Odlomak

1.    Jezik i govor
Termin jezik i govor često se upotrebljavaju kao sinonimi, ali u savremenoj lingvistici ova značenja su razdvojena ( “Ona pravilno govori”, ali i “Ona ima pravilan jezik”)
Jezik se definiše kao skup zvučnih artikulisanih znakova-jasno i razgovetno izgovorenih glasova, reči i rečenica, stvorenih radom čovekovih govornih organa i povezanih u sistem, i skup pravila kojim se određuje upotreba tih znakova. Pomoću ovog sistema članovi jedne ljudske zajednice međusobno razmenjuju informacije o svetu koji ih okružuje, izražavaju svoje misli, osećanja.
Govor predstavlja aktiviran, upotrebljen jezički sistem. Govor je konkretna realizacija jezika. Jezik je homogena celina (skup pravila), a govor je promenljiv, uslovljen prilikama u kojima se stvara, uslovljen uzrastom, polom, obrazovanjem, kulturom. Čovek se rađa sa sposobnošću govora, a jezik uči u sredini u kojoj živi.

 
2.    Govorni i pisani jezik
Prirodni ljudski jezik ima dva načina ispoljavanja: govor i pismo.
Govor je auditivni oblik sporazumevanja i izražavanja misli, osećanja i želja. Pojavom pismenosti, prirodni jezik pored akustičnog medija dobija i vizuelni medij.
Potreba za čuvanjem informacija omogućila je uslove za pojavu pisma. Pismo je staro oko 5 milenijuma, a vezuje se za klinasto pismo.
Danas znamo za postojanja 4-5000 jezika, od kojih 90 % ne znaju za pismo.
Pojavom pisma, čoveku je omogućeno da prevazilazi prostorne i vremenske granice, te da pisanom rečju ostavi trag za buduće naraštaje.
Najjednostavnija pisma su glasovna pisma u kojima je svaki glas obeležen jednim grafičkim znakom (grafema).
U XV veku  dolazi do pojave štampe ( Gutemberg), što je omogućilo širem krugu ljudi pristup pisanoj reči.
Što se gramatičkih pravila tiče, ona su stroža kada je u pitanju pisani jezik.. Primer za to je pomoćni glagol “biti” u potencijalu svih lica.
1.    ja bih                                                               1. mi bismo
2.    ti bi                                                                  2. vi biste
3.    on (ona, ono) bi                                               3. oni bi
3.  Pojam kulture govora

Kultura govora podrazumeva dobro poznavanje maternjeg jezika, kao i sposobnost govornika da se na najbolji način, primereno datoj situaciji, efikasno služi jezičkim izražajnim sredstvima. Kako će neko primeniti odgovarajuća jezička sredstva, zavisi od govorne situacije, ali i od sagovornika i slušaoca.
Kultura govora je naučna disciplina koja se bavi najadekvatnijom primenom i najefikasnijim funkcionisanjem jezičkih sredstava  u zavisnosti od okolnosti u kojima se govor primenjuje. U širem smislu pod kulturu govora podvodi se dobro poznavanje maternjeg jezika , istančano osećanje za jezik, a zatim i sposobnost čoveka koji piše ili govori, da se prilikom govora na najbolji način efikasno služi jezikom i jezičkim izražajnim sredstvima.
Kultura govora ne podrazumeva samo dobar odabir i valjanu upotrebu jezičkih sredstava, već i sposobnost da se ona vešto i prikladno upotrebe tako da se postigne što bolji efekat.
Poznavanje komunikacijskih i jezičkih normi deo je komunikacijske kompetencije.
Jezička kultura (poznavanje jezika)        govorna kultura (kultura izražavanja).
Kultura govora objedinjuje jezičku kulturu i govornu kulturu.
GOVOR       “ VEŠT I KREATIVAN” = KULTIVISAN GOVOR

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari