Nužna odbrana i krajnja nužda: Nacionalni i uporedni asplekti
UNIVERZITET SINERGIJA
FAKULTET ZA BEZBjEDNOST I ZAŠTITU
BANJA LUKA
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:
MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO
TEMA:
NUŽNA ODBRANA I KRAJNJA NUŽDA:
NACIONALNI I UPOREDNI ASPEKT
Profesor: Student:
Doc. dr Vladimir Simović
Banja Luka, decembar 2012. godine.
Međunarodno krivično pravo Seminarski rad Slobodan Tanasic 1309/11
Sadržaj
Uvod 3
1. Regionalno pravo i praksa SFRJ 4
1.1. Samoodbrana / Nužna odbrana 4
1.2. Krajnja nužda
4
2. Bosna i Hercegovina
5
2.1. Samoodbrana / Nužna odbrana
5
2.1.1. Napad 6
2.1.2. Odbrana ili odbijanje napada 7
2.2. Krajnja nužda 8
2.2.1. Opasnost
8
2.2.2. Otklanjanje opasnosti 9
3. Hrvatska
10
3.1. Samoodbrana / Nužna odbrana
10
3.2. Prisila i krajna nužda 10
4. Srbija
11
4.1. Samoodbrana / Nužna odbrana
11
4.2. Krajnja nužda 12
5. Nužna odbrana u evrokontinentalnom krivičnom pravu 12
6. Nužna odbrana u anglosaksonskom krivičnom pravu
14
7. Međunarodno krivično pravo
15
7.1. Nužna odbrana 15
7.2. Krajnja nužda
18
Zaključak
20
Literatura
21
2

Međunarodno krivično pravo Seminarski rad Slobodan Tanasic 1309/11
1. Regionalno pravo i praksa SFRJ
Kako je Krivični zakon SFRJ još uvijek relevantan za koncepte odbrane kod krivičnih
djela koja su počinjena tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji, važno je početi sa odredbama ovog
zakona i sa diskusijom o važnosti i primjenjivosti ovih odredbi.
Pravna tradicija SFRJ-a nije koristila koncepte „odbrane“ ili „teorije odbrane“ (ili
„teorije tužilaštva“) kakve se koriste u zemljama precedentnog prava. Prema KZ SFRJ, svako
krivično djelo imalo je svoja osnovna obilježja koja ga razlikuju od drugih krivičnih djela.
Kao i u svim krivičnopravnim sistemima, tužilaštvo je moralo da dokaže svako pojedinačno
obilježje. Osnovna odbrana bila je tvrdnja da tužilaštvo nije uspjelo da dokaže sva ili neka od
osnovnih obilježja, čime ni navodna radnja ne bi činila krivično djelo prema optužnici.
Nakon dijela o Krivičnom zakonu SFRJ, ova nastavna oblast bavi se u zasebnim
dijelovima zakona koji su na snazi u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.
U postupcima po predmetima ratnih zločina koji su se desili tokom sukoba u bivšoj
Jugoslaviji, entitetski sudovi u BiH i Distriktu Brčko uglavnom primjenjuju Krivični zakon
SFRJ. Sud BiH uglavnom ne primjenjuje Krivični zakon SFRJ, ved Krivični zakon BiH.
Sudovi u Hrvatskoj primjenjuju OKZ RH kao zakon koji je bio primjenjiv u vrijeme izvršenja
krivičnih djela koja su počinjena tokom sukoba u bivšoj Jugoslaviji; odredbe OKZ RH vezane
za odbranu oslanjaju se na odredbe iz Krivičnog zakona SFRJ.
U postupcima po predmetima ratnih zločina koji su se desili tokom sukoba u bivšoj
Jugoslaviji, sudovi u Srbiji primjenjuju ili Krivični zakon SFRJ ili Krivični zakon Savezne
Republike Jugoslavije (SRJ), koji također odražava koncept odbrane onako kako je naznačen
u Krivičnom zakonu SFRJ.
1.1.
Samoodbrana / Nužna odbrana
Član 9.
Krivičnog zakona SFRJ propisuje da je nužna odbrana osnova za isključenje
krivične
odgovornosti:
(1) Nije krivično delo ono delo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.
(2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinilac od sebe ili drugog odbije
istovremeni protivpravni napad.
(3) Učinilac koji je prekoračio granice nužne odbrane može se blaže kazniti, a ako je
prekoračenje učinio usled jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom, može se i
osloboditi od kazne.
1.2. Krajnja nužda
Prema članu 10. Krivičnog zakona SFRJ, krajnja nužda može biti osnov za isključenje
krivične odgovornosti kada je počinilac počinio krivično djelo kako bi otklonio neposrednu
opasnost po sebe ili drugog i to kada:
Počinilac nije uzrokovao opasnost;
Opasnost nije mogla biti drugačije uklonjena osim tim radnjama; i
Krivični zakon SFRJ, Službeni list br. 44/76, 36/77, 34/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90.
KZ SFRJ, član 10(1) – (2).
4
Seminarski rad
5
Učinjeno zlo počinioca ne smije biti veće od zla koje je prijetilo.
Ukoliko je počinilac sam izazvao opasnost ali iz nehata, ili je prekoračio granice
krajnje nužde, sud ga može blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinjeno pod osobito
olakšavajućim okolnostima sud ga može i osloboditi od kazne.
Ono što je važno za predmete ratnih zločina je da član 10. stav 4. propisuje da „nema
krajnje nužde ako je počinilac bio dužan da se izloži opasnosti.“
2.
Bosna i Hercegovina
Entitetski sudovi u BiH i sudovi u Distriktu Brčko uglavnom primjenjuju Krivični
zakon SFRJ.
Krivični zakon BiH primjenjuje se pred Sudom BiH u predmetima ratnih zločina koji
su počinjeni tokom sukoba na području bivše Jugoslavije, iako je Krivični zakon SFRJ bio
krivični zakon na snazi u vrijeme kada su ta krivična djela počinjena. Međutim, ukoliko se
ocijeni da je Krivični zakon SFRJ povoljniji po počinitelja, Sud BiH primjenjuje Krivični
zakon SFRJ.
Entitetski sudovi u BiH i sudovi u Distriktu Brčko primjenjuju Krivični zakon SFRJ
kao
tempore criminis
zakon.
Prema zakonskoj definiciji nužna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna
da učinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno prestojeći protivpravni napad
i koja je srazmjerna sa tim napadom (v. čl. 11. KzRS; 24.KzBiH; 26. KzFBiH). Nužna
odbrana postoji ne samo onda kada se napad odbija od sebe već i od nekog drugog (tzv.
nužna
pomoć).
Iz. st. 1. navedenih odredaba jasno proizilazi da zakon institut nužne odbrane tretira
kao opšti osnov isključenja krivičnog djela. Da bi ovaj institut imao takvo dejstvo, neophodno
je da budu ispunjeni određeni uslovi koje zakon postavlja, a koji se odnose na njegove dvije
osnovne komponente, napad i odbranu.
2.1. Samoodbrana / Nužna odbrana
Član 24. Krivičnog zakona BiH
(1) Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u nužnoj odbrani.
(2) Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili drugog odbije
istovremeni ili direktno predstojedi protupravni napad, a koja je srazmjerna napadu.
(3) Učinitelj koji prekorači granice nužne odbrane može se blaže kazniti, a ako je
prekoračenje učinio zbog jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom, može se i
osloboditi od kazne.
Primjer iz prakse:
Ibid
. član 10(2).
Ibid
. član 10(3).
Ibid
. član 10(4).
M. Babić, I. Marković, Osnovi krivičnog prava, Banja Luka , 2008.godine. str. 106.
KZ BiH, Službeni glasnik BiH br. 03/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 08/10,
prečišdeni tekst,
dostupno na
www.sudbih.gov.ba
.
Međunarodno krivično pravo i praksa, Odbrana i osnove za isključenje odgovornosti, Internationala Criminal
Law Service (ICLS). Str 24.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti