Građa žvih organizama na razini atoma i molekula

UVOD

Svaki živi organizam na Zemlji građen je od atoma tj. od najmanjih čestica na koje se kemijski element može podijeliti i još uvijek sadržavati sva svojstva tog elementa. Više istih ili različitih atoma vezanih energetskim vezama nazivaju se molekule. Tvar koja je važna za život na zemlji je molekula vode, koja je građena od dva atoma vodika i jednog atoma kisika. Kisik je sljedeća važna molekula, koja se sastoji od dva atoma kisika. Složenije molekule koje grade žive organizme su ugljikovi spojevi (biološke molekule). To su: ugljikohidrati, lipidi, proteini i nukleinske kiseline. Navedeni spojevi grade stanične organele i stanice, koje čine organske sustave i organizme kao cjelinu.
U ovom seminarskom radu detaljnije će se opisati građa organskih sustava na razini atoma i molekula.

METODE RADA
Na temelju pročitane i dobro proučene literature u ovom seminarskom radu opisat ću građu živih organizama na osnovi kemijskih svojstava organskih spojeva od kojih su građeni.

CILJ
Cilj rada je opisati od čega je građeni  organizam živih bića te detaljno proučiti i navesti tvari koje su neophodne za normalan razvoj organizma.

GLAVNI DIO
Živi organizmi su građeni od organskih sustava, koji se sastoje od organa. Organi su građeni od tkiva, a sastavni dijelovi tkiva  su stanice, koje su građene od organela. Molekule izgrađuju organele, a molekule su međusobno povezani atomi.

ATOMI  I MOLEKULE
Većina materijala se u prirodi sastoji od smjesa tvari, a neki materijali se ne mogu rastavljati u sastavne dijelove. Čiste tvari  nazvaju se elementima, a tvari građene od dvaju ili više elemenata nazaju se spojevima. Engleski kemičar John Dalton je došao do važnog zaključka o elementima. Tako je zključio da se svaki element sastoji od jednakih dijelova koje je nazvao atomima. Zemlja sadrži 92 elementa, a živa bića samo dvadesetak. Svojstva elemenata temelje se na unutarnoj građi njihovih atoma. Sastoje se od triju subatomskih čestica, a to su protoni ili pozitivno nabijene čestice, elektroni ili negativno nabijene čestice, te neutrona ili neutralnih čestica. Svaki tip atoma sadrži jedinstveni broj protona u jezgri, to je tzv. atomski broj elemenata. Zbroj protona i neutrona u jezgri je atomska masa elemenata. Atomi s istim brojem protona, a različitim brojem neutrona zovu se izotopi. Oni su radioaktivni, njihova je jezgra nestabilna i emitira energiju pri oslobađanju suvišnih neutrona i promjeni u stabinije stanje.
Skupine istih ili različitih atoma vezanih energetskim vezama nazivaju se molekule. Najčešći tip veze stvara se prigodom podjele jednog elektronskog para među atomima, a naziva se kovalentnom vezom. Dijeljenje dvaju elektrona stvara jednostruku vezu. Npr. ugljik može dijeiti četiri elektrona pa dva para elektrona stvaraju dvostruku vezu, dušik trostruku, itd. Pojavljivanje nesparenih elektrona u molekuli stvara slobodne radikale koji su glavni uzrok mnogih bolesti i starenja. Kada je raspodjela naboja simetrična, takva veza zove se nepolarna kovalentna veza. Ukoliko je električni naboj asimetričan veza je polarna kovalentna (npr. molekula vode). Vodikova veza je međumolekularna veza, gdje se negativni kisik jedne molekule povezuje s pozitivnim vodikom druge molekle. Ionska veza nastaje kada se suprotno nabijeni ioni privlače kao magneti (npr. molekula NaCl). (Delić i Vijtuk, 2004.)

VODA
Voda je treća najjednostavnija molekula i najvažnija tvar na Zemlji. Sva živa bića ovisna su o vodi jer životnim procesima organizam gubi vodu koju mora nadoknađivati. U osnovi procesa fotosinteze biljke iz vode pomoću svjetlosne energije i klorofila sintetiziraju šećere. U prirodi voda se pojavljuje u sva tri agregatna stanja (tekuće, plinovito i kruto). Za živa bića najvažnije je da se voda nalazi u tekućem stanju jer u organizmu ona mora ostati tekuća. Njezina visoka točka vrelišta (od 100ºC) i niska točka ledišta (od 0ºC) razlog su što je voda pri normalnom temperaturnom rasponu na našem planetu u tekućem stanju. Voda ima visoku specifičnu toplinu koja osigurava relativno konstantnu unutarnju i vanjsku sredinu koja je izuzetno bitna za živa bića.