Odlomak

Pojam i zadaci menadžmenta ljudskih resursa

Menadžment ljudskih resursa u organizaciji obuhvata izbor ciljeva, utvrđivanje politike, kao i planiranje, organizovanje, koordinaciju i kontrolu delatnosti u okviru područja ljudskih resursa i to preduzimanjem upravljačkih akcija, radi postizanja izabranih ciljeva i ostvarivanja same svrhe postojanja upravljačke funkcije kao podsistema funkcionisanja organizacije. Kao sinonim za menadžment u domaćoj stručnoj literaturi i praksi često se upotrebljava i termin upravljanje. Pojam upravljanja ljudskim resursima novijeg je datuma i u upotrebi je od osamdesetih godina 20. veka. Njime se označavaju različite upravljačke aktivnosti usmerene prema zaposlenima i njihovim potencijalima. Značaj upravljanja ljudskim resursima, kao upravljačke funkcije veliki je i ogleda se kroz ostvarenje njene operativne i strateške uloge u organizaciji.
Definisanje pojma upravljanja ljudskim resursima
Pod upravljanjem ljudskim resursima podrazumevaju se nova teorijsko naučna i nastavna disciplina, nova poslovna filozofija i upravljačke mere i aktivnosti koju u procesu analize posla, planiranja, regrutovanja selekcije, socijalizacije, obuke i usavršavanja, ocenjivanja radne uspešnosti, nagrađivanja i motivisanja, zaštita zdravlja i bezbednosti zaposlenih i primenjivanja radnopravnih propisa, preduzima menadžement organizacije radi obezbeđivanja kvalitetnih kadrova i njihovog adekvatnog osposobljavanja i motivisanja za postizanje očekivanih rezultata i ostvarivanje organizacionih i individualnih ciljeva.
Pod upravljanjem ljudskim resusrsima pordazumevaju se teorisjko-naučna i nastavna disciplina, kao i upravljačke mere i aktivnosti u kojima se obezbeđuju, razvijaju, usmeravaju, prilagođavaju i unapređuju znanja, veštine sposobnosti i drugi potencijali zaposlenog, radi njihovog racionalnog korišćenja i ostvarivanja individualnih i organizacionih ciljeva.
U suštini upravljanje ljudskim resursima može se posmatrati kao:

  • Nova naučna disciplina
  • Upravljačka funkcija
  • Nastavna disciplina
  • Nova poslovna filozofija

Nastanak pojma kadrovskog menadžmenta
Kadrovski menadžment (personnel management) kao specijalizovana funkcija formalno se pojavio krajem 19. veka. Pre tog vremena zapošljavanje i plaćanje radnika zavisilo je isključivo od volje vlasnika. Kadrovsku funkciju je osmislio Frederik W. Taylor, 1885. godine, identifikujući načine kako bi učinak radnika bio efikasniji, a sam rad manje naporan. Cilj je bio povećavanje efikasnosti rada.
Sprovodeći niz eksperimenata u proizvodnim pogonima, Elton Mayo je sredinom dvadesetih godina prošlog veka, otkrio uticaj radnih grupa na rad pojedinaca. U tridesetim godinama prošlog veka došlo je do snažnog sindikalnog organizovanja.
U periodu posle završetka II svetskog rata sindikat postaje respektabilna organizacija i sve više nameće određena pravila i standarde rada i odnosa između preduzetnika, menadžera i radnika.
Porast legalnih zahteva i donošenje sve većeg broja socijalnih zakona šezdesetih i sedamdesetih godina 20. veka, prouzrokovali su strukturne promene u mnogim organizacijama. Kadrovski menadžment postao je puno obzirniji prema zahtevima zaposlenih i potrebama organizacije, a sve to zajedno zahteva i njegovu socijalizaciju i profesionalizaciju. Organizacije počinju sve više da ulažu u razvoj zaposlenih i u kvalitet rada. U vreme osamdesetih godina 20. veka strateška uloga kadrovskog menadžmenta postaje nezamenjiva, jer organizacije redukuju radnike, zatvaraju pogone ili se restrukturiraju. U zadnjoj deceniji dvadesetog veka počinje i do danas se nastavlja organizaciono restrukturiranje i informatizacija menadžmenta ljudskih resursa, kao nove koncepcije upravljanja radom i razvojem zaposlenih u organizaciji. Konačno, započinje suodlučivanje i participacija menadžmenta ljudskih resursa u strateškom planiranju organizacije.
Na osnovu navedenog može se zaključiti da se uloga upravljanja ljudskim resursima u organizaciji, a time i njen značaj, vremenom menjala pod uticajem unutrašnjih činilaca u organizaciji i njenog okruženja. Tokom sprovođenja u život dostignuća naučnotehnološke i komunikacione revolucije značaj menadžmenta ljudskih resursa za poslovanje oganizacije i njen razvoj, kao i za ostvarivanje konkurentske prednosti, višestruko je povećan.
U današnje vreme su ljudski resursi, a ne mašine, ključ poslovne efikasnosti svakog poslovnog sistema. Oni predstavljaju njegovo znanjе i veštine koje omogućavaju konkurentsku prednost na globalnom tržištu. Razvijanje te konkurentske prednosti posao je tima za ljudske resurse. To znači podizanje na viši nivo „tradicionalne” uloge kadrovskog menadžmenta kroz njegovu transformaciju u savremeni menadžment ljudskih resursa.
Nastanak pojma upravljanja ljudskim resursima
Već smo naglasili da se pojam upravljanja ljudskim resursima pojavio ’80. godina prošlog veka bez obzira što se sam pojam pojavio nekoliko godina ranije u stručnoj i naučnoj literaturi. Smatra se da je nastao u SAD, a zatim preko Velike Britanije prenet u Evropu i ceo svet. Pre njegovog pojavljivanja govorilo se o personalnom menadžmentu, odnosno o personalnoj i kadrovskoj funkciji. Preobražaj personalnog menadžmenta u menadžment ljudskih resursa pokrenut je u američkoj stručnoj literaturi i nije samo terminološke prirode, već označava kvalitativno potpuno nov pristup upravljačkim aktivnostima i položaju zaposlenih u procesu rada. Možemo reći da je veliki uticaj u njegovom nastanku odigrala želja američke privrede da odgovori na izazove koji su dolazili iz Japana, a bili su vezani za tradicionalno američko vođstvo u oblasti automobilske industrije i elektronike koje je bilo poljuljano i ugroženo japanskim izazovom. Prerastanje kadrovske funkcije u jednu od ključnih funkcija menadžmenta odnosno novo viđenje ljudskih resursa koje postaje ključni deo menadžmenta aktivnosti, dobija strateški značaj za organizaciju i njeno poslovanje. Na osnovu toga zaposleni i njihovi ukupni potencijali postaju resursi kojima se poklanja posebna pažnja.
Kao sinonim za upravljanje ljudskim resursima u celini i za pojedine njihove segmente prisutnim u literaturi i praksi niz različitih naziva:
«Upravljanje kadrovima», «kadrovski menadžment», «menadžment intelektualnog kapitala», «personalna ekonomika», «upravljanje znanjem», «upravljanje zadovoljstvom zaposlenih», «upravljanje ljudskim potencijalima», «upravljanje kadrovima» i dr.
Iza tako različitih naziva, u suštini skriva se isto značenje, odnosno razlike su uglavnom terminološke prirode.

 

 
Specifičnost ljudskih resursa
Ljudski resursi su najznačajniji resursi organizacije, jer imaju presudan značaj za obezbeđivanje njene uspešnusti i ostvarivanje njenih ciljeva. Specifičnost ljudskih resursa ogleda se u sledećem:

  1. mogu da stave u funkciju sve umne i fizičke potencijale
  2. mogu da obezbede sinergijski efekat (timski rad)
  3. mogu da ostvare dobre rezultate, ako su motivisani
  4. jedino ljudi mogu oblikovati viziju, projektovati strategiju, imati ideje, definisati ciljeve, osmišljavati nove prozivode
  5. imaju dugoročan uticaj na poslovanje organizacije
  6. imaju sposobnost samoobnavljanja i razvoja
  7. povezani su sa svim poslovnim funkcijama
  8. ulaganje u ljudske resurse je najisplativije

 

 

Šta znači ljudski kapital?
Pod ljudskim kapitalom podrazumeva se ukupna vrednost ljudskih resursa u organizaciji. Značaj ljudskog kapitala je veliki jer je diretkno povezan sa karakteristikama organizacije i njenom konkurentskom sposobnošću. Jedino ljudski resursi – kapital može da ispolji znanje, sposobnosti, veštine, osobine ličnosti, iskustvo i drugo.
Značaj upravljanja ljudskim resursima
Sa stanovišta upravljačke funkcije, sistem upravljanja ljudskim resursima ima ogroman značaj za organizaciju i njenu uspešnost. U organizacijama se svakodnevno upravljačkim aktivnostima ostvaruju mnogobrojni efekti. Za sagledavanje značaja upravljanja ljudskim resursima strateška i operativna uloga menadžmenta ljudskim resursima je nezaobilazna.
Strateška uloga upravljanja ljudskim resursima proističe iz činjenice da su zaposleni i njihovi potencijali najznačajniji resursi organizacije, zbog čega u njih treba neprestano ulagati. Ostvarivanje strateške uloge ljudskih resursa podrazumeva aktivnosti koje se odnose na planiranje ljudskih resursa, procenu trendova u kretanju radne snage, upravljanje i razvojem zaposlenih i njihovim potencijalima. Zadatak vrhunskog menadžmenta svake organizacije je projektovanje strategije zapošljavanja i razvoja zaposlenih.
Operativna uloga u upravljanju ljudskim resursima ostvaruje se kroz svakodnevne aktivnosti administrativne i tehničke prirode.
To podrazumeva obavljanje svih poslova koji se odnose na regrutovanje, selekciju, socijalizaciju, procenu bezbednosti i zdravlja na radu, odlučivanja o pravima, obavezama i odgovornosti nezaposlenih, rešavanje zahteva i prigovora zaposlenih, vođenje evidencije o dolasku i odlasku na posao i drugo. U suštini kad govorimo o operativnoj ulozi upravljanja ljudskim resursima mislimo na aktivnosti koje su vezane za dnevno upravljanje kadrovima i njihovim potencijalima u procesu rada.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Skripte

Komentari