Odlomak

1. UVOD
Infarkt (lat. infarctus) je lokalizirano područje ishemijske nekroze u organu ili tkivu koje
nastaje zbog prekida arterijske opskrbe krvlju ili uslijed embolijskog ili trombotičnog začepljenja
vitalne arterije nekog tkiva ili organa, a rjeđe začepljenjem vene što je posljedica primarne
venske tromboze. Drugi uzroci mogu biti velike aterosklerotične ploče u stijenkama srednje
velikih i malih arterija, pritisak ekspanzivnih tumora na krvnu žilu ili pritisak fibroznih
priraslica, uvrnuće peteljke pomičnih
organa (petlja crijeva ili jajnika).
Pritisak izvana i torzija obično
uzrokuju zapreke venskog toka, jer se
vene lakše komprimiraju nego arterije.
U svim tim slučajevima na kraju
nastaje trombotično začepljenje sužene
krvne žile. Činioci koji uvjetuju težinu
oštećenja i opseg ishemijske nekroze
su ovi:1
opće stanje krvi i
kardiovaskularnog sistema, anatomski
oblik opskrbe krvlju, brzina razvoja
začepljenja 4. osjetljivost tkiva na ishemiju. Općenito se infarkti dijele na: anemični, bijeli
infarkt (infarctus anemicus), hemoragijski, crveni infarkt (infarctus haemorrhagicus) i infarkt
zahvaćen bakterijskom infekcijom, septični infarkt (infarctus septicus). Svi su infarkti obično
klinastog oblika s vrhom upravljenim prema mjestu gdje je žila začepljena. Vanjska površina
organa obično oblikuje bazu klina.
Tačan obris infarkta može biti vrlo različit, a ponekad nastaje slika u obliku geografske karte
zbog toga što su sačuvana malena granična područja tkiva koja imaju druge, neoštećene izvore
krvi. Karakteristična morfološka promjena u području svakog infarkta, osim onih u mozgu, jeste
ishemijska koagulacijska nekroza zahvaćenih ćelija, te se mikroskopski mogu primjetiti obrisi
zrnasto raspalih ćelija, dok se u mozgu vidi kolikvacijska nekroza (ćelije se otapaju a tkivo
pretvara u gnjecavu kašu). S vremenom područje infarkta podliježe različitim promjenama
uvjetovanim njegovom veličinom, vrstom zahvaćena tkiva i njegovom lokalizacijom. Najčešće
se područja infarkta s vremenom pretvaraju u vezivne ožiljke koji nadomještavaju propali
funkcionalni parenhim.
Zbog infekcije infarkti se mogu zagnojiti i pretvoriti u apscese, npr. u plućima. Ako su veći,
može se na periferiji stvoriti čvrsta vezivna kapsula u središtu koje se nalazi razmekšano
područje nekroze (inkapsulacija). Ako se taj nekrotični sadržaj isprazni ili apsorbira, nastaje
pseudocista (npr. u mozgu). Nekrotična područja infarkta često podliježu kalcifikaciji. Kliničko
značenje infarkta je veliko, jer više od polovice svih smrti uzrokuju kardiovaskularne bolesti, a
većina smrtnih slučajeva zbog tih bolesti nastaje kao posljedica infarkta srčanog mišića i mozga
te infarkta pluća. Infarkt crijeva može biti smrtonosan i zbog brzog nastanka popratnog
peritonitisa i paralitičkog ileusa, a ishemijska nekroza (gangrena) donjih ekstremiteta gotovo je
svakodnevno klinički problem starijih osoba, posebno dijabetičara. Smrtonosni trojac tromboza,
embolija i infarkt čest su i teško rješiv klinički problem u dugo ležećih ostarjelih bolesnika.2
U okviru maturskog biće analizirana osnovne karakteristike infarkta, sa posebnim akcentom
na rane implikacije infarkate, te na vrste infarkta koje se najčešće javljaju. Prilikom izrade rada
konsultovana je relevantna medicinska literatura, a od načnih metoda su korištene metode
analize i sinteze. Metoda analize je korištena za prikupljanje potrebnih informacija i za njihovu
klasifikaciju. Metoda sinteze je korištena za grupisanje prikupljenih podataka u jednu smislenu
cijelinu. Osnovni cilj istraživanja, u okviru maturskog rada je ustanoviti osnovne determinante
infarkta i istražiti pojave koje mu prethode i manifestacije koje mu slijede.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Maturski Radovi

Više u Skripte

Komentari

Click to access the login or register cheese