1. EKSPROPRIJACIJA
Pravo vlasništva predstavlja objektivnim pravom najšire zaštićeno ovlaštenje
posjedovanja, korištenja i raspolaganja nekom stvari u skladu sa njenom prirodom i
namjenom, tako da je međunarodno – pravnim instrumentima, kao i nacionalnim
zakonodavstvom tradicionalno predviđeno kao jedno od osnovnih prava sa visokim
standardima zaštite
1
.
Brojni dokumenti i norme međunarodnog prava, između ostalih ljudskih prava i
sloboda, pravo na imovinu određuju kao jedno od osnovnih ljudskih prava. Bez
obzira što je društveno – političko uređenje u bivšoj Jugoslaviji u kojem je egzistirala
Bosna i Hercegovina, koja je kao članica Ujedinjenih nacija bila obavezna na
poštivanje imovinskog prava, ono je često kršeno kroz razne vidove nacionalizacije,
konfiskacije, eksproprijacije i sl. tako da možemo reći da je pravo vlasništva u Bosni
i Hercegovini imalo veoma burnu sudbinu koju je karakterizirao nizak nivo
sigurnosti, te česta nasilna izuzimanja i pretvorbe, pa pravo vlasništva na našim
prostorima često nije uživalo zaštitu koja se tradicionalno propisuje. Tako su u
praksi, zabilježeni brojni slučajevi neopravdanog izuzimanja ili ograničavanja prava
vlasništva, između ostalog i putem eksproprijacije.
Eksproprijacija kao institut jedan od načina sticanja državne svojine na
nekretninama u vlasništvu građana i građanskih – pravnih lica radi izgradnje objekata
od javnog interesa ima veliki značaj u našem pravnom sistemu
2
.
Pravo na mirno uživanje imovine obuhvata tri posebna pravila. Prvo pravilo je opće
prirode i izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo se odnosi na
lišavanje imovine i podvrgnuto je izvjesnim uvjetima, treće pravilo podrazumjeva da
države potpisnice imaju pravo između ostalog, kontrolirati korištenje imovine u
skladu sa općim interesom provođenja onih zakona koje smatraju potrebnim u tu
svrhu
3
.
1
Sadiković L.: Ljudska prava, Fakultet kriminalističkih nauka, Sarajevo, 2007. god., str. 15
2
www.apeiron-uni.eu/centar/radovipdf/specijalistički/VelidFazlic.pdf
(31. 08. 2013.)
3
http://ljudskaprava.ba/pravo-na-mirno-uzivanje-imovine-08
) (01. 09. 2013.)
3
Drugim riječima, mješanje u pravo na mirno uživanje imovine se ne može nametnuti
zakonskom odredbom koja samo ispunjava uvjete vladavine prava i služi legitimnom
cilju u javnom interesu, nego mora održati i razuman odnos proporcionalnosti
između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti bilo kojm mjerom kojom
se oduzima ili ograničava imovina.
Ocjena proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se namjerava
postići zavisi i od zakonskih uvjeta za kompenzaciju, te pomaže odgovoriti na pitanje
da li poduzete mjere poštuju pravičnu ravnotežu i da li one aplikantu predstavljaju
prevelik teret. Sudska praksa ne garantira pravo na punu kompenzaciju u svim
okolnostima, jer legitimni ciljevi javnog interesa mogu opravdati plaćanje nižeg
iznosa od tržišne vrijednosti. Također, nepostojanje kompenzacije ne mora nužno da
predstavlja neproporcionalno miješanje u pravo na mirno uživanje imovine, ali
moraju postojati iznimne okolnosti koje opravdavaju ovakvo postupanje.
Katalog prava iz člana II/3.k Ustava BiH, predviđa da sve osobe na teritoriju BiH
uživaju, između ostalih, i pravo na imovinu. Ustav BiH, u isto vrijeme, ne sadrži
izričitu odredbu kojom se predviđa da je oduzimanje imovine moguće isključivo ako
je predviđeno zakonom, ako služi javnom interesu, uz davanje naknade i,
uspostavljenje pravične ravnoteže između javnog i privatnog interesa. Međutim, u
članu II/3 Ustava BiH istaknuto je da se prava i slobode predviđene Evropskom
konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima
direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini, čime je određeno da ovi akti imaju
prioritet nad svim ostalim zakonima. Ovim je odredbama Evropske konvencije za
zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda dat prioritet u primjeni propisa u BiH i
utvrđena važnost usklađivanja domaćih propisa sa standardima Evropske konvencije.
Ustavima na entitetskom nivou garantira se zaštita prava na imovinu u skladu sa
najvišim međunarodnim standardima. Ustav Federacije BiH garantira izričito i
zaštitu prava na imovinu u članu II.2k. Ustav Republike Srpske detaljnije propisuje
zaštitu prava vlasništva. Ovaj ustav propisuje pravnu zaštitu svih oblika vlasništva, a
oduzimanje ili ograničavanje ovog prava može se propisati samo zakonom i uz
pravednu naknadu
4
.
4
http://ljudskaprava.ba/pravo-na-mirno-uzivanje-imovine-08/
(01. 09. 2013.)
