Odlomak

UVOD

– Od trenutka uvođenja lasera kao izvora zračenja posebnih osobina, počelo je ispitivanje mogućnosti njegove primene u medicini. Specifične karakteristike zračenja lasera ućinile su da se oni danas već široko primenjuju sa uspehom u mnogim medicinskim granama. Tretman laserom ima čitav niz prednosti u odnosu na druge načine lečenja, neinvazivan je i potpuno bezbolan, a traje neuporedivo kraće.
Poslednjih godina terapijske indikacije su znatno proširene, a interes za laseroterapijom raste, tako da je danas nemoguće zamisliti savremenu medicinu bez upotrebe lasera.
Definicija lasera sadržana je u samom njegovom nazivu koji predstavlja skraćenicu za Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation, u prevodu: pojačanje svetlosti pomoću stimulisane emisije zračenja. Zbog takvog načina dobijanja, lasersko zračenje se odlikuje osobinama koje prirodna svetlost i svetlost izvora nema. Te razlike se ogledaju posebno u odnosu na monohromatičnost, usmerenost i koheretnost laserskog zračenja.

SADRŽAJ
– Laserje jedna od najmlađih metoda koja se danas primenjuje u savremenoj medicini,a uprkos tome toliko prihvaćen da u većini medicinskih grana predstavlja nezamenjivo sredstvo. Laseri u medicini se mogu podeliti na lasere visoke energije i lasere niske energije. Laseri visoke snage svoju primenu su našli u hirurgiji, dok se laseri niske snage prvenstveno koriste u fizikalnoj medicini.Lasere možemo podeliti prema aktivnoj materiji i to: čvrsti, tečni, gasoviti i poluprovodnički.

Najpoznatiji čvrsti laser je rubinski laser, koji je ujedno i prvi laser koji je davao vidljivu svetlost. Rubinski laser koristi štapić od rubina kao lasersku jezgru koja je napravljena od kristala ili amorfne tvari, često u obliku štapića. Rubinski laser uglavnom radi u impulsnom režimu. Za pumpanje se koriste impulsne ksenonske lampe srednjeg pritiska.
Neodimijumski laseri su laseri na bazi rijetkih zemalja gde podrazumijevamo lasere kod kojih se kao aktivna sredina koriste elementi rijetkih zemalja: neodimijum, disprozijum, samarijum, erbijum, holmijum i prazeodijum. Ovi laseri rade po šemi četiri nivoa, a kao matrica obično služi granat ili staklo.

Laseri na bazi tečnosti imaju prednosti i nedostatke u poređenju sa drugim vrstama lasera. Stabilnosttečnih lasera u odnosu na termička naprezanja je znatnoveća nego kod lasera čvrstog stanja. Bitan nedostatak tečnih lasera je vremenska nestabilnost rastvora(već nakon 1–2 mjeseca rada u rastvoru se stvara talog koji bitno smanjuje lasersku emisiju).

Kod gasnih lasera energetski nivoi atoma i molekula su precizno definisani i imaju malu širinu u poređenju sa širinom nivoa lasera čvrstog stanja. Gasni laseri nemaju široke apsorpcione trake, tako da za njih optičko pumpanje nije efikasno.

Iako se prema agregatnom stanju aktivne sredine poluprovodnički laseri ubrajaju u lasere čvrstog stanja, njihove fizikalne osobine su bitno različite od osobina ostalih lasera čvrstog stanja, tako da se često smatraju za posebnu vrstu lasera. Danas se uglavnom primjenjuju poluprovodnički laseri na osnovi kristala sa direktnim prelazima.
Dejstvo lasera zavisi od gustine energije i od talasne dužine. Prema tome dele se na:

– terapijske ili biostimulativne lasere
-lasere sa koagulirajućim dejstvom i
– hirurške lasere

Laseroterapija predstavlja metodu primjene lasera u lečenju. Laser je bezbolno sredstvo za lečenje koje ima čitav niz prednosti u odnosu na druge metode lečenja.
Laseroterapija se koristi kod: svih bolnih stanja, artritisa i artroza, sportskih povreda, bolova u lumbalnom i vratnom delu kičme, povreda zglobova, ligamenata, tetiva i mišića, neuralgija, opekotina i otvorenih rana, herpes zostera,itd.
Laseroterapija se uspešno primenjuje kod vanzglobnih reumatskih bolesti kao što su: upale tetiva, upale tetivnih ovojnica, sindrom bolnog ramena i bolnog (teniskog) lakta. Kod upalnih reumatskih bolesti kao što je reumatoidni artritis laserom se djeluje na sitne zglobove šake ili stopala. Takođe laseroterapija se koristi kao sastavni deo fizikalnog lečenja degenerativnih reumatskih bolesti kičme. Spondiloza kičme predstavlja često degenerativno oboljenje koje najčešće zahvata vratni i krsno-slabinski dio kičme. Veoma dobar efekat se postiže kod lečenja bolnih stanja u mišićima.
Kod laseroterapije reumatskih bolesti koristi se laser male snage (30-70 mnj) – tzv biostimulativni laser. Najčešće su to poluprovodnički laseri koji zrače u infracrvenoj oblasti.
Biostimulativni laseri su zraci talasne dužine od 600 do 1100nm i duboko prodiru u tkivo. To su takozvani „hladni“ laseri. Možemo ih podeliti prema režimu rada i to na: kontinuirane i impulsne.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari