Odlomak

Javne finansije predstavljaju skup aktivnosti drzave, uzih polticko-teritorijalnih kolektiviteta i drugih drustvenih organizama na prikupljanju i trosenju materijalnih sredstava radi izvrsavanja odredjenih opstedrustvenih zadataka i funkcija. Koriste se i izrazi finansijska aktivnost i finansijska djelatnost za isti sadrzaj. Postoje dva cinioca bez kojih se ne moze zamisliti finansijska djelatnost a to su sredstva i njihova upotreba tj. trosenje na javne rashode. Ali ovi cinioci nisu dovoljni za finansijsku djelatnost. Prikupljanje sredstava, putem poreza ili drugih dazbina, proizvodi odredjena finansijska dejstva jer predstavlja novcanu akumulaciju, ali ako se ta sredstva ne rasporede i ne utrose na odredjene namjene, vec se tezaurisu, nije potpuno obavljena finansijska djelatnost. Bez prikupljanja sredstava nema izvrsavanja zadataka u podmirivanju drustvenih potreba, nema potrosenje, jer tak postojanjem oba cinioca moze se obaviti proces finansiranja. Nauka koja se bavi izucavanjem pojava i instituta koji su u vezi sa finansijskom djelatnoscu drzave i drugih subjekata javnog prava, naziva se nauka o finansijama. Proces pribavljanja sredstava od strane drustveno-politickih kolektiviteta i njihovo organizovano trosenje na javne ili opste potrebe konsitutise jednu posebnu privredu – finansijsku privredu koja ima svoje instrumente, svoje zakonitosti, tehniku i efekte, kojima se bitno razlikuje od privrede pojedinca.
Rijec finansije se upotrebljava da oznaci raznorazne novcane poslove ( monetarne transakcije ) koja obavljaju fizicka lica, razni monetarni zavodi ( banke, berze), privredna preduzeca i politcko – teritorijalne jedinice ( poslovne finansije ) i druga pravna lica – finansije u sirem smislu. Izraz javne finansije se upotrebljava i da oznaci prikupljanje, cuvanje i raspodjelu novcanih sredstava od strane drzave kao i drugih ovlascenih tijela – finansije u uzem smislu.
Mozemo da oznacimo cetiri osnovne karakteristike finansijske privrede: 1) prenosenja sredstava na javne organe – radi se o prinudnom ( putem poreza npr ) ili dobrovoljnim putem ( zajam ) odvajanju dijela kupovne snage od strane privrede i pojedinca i prenosenju na javne organe, koji ce ih iskoristiti u finansijske, politicke, privredne, socijalne i druge svrhe 2) javne finansije vezuju u finansijski akt dva subjekta: aktivni i pasivni – Drzave, odnosno uze drustveno-politicke zajednice su aktivni subjekti finansijske djelatnosti usmjereni ka sticanju javnih prihoda, dok su pasivni subjekti fizicka i pravna lica, drzavljani i svi drugi koji su politickim i ekonomskim sponama vezani za javno-pravno tijelo koje se nad njima uzdize svojom finansijskom vlascu i namece im obavezu obezbedjivanja dijela sredstava na racun uzimanja njihove ekonomske snage. 3) Javne se finansije se javljaju kao privreda javnopravnih tijela i dio su sireg pojma javne privrede, a istovremeno su i veoma znacajan dio narodne privrede 4) finansijku djelatnost karakterise prinuda, jer se materijalna sredstva za zadovoljenje javnih potreba pretezno obezbedjuju prinudnim putem.
Razlika izmedju finansijske privrede i privatne privrede: 1) Drzava i javnopravna tijela u obavljanju utvrdjenih zadataka nijesu rukovodjeni zahtjevom ( motivom ) da obavljanjem tih zadataka ostvaruju dobit, da rashodi koje je potrebno obezbijediti pri zadovoljenju javnih potreba budu jednak ili manji od prihoda koji su rezultat obavljanja finansijske djelatnosti. Dokle kod finansijske djelatnosti privatnih lica osnovni motiv i cilj je ostvarenje dobiti. 2) pri zadovoljenju javnih potreba drzava i javnopravna tijela ne rukovode se principom cinidbe za protivcinidbu, usluga za protivuslugu. Medjutim, pretpostavka za rashode privatnih lica je adekvatna protivcinidba, odredjena protivusluga na drugoj strani. 3) djelatnost drzave i drugih javnopravnih tijela koja zadovoljavaju odredjene javne potrebe, uglavnom su nematerijalne prirode. Broj, vrste i velicina drustvenih potreba rezultat su zajednickog zivota ljudi i spoznaje da se one mogu lakse, brze, uspjesnije i jefitinije zadovoljavati u organizaciji drzave nego od strane fizickih i privatnopravnih lica ( lakse ostvarivanje javnog interesa ) 4) za zadovoljenje potreba iz svoje nadleznosti javni sektor koristi prihode koji pretezno imaju prinudni karakter ( porezi, zajmovi ). Manji dio prihoda drzava i javnopravna tijela ostvaruju svojom aktivnoscu, po osnovu vlasnistva, na osnovu naknade stete itd. Nasuprot tome, prihodi sto ih ostvaruje privatni sektor nemaju prinudni karatker 5) odlucivanje – Od koga i u kojem iznosu ce biti ubrani pojedini javni prihodi odlucuje predstavnicko tijelo ( skupstina ). To tijelo takodje utvrdjuje prioritet u zadovoljavanju javnih potreba te modalitete trosenja ubranih prihoda. Visina prihoda kojima raspolaze privatno lice zavisi od uslova poslovanja, njegove sposobnosti i zalaganja, a raspodjela prihoda zavisi od odluke samog privrednog subjekta. Uslovi poslovanja kao i odluku o trosenju raspolozivih sredstava privatnog lica moze biti determinisana aktivnoscu drzave.
Institucije javnih finansija – 1) Javni prihodi – derivativni (javnopravni ) javni prihodi i originarni ( privatnopravni ) javni prihodi 2) Javni rashodi – obezbedjivanje javnih dobara – a) cista javna dobra ( odbrana, policija, uprava ) – nekonkurentnost u potrosnji i neiskljucivost b) necista javna dobra ( obrazovanje, zdravstvena zastita, putevi ) 3) budzet 4) finansijsko izrazavanje izmedju razlicitih nivoa drzavne vlasti ( centralni i lokalni organi ili federacija, clanice federacije opstine )
Zadataka nauke o finansijama je da sistematski – teorijskim istrazivanjima utvrdi stalne odnose izmedju uzroka i posledica, odnose izmedju dva ili vise finansijskih fenomena i njihovu vezu prema njihovoj stvarnoj materijalnoj povezanosti.
Finansijsko pravo – je dio sistema odredjene zemlje koji regulise odnose koji nastaju finansijskom aktivnoscu drzave, uzih politicko-teritorijalnih jedinica i institucija kojima su povjerene takve funkcije. Finansijsko pravo je dio pravnog sistema odredjene zemlje, pa ga u tom kontekstu mozemo definisati kao skup pravnih propisa kojima se regulisu oni drustveni odnosi koji nastaju prilikom prikupljanja, raspodijele i trosenja sredstava kojima se zadovoljavaju javne potrebe ( opste i zajednicke ). Opsti dio finansijskog prava cini ukupnost pravnih normi kojima se obezbedjuje jedinstvo finansijskog sistema, utvrdjivanjem opstih principa na kojima se zasnivaju finansijski odnosi. Posebni dio finansijskog prava cini ukupnost pravnih normi kojima se na jedinstven nacn regulise odredjena grupa finansijski odnosa ( npr poresko pravo, budzetsko pravo ) – podjela prema karakteru normi kojima se regulisu finansijski odnosi. Prema teritoriji na kojoj se prostire primjena, finansijsko pravo dijelimo na nacionalno i medjunarodno finansijsko pravo. Nacionalno finansijsko pravo je dio pravnog sistema jedne zemlje kojim se u toj drzavi regulisu finansisko-pravni odnosi ( finansijsko pravo Francuske, Crne Gore… ). Medjunarodno finansijsko pravo je skup normi kojima se regulisu medjudrzavni finansijsko-pravni odnosi. Subjekti medjunarodnog finansijskog prava su drzave. Medjunarodno finansijsko pravo nema univerzalni karakter jer neke norme kojima su regulisani finansijski odnosi medju drzavama su opste prihvacene, dok su pojedine norme primenjuju samo u odnosima izmedju dvije ili izmedju nekoliko zemalja clanica nekog politickog saveza.

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 21 stranica
  • Finansijsko pravo -
  • Školska godina: -
  • Skripte, Pravo
  • Crna Gora,  Podgorica,  MEDITERAN UNIVERZITET - Pravni fakultet u Podgorici  

Više u Pravo

Više u Skripte

Komentari