Odlomak

1.1. Pojam novca
Novac, moneta, pare… Sinonimi za nešto što predstavlja osnovu finansija i, uopšte, ekonomije. Jasno je da svi žele da imaju što više novca, jer je čovek, između ostalog, materijalno biće. Da bi se novac zaradio, sačuvao i uvećao, potrebno je da se poznaju principi funkcionisanja ekonomije. Uvek se nađe neko ko i bez znanja bilo koje vrste stekne novac, ali će se najsigurnije do ovog cilja stići dobrim poznavanjem ekonomije i finansija.
Kada se danas kaže novac (moneta ili pare), uglavnom se prvo pomisli na veću količinu novca i na bogatstvo. To je odraz činjenice da novac ima i tzv. ulogu čuvanja vrednosti (blaga). Međutim, uvek se treba setiti da su praljudi izmislili novac samo sa ciljem da sebi olakšaju život, kako bi međusobnu razmenu učinili jednostavnijom. Njihov cilj nije bio zgrtanje bogatstva. Bilo je samo potrebno da postoji nešto što će biti prihvaćeno od drugih plemena i drugih ljudi, nešto što je korisno i cenjeno u trampi. Zato su ulogu novca kroz istoriju imali i krzno, školjke, duvan, so, alkohol i drugi predmeti iz prirode ili predmeti koje je čovek napravio. Vremenom se od predmeta iz prirode prelazi na metalni, kovani novac. Priznaćete, lakše je da se u novčaniku nosi zlatni novčić nego medveđe krzno. Konačno, tek u 17. i 18. veku nastaje i papirni novac, novčanice, koje prvo štampaju privatne banke. Ljudi su ostavljali u banci zlatni ili srebrni kovani novac, a banka im je izdavala papirnu potvrdu o ovom depozitu, sa kojom su mogli da istu količinu novca podignu u banci u drugom gradu. Ljudi su mogli slobodnije da putuju, ne plašeći se da će ih na putu prepasti razbojnici. Papir se pokazao kao korisna zamena za kovani novac. Pošto su banke znale da prevare deponenta kovanog novca (i da ne isplate traženu količinu novčića, naznačenu u papirnoj potvrdi), država preuzima monopol nad štampanjem (emisijom) novca. Danas su državne, centralne banke te koje izdaju papiriće koji predstavljaju zakonito sredstvo plaćanja. Kada bi vi, kao fizičko ili pravno lice, pa čak i kao bankar, štampali novčanice, bili biste optuženi za nezakonito delo i ništa vam ne bi vredelo objašnjenje da je papirni novac upravo tako i nastao, pre nego što je država preuzela ovaj unosan posao.
Dugo je, sve do pre stotinak godina, papirni novac mogao da bude u svakom trenutku zamenjen (konvertovan) za metalni novac (zlato). Država je garantovala da će donosilac papirnog novca, u bilo kojoj banci, dobiti odgovarajuću količinu zlata (u meri u kojoj u zlatu vredi papir koji je donet). Nakon Drugog svetskog rata raskida se svaka veza sa konvertibilnošću novca u zlato i po prvi put novac koji ljudi imaju nema nikakvu upotrebnu vrednost, tj. njime ne možete ni da se ugrejete, ni da ga pijete, niti da ga čuvate kao zlato ili srebro. To bi bili bezvredni metalni novčići i papirići, da nije jedne „sitnice”: država koja je emitovala novac garantuje da će on na njenoj teritoriji biti prihvaćen kao sredstvo plaćanja; niko ne sme da odbije da proda svoj proizvod ili uslugu u zamenu za zvanično sredstvo plaćanja. Samim tim, država (centralna banka) ima odgovornost da sačuva kupovnu moć svog nacionalnog novca. Ukoliko on sve manje vredi, onda će ljudi odbijati da ga drže, čuvaju i primaju i preorijentisaće se na neki drugi, stabilniji novac.
Pojam reči moneta (novac) potiče iz Rimskog carstva i vezan je za boginju Junonu Moneta, čiji je hram bio na mestu kovnice novca u Antičkom Rimu. Junona znači jedan, jedinstven, ujedinjen, a Moneta znači instrukcija, opomena, naredba (od latinske reči monere) ili sam, jedinstven (od grčke reči moneres). Naša reč novac potiče od prideva nov i smatra se da je u srpski jezik uvedena kada je neka nova moneta zamenila dotadašnju, staru monetu. Za novu monetu je rečeno novac i nakon toga je ova reč opšteprihvaćena za sve naredne srpske i druge monete. Sinonim za novac je turcizam pare.
Danas novac predstavlja specifičnu vrstu robe koja izražava vrednost (robe, usluga) i služi kao opšteprihvaćeno sredstvo plaćanja. Novac lako prepoznajemo, ma u kojoj zemlji sveta da se nađemo, ali nije oduvek bilo tako. Kroz svoju dugu istoriju menjao je oblike, ali su mu osnovne funkcije ostale iste do današnjeg dana.
1.2. Istorija novca
Istorija novca započinje onog trenutka kada su naši drevni preci naučili da trguju tako što su razmenjivali ono što su imali za ono što im je bilo potrebno. Bilo je to u naturalnoj privredi pre otprilike 100.000 godina. Ako su želeli luk i strelu, trebalo je da pronađu nekog ko ima luk i strelu i ko je spreman da zameni ove predmete za ono što oni imaju. Kada su počeli da se udružuju u plemenske zajednice i da zajedno odlaze u lov i prikupljaju hranu, počeli su da stvaraju viškove određenih proizvoda. Te viškove su razmenjivali sa drugim plemenima i tako dolazili do onog što im je trebalo. Tako, na primer, ako su imali višak životinjske kože, a trebalo im je žito, morali su da nađu drugo pleme koje ima žita u izobilju i koje želi životinjsku kožu. Takav način trgovanja se naziva trampa. Složićete se da je pronalaženje druge strane za trampu bio težak i mukotrpan posao i da je iziskivao mnogo truda i vremena. Danas bismo taj uloženi rad nazvali visokim transakcionim troškom. Pored toga, nije bilo lako utvrditi koliko šta vredi. Koliko se koža može dobiti za korpu žita? Koliko sekira vrede tri džaka soli?
Sa razvojem trgovine pojavljuje se i novac, mada ne odmah u obliku u kakvom ga danas poznajemo. Sa pojavom novca, kupovina i prodaja određene robe nisu se morali odvijati istovremeno. Zarađeni novac se mogao i uštedeti za povećanje kupovne moći. U različitim istorijskim periodima funkciju novca obavljali su različiti predmeti (robni novac). Dogovorom polako počinje da se izdvaja neko upotrebno dobro, najčešće predmet opšte tražnje, koji se rado prima u zamenu za neki proizvod. U Rimu su, na primer, vojsku često plaćali džakovima soli (sal, latinska reč za so, predstavlja koren reči salary, plata). U Africi se kao pranovac koristila slonova dlaka. So se koristila kao sredstvo plaćanja za manje nabavke i u drevnoj Kini. U Kini su bili opšteprihvaćeni i noževi kao praistorijski novac.
Zanimljivo je da su se vremenom i čestom upotrebom noževi potpuno deformisali i izgubili funkciju sečiva, tako da su od njih na kraju cirkulisali samo metalni prstenovi i ostatak alki koje su na njima bile pričvršćene. Stari Sloveni su kao sredstvo razmene upotrebljavali komade platna (odatle reč platiti). Američki domoroci su koristili niske zrnevlja, američki kolonisti duvan i viski, a cigarete su bile u funkciji novca u logorima ratnih zarobljenika tokom Drugog svetskog rata. Stalnim korišćenjem određenog predmeta u razmeni, postepeno se kod učesnika u trgovini gubila svest o njegovim upotrebnim svojstvima i sve važnija postaje njegova vrednost kao sredstva razmene – njegova prometna vrednost. Ovo ćemo kasnije detaljnije razmotriti. Da bi neka roba bila univerzalno sredstvo razmene, bilo je neophodno da ispuni nekoliko bitnih uslova: da bude standardizovana (da bi joj se lako odredila vrednost), opšteprihvaćena, deljiva, laka za nošenje i da ne bude lako kvarljiva.
Kada je kovani novac u pitanju, već od 2500. godine pre nove ere različiti plemeniti metali kao što su zlato, srebro i bakar, koristili su se u Egiptu i Maloj Aziji za plaćanje robe i usluga. Osnovna prednost ovog novca je u postojanosti materijala iz kog su se izrađivali i u jednostavnijoj upotrebi. Uvođenjem kovanog novca, plaćanje se moglo vršiti odbrojavanjem tačnog iznosa novca, a ne njegovim merenjem. Tako vremenom razmena postaje mnogo jednostavnija za sve učesnike. Sve dok se novac kovao od srebra ili zlata, ili dok ga je bilo moguće zameniti za jedan od tih plemenitih metala, predstavljao je robnu valutu (commodity currency). Kovanom novcu su se pripisivala specijalna svojstva i simbolizovao je božanstva, pa su se na njemu utiskivali likovi raznih vladara i bogova.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

  • 164 stranica
  • Osnovi finansija doc. dr Nikola Stakić
  • Školska godina: doc. dr Nikola Stakić
  • Skripte, Ekonomija
  • Srbija,  Zaječar,  UNIVERZITET MEGATREND - Fakultet za poslovne studije  

Više u Ekonomija

Više u Skripte

Komentari