podrazumeva veštačko zagrevanje Zemljine površine, usled prekomerne emisije grupe gasova od kojih je najzastupljeniji ugljen-dioksid sa učešćem od 80%.
Fiskalno rešenje internalizacije eksternalija se bazira na principu ,,zagađivač plaća” i nametanju određenog poreza na emisiju. I ako je primena ekoloških poreza intenzivirana tokom prethodne decenije, fiskalni prihod je još skroman i čini tek 5% ukupnih poreskih prihoda EU. Među ekološkim porezima dominiraju porezi na energetske proizvode, 76% ukupnih eko-prihoda.

 

 

 
1.    FISKALNI PRISTUP U INTERNALIZACIJI EKSTERNALIJA
Problem prekomerne emisije gasova ,,staklene baste” kao i svaki drugi oblik zagađenja u ekonomiji se posmatra kao obllik negativne eksternalije.
Eksternalije predstavljaju učinke, pozitivnog ili negativnog karaktera, koje za jedan subjekat proizilaze iz određene aktivnosti drugog subjekta, bilo da se radi o proizvodnji ili potrošnji, a da pri tome nisu rezultat delovanja mehanizma cena.
Posmatrano sateorijskog stanovišta, kako bi se izbeglo prenošenje ekonomskih troškova na celokupnu društvenu zajednicu, neophodna je uključivanje troškova zagađenja u cenu proizvoda ili aktivnosti koje uzrokuju zagađenja (internalizacija). Jedan od načina internalizacije eksternalija je uvođenje poreza po jedinici proizvodnje, koji bi bio jednak troškovima zagađenja. Emisija gasova bi trebala da bude ograničena do nivoa gde su marginalne koristi za društvenu zajednicu manje od marginalnih troškova preduzimanja mera za redukovanje emisije.
Ukoliko proizvodnja jedog preduzeća prouzrokuje štetu drugim subjektima i ne daje mogućnost tržišne kompenzacije, marginalni društveni trošak proizvodnje je viši od marginalnog privatnog troška proizvodnje. Ovaj raskorak troškova ukazuje da se Pareto optimum ne može primeniti na datu situaciju. Prema Pigouvoj ekonomiji blagostanja, jedini način dostizanja Pareto optimuma je putem nametanjem poreza ili nadoknada zagađivaču u vrednosti koja je jednaka razlici između društvenog i privatnog troška. Internalizacija eksternalija, kao ,,vantržišni fenomen” se vrši plaćanjem određene cene za nanetu štetu. Cena proizvedenog dobra je jednaka marginalnom društvenom trošku tog dobra koji je jednak zbiru marginalnog privatnog troška i poreza. Ovo rešenje je poznato pod imenom porez na emisiju (Pigouov porez).
Osnovne vrste ekoloških poreza su:

1.    Pigou ili specifični porezi- Cilj ovakvog oporezivanja je smanjenje emisije štetnih stvari zagađivača, optimalna internalizacija negativnih eksternalija.
2.    Para-pigouvijanski porezi- carine, opšti porez na promet i akcize
3.    Dvostrano korisni porezi- porezi na proizvode čijom se proizvodnjom ili potrošnjom uzrokuje zagađenje.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari